Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2397/23 (M. B.)
Odluka donesena 30. 05. 2024.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Apelacija preuranjena
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2397/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 05. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2023. godine, u predmetu broj AP-2397/23, rješavajući apelaciju Marka Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Bašića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 K 054551 23 Kž od 10. marta 2023. godine u odnosu na član II/3.d) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Marka Bašića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 75 0 K 054551 23 Kž od 10. marta 2023. godine u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Marko Bašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Šipova, kojeg zastupa advokat Emir Karača iz Sarajeva, podnio je 19. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 75 0 K 054551 23 Kž od 10. marta 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Mrkonjić-Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 75 0 K 054551 22 K od 9. februara 2023. godine.
Uvodne napomene
2. Tužilaštvo je 21. marta 2022. godine optužilo apelanta da je počinio krivično djelo napada na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 308. stav (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske. Optužnica je potvrđena 25. marta 2022. godine. Osnovni sud je 22. novembra 2022. godine apelantu odredio pritvor na osnovu člana 197. stav (1) tačka a) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), uz primjenu odredbe člana 197. stav (1) ZKPRS, te je naređeno izdavanje potjernice. Apelant je lišen slobode 26. decembra 2022. godine i sproveden u Osnovni sud radi uručenja optužnice i izjašnjenja o krivici, shodno čemu su stvoreni uvjeti za ukidanje pritvora i povlačenje potjernice.
3. Na ročištu za izjašnjenje o krivici, koje je održano 26. decembra 2022. godine, apelant je na zapisnik izjavio da je njegova adresa prebivališta u Šipovu, ali da povremeno boravi u Republici Hrvatskoj, na adresi koju je naveo. Osnovni sud je zakazao glavni pretres za 1. februar 2023. godine te apelantu uputio poziv za prisustvo. Taj poziv je 31. decembra 2022. godine apelant lično primio, ali se nije odazvao. S obzirom na to da apelant nije prisustvovao glavnom pretresu zakazanom za 1. februar 2023. godine, Osnovni sud je odgodio glavni pretres i zakazao novi za 9. februar 2023. godine, odredivši pri tome da se apelant prinudno dovede.
Osporene odluke
4. Osnovni sud je 9. februara 2023. godine donio Rješenje broj 75 0 K 054551 22 K od 9. februara 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) kojim je apelantu odredio pritvor radi osiguranja njegovog prisustva na glavnom pretresu. Određeno je da pritvor može trajati do objavljivanja presude, a najduže 30 dana. Također je određeno da će se, nakon lišenja slobode, apelant sprovesti u KPZ Banja Luka, o čemu će se odmah obavijestiti Osnovni sud. U obrazloženju je navedeno da pripadnici sudske policije nisu mogli realizirati naredbu o prinudnom dovođenju apelanta na glavni pretres zakazan za 9. februar 2023. godine jer je apelant napustio Bosnu i Hercegovinu i otišao u Hrvatsku, a o tome nije obavijestio sud. Osnovni sud je zaključio da apelant očigledno izbjegava dolazak na glavni pretres, zbog čega je odlučeno kao u izreci prvostepenog rješenja na osnovu člana 261. stav (2) ZKPRS.
5. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 K 054551 23 Kž od 10. marta 2023. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja. Okružni sud je, suprotno žalbenim navodima, utvrdio da se radi o zakonitom postupanju Osnovnog suda zato što se apelant nije odazvao pozivu suda, niti je prijavio promjenu adrese, iako je prethodno bio propisno upozoren na posljedice takvog postupanja. Dalje je navedeno da je, suprotno žalbenim navodima, apelantov branilac bio uredno obaviješten o zakazanom glavnom pretresu i da „njegovo dostavljanje slobodnih termina nije obavezujuće za sud“. U vezi s tim je utvrđeno da je 16. januara 2023. godine apelantov branilac dobio punomoć da brani apelanta i da je 31. januara 2023. godine uputio podnesak Osnovnom sudu u kojem ga obavještava o drugim predmetima u kojima je angažiran kao punomoćnik. Osim toga, Okružni sud je istakao da je apelantov branilac, nakon prijema punomoći, imao dovoljno vremena da izvrši uvid u dokaze Tužilaštva, zbog čega je zaključeno da su neosnovani žalbeni navodi o povredi apelantovog prava na odbranu.
6. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama prekršena prava iz člana II/3.e), d) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da nije izbjegavao dolazak na glavni pretres jer nije bio obaviješten o održavanju pretresa od 9. februara 2023. godine. U vezi s tim, navodi da mu je Osnovni sud propustio poslati poziv na adresu na kojoj privremeno boravi u Republici Hrvatskoj, o čemu je 26. decembra 2022. godine upoznao sud u trenutku održavanja ročišta povodom izjašnjenja o krivici. Pri tome, apelant ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na odbranu jer njemu i njegovom braniocu nije omogućeno da se prije zakazivanja ročišta za glavni pretres upoznaju s dokazima na kojima je zasnovana optužnica.
Dopustivost
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
l) apelacija je preuranjena;
a) U odnosu na pravo na ličnu slobodu i sigurnost, te pravo na imovinu
10. Ustavni sud ističe da je osporenim prvostepenim rješenjem apelantu određen pritvor radi osiguranja njegovog prisustva glavnom pretresu u krivičnom postupku. Također je prvostepenim rješenjem određeno da će se apelant nakon lišenja slobode sprovesti u KPZ Banja Luka. Prema tome, u konkretnom slučaju postoji formalni akt na osnovu kojeg bi apelant mogao biti lišen slobode, odnosno akt koji ukazuje da takva mogućnost postoji. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iz osporenih rješenja nesporno proizlazi da se apelant zapravo nalazi na slobodi, odnosno u drugoj državi – Republici Hrvatskoj. Zbog navedenog se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti garancije iz člana 5. Evropske konvencije, pa je apelacija u odnosu na pravo na slobodu ličnosti iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP- 1238/21 od 23. juna 2021. godine, tačka 16. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
11. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant nije konkretizirao u čemu se ogleda kršenje tog prava u svjetlu osporenih odluka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da iz sadržaja osporenih odluka ne proizlazi da se u postupku u kojem su one donesene odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima, odnosno apelantovoj „imovini“ u konvencijskom smislu. Stoga, proizlazi da je u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju apelacija također ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
b) U odnosu na pravo na pravično suđenje
12. U odnosu na apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se ti navodi dovode u kontekst garancija prava na odbranu zbog apelantove navodne nemogućnosti da se upozna s dokazima na kojima je zasnovana optužnica. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se apelacija može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Ustavni sud dalje podsjeća da se na pitanje da li apelant ima, odnosno da li će imati pravičan postupak pred sudom ne može dati odgovor dok je postupak u toku. Pitanje poštovanja načela pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. Imajući u vidu složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Dakle, generalno gledajući, nije moguće utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravomoćno ne okonča (vidi, ibid. AP-1238/21, tačka 18. s daljnjim referencama). U apelantovom slučaju osporena rješenja ne predstavljaju odluke koje su rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega, već su donesene u jednoj fazi postupka kako bi se osiguralo njegovo prisustvo na suđenju – glavnom pretresu. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi koji se tiču navodne povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije preuranjeni.
13. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić