Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/23 (L.D.)

Odluka donesena 15. 12. 2025.

  • Procesna odluka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2277/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 12. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 15. decembra 2025. godine, u predmetu broj AP-2277/23 , rješavajući apelaciju L. D., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela L. D. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 O 022208 22 Gž od 5. aprila 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. L. D. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ivana Grizelj Ćorluka advokat iz Gruda, podnijela je 12. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 64 0 O 022208 22 Gž od 5. aprila 2023. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda u Širokom Brijegu od 20 januara 2022. godine odbačen je kao nedopušten apelantičin prijedlog za ukidanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti rješenja o nasljeđivanju tog suda od 17. maja 2011. godine. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. aprila 2023. godine odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje.

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da izvršenik može u roku od osam dana od dana prijema rješenja o izvršenju tražiti ukidanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti izvršne isprave na osnovu koje je određeno izvršenje u smislu odredbe 35. Zakona o izvršnom postupku. Pri tome, naveo je da rješenje o nasljeđivanju ne predstavlja izvršnu ispravu u smislu odredbe člana 27. stav (1) navedenog zakona. S obzirom na to, ukazao je da se pravosnažno rješenje o nasljeđivanju može pobijati samo u parničnom postupku ukoliko postoje uslovi za ponavljanje postupka u smislu odredbe člana 254. Zakona o nasljeđivanju i člana 142. Zakona o vanparničnom postupku. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da apelantičin prijedlog nedopušten, slijedom čega ga je pravilno odbacio.

4. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te na povredu člana 17. Evropske konvencije (zabrana zloupotrebe prava).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda odbačen kao nedopušten apelantičin prijedlog za ukidanje klauzula pravosnažnosti i izvršnosti rješenja o nasljeđivanju, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti navedenog prijedloga. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantičinim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantičinom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.

7. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao akcesornog prava u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, takođe ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelantica se pozvala i na član 17. Evropske konvencije, ali u vezi s tim nije dala bilo kakvo obrazloženje u apelaciji. Ustavni sud podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje i cilja same Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 62/01 od 5. aprila 2002. godine, tačka 14, i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 90/06 od 6. jula 2007. godine, tačka 38., dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga je i pozivanje na član 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilno sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/23 (L.D.) | Sudska praksa | Aktio