Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1921/23 (N. N.)

Odluka donesena 30. 05. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Opravdana sumnja da je učinjeno krivično djelu u kontekstu člana 5. EK
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Krivični postupak
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1921/23

Apelacija

Odluka o meritumu

30. 05. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-1921/23, rješavajući apelaciju Nine Ninković, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sudija Angelika Nußberger, sudija Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nine Ninković podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 033250 23 Kž 2 od 24. marta 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nina Ninković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa advokat Aleksandar Jokić iz Banje Luke, podnijela je 20. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 033250 23 Kž 2 od 24. marta 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 033250 23 Kv 3 od 17. marta 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 5. maja 2023. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Tužilaštvo je 11. maja 2023. godine dostavilo odgovor na apelaciju. Vrhovni sud i Okružni sud nisu dostavili odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 31. jula 2023. godine apelantkinji dostavio odgovor Tužilaštva na apelaciju radi eventualnog izjašnjenja. Apelantkinja nije dostavila izjašnjenje na navedeni odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

6. Apelantkinji je u toku istrage 23. decembra 2022. godine određen, a zatim 19. januara 2023. godine produžen pritvor zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila krivično djelo ubistva u pokušaju iz člana 124 stav (1) u vezi sa članom 22 Krivičnog zakonika Republike Srpske i postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav (1) tač. b) i

v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Tužilaštvo je 10. marta 2023. godine optužilo apelantkinju zbog navedenog krivičnog djela. U potvrđenoj optužnici je predloženo da se apelantkinji produži pritvor u smislu člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.

Osporena rješenja

7. Rješenjem Okružnog suda broj 11 0 K 033250 23 Kv 3 od 17. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelantkinji je produžen pritvor zbog osnovane sumnje da je počinila krivično djelo i zbog postojanja posebnih pritvorskih razloga iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Tim rješenjem je određeno da pritvor može trajati do izricanja prvostepene presude, a najduže dvije godine, uz obavezu dvomjesečne kontrole opravdanosti pritvora.

8. Okružni sud je u obrazloženju naveo da je na osnovu dokaza iz istrage koji su dostavljeni uz optužnicu utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je apelantkinja u inkriminisanom periodu u više navrata na radnom mjestu iskoristila odsustvo S. T. (u daljnjem tekstu: oštećena) iz kancelarije i sipala joj u kafu materije koje su štetne za život i zdravlje u namjeri da je liši života. Navedeno je da na takav zaključak ukazuje ne samo izjava oštećene već i izjave drugih saslušanih svjedoka, kao i materijalni dokazi (vidi str. 4 prvostepenog rješenja). Nakon izvršenog toksikološkog ispitivanja uzoraka kafe, utvrđeno je prisustvo supstanci štetnih za ljude (kao što je natrijum-hipohlorid), čije konzumiranje može teško da ošteti ljudske organe i da u krajnjem ima smrtni ishod. U vezi s tim je istaknuto da odbrana nije navela nikakve konkretne i prihvatljive argumente kojima bi se dovelo u pitanje postojanje osnovane sumnje. U odnosu na daljnje postojanje iteracijske opasnosti, Okružni sud je ukazao da tužilac osnovano ukazuje na odlučnost i upornost koju je apelantkinja ispoljila u pokušaju da podmuklim i sistematskim trovanjem liši života oštećenu. Ona je, kako je navedeno, bila potpuno svjesna štetnosti materija pa to u svjetlu strukture njene ličnosti predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će boravkom na slobodi preduzeti nove kriminalne aktivnosti i učiniti novo krivično djelo, odnosno dovršiti pokušano krivično djelo na radnom mjestu ukoliko bi joj bio omogućen povratak na posao ili na nekom drugom mjestu. Obrazloženo je da apelantkinja živi nedaleko od oštećene, zbog čega se mjere zabrane približavanja oštećenoj ili posjećivanja određenih mjesta ne bi mogle kontrolisano sprovoditi, niti bi se njima mogla djelotvorno otkloniti opasnost od apelantkinjinog novog kriminalnog ponašanja. Takođe je navedeno da apelantkinja nije ispoljila kritičnost prema svojim postupcima, niti bilo kakve znake kajanja. Okružni sud je naveo da je vještačenjem utvrđeno da apelantkinja ispoljava narcisoidne crte i sklonost dominaciji uz redukovani kapacitet kontrole stresa. To može da dovede do novog neprihvatljivog ponašanja koje ima obilježja krivičnog djela za koje se tereti optužnicom. S obzirom na navedeno, zaključeno je da je produženje pritvora u konkretnom slučaju neophodno jer njegova svrha ne može da se obezbijedi nekom drugom, blažom mjerom.

9. Rješenjem Vrhovnog suda broj 11 0 K 033250 23 Kž 2 od 24. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja.

10. Vrhovni sud je istakao da su, suprotno žalbenim navodima, dokazi priloženi uz optužnicu detaljno obrazloženi u prvostepenom rješenju i potvrđuju postojanje osnovane sumnje da je apelantkinja počinila krivično djelo. Takođe je navedeno da su u prvostepenom rješenju pravilno obrazložene okolnosti u vezi s načinom izvršenja djela i strukturom apelantkinjine ličnosti u svjetlu postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju na postojanje opasnosti iz člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Stoga je zaključeno da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni blažih mjera zabrana od pritvora.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelantkinja smatra da su joj osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja prvenstveno osporava postojanje opšteg pritvorskog uslova navodeći da izvedenim dokazima nije utvrđeno prisustvo potencijalnih toksičnih supstanci za konstrukciju krivičnog djela, odnosno lišenja života oštećene. U vezi s tim ukazuje da pronađena supstanca (fipronil od 2.5 mg) ima veću toksičnost za insekte nego za sisare, kao i da je potrebno šest kilograma te supstance da bi se moglo govoriti o opasnosti po život. Osporavajući iteracijsku opasnost, apelantkinja navodi da djelo nikada nije učinjeno i da je nemoguće ponoviti nešto što se nikada prije nije desilo. Pri tome ističe da se nalazi na suspenziji do okončanja krivičnog postupka i da ne dolazi na posao, tako da nije ni u mogućnosti da naudi oštećenoj. Isto tako, apelantkinja ukazuje na to da redovni sudovi nisu razmotrili izricanje blažih – alternativnih mjera od pritvora. S obzirom na navedeno, apelantkinja traži od Ustavnog suda da utvrdi kršenje navedenih prava, naloži njeno puštanje na slobodu i dosudi pravičnu naknadu u označenom novčanom iznosu zbog vremena provedenog u pritvoru, te dosudi troškove zastupanja pred Ustavnim sudom u označenom novčanom iznosu.

b) Odgovor na apelaciju

12. Tužilaštvo je navelo da su apelacioni navodi u cijelosti neosnovani, te da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka na detaljan način obrazložili postojanje osnovane sumnje te dali detaljne razloge u pogledu posebnog pritvorskog razloga. Pri tome je navedeno da apelantkinja „prećutkuje“ nalaz toksikološkog vještačenja Federalne uprave policije u kojem je utvrđeno prisustvo supstance u analiziranom uzorku (natrijum-hipohlorid) koja može ugroziti život.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i […] VI.Dopustivost i meritum

14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18 stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

15. Apelantkinja smatra da su joj osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije.

16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

d) Pravo na ličnu slobodu i bezbjednost.

17. Član 5 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i bezbjednost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa postupkom propisanim zakonom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja lica u svrhu njegovog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinilo krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1 tačka c) ovog člana izvodi se bez odlaganja pred sudiju ili drugo službeno lice ovlašćeno zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uslovljeno jemstvima da će se lice pojaviti na suđenju.

18. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5 stav 1 Evropske konvencije uslovljena je ispunjenjem tri uslova. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor prema tački (c) mora, kao i svako lišenje slobode prema članu 5 stav 1 Evropske konvencije, biti „zakonito“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud [VV], Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186 s daljnjim referencama).

19. Dalje, član 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5 stav 1 tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5 stav 3 Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterijume predviđene zakonom. Osnovana sumnja da je lice lišeno slobode počinilo krivično djelo za koje se tereti predstavlja conditio sine qua non za određivanje ili produženje pritvora, ali to nakon određenog vremena nije dovoljno, već se mora procijeniti da li za pritvor postoje relevantni i dovoljni razlozi (vidi Evropski sud, Stevan Petrović protiv Srbije, presuda od 20. aprila 2021. godine, predstavke br. 6097/16 i 28999/19, tačka 144 s daljnjim referencama). Šta se može smatrati „osnovanom“ sumnjom zavisi od svih okolnosti (vidi Evropski sud, Başer i Özçelik protiv Turske, presuda od 13. septembra 2022. godine, predstavke br. 30694/15 i 30803/15, tačka 187 s daljnjim referencama). Produženi pritvor se može opravdati samo postojanjem specifičnih naznaka o stvarnom zahtjevu javnog interesa koji, bez obzira na pretpostavku nevinosti, preteže nad pravilom poštovanja slobode pojedinca (vidi, između ostalih izvora, Evropski sud Bigović protiv Crne Gore, presuda od 19. marta 2019. godine, predstavka broj 48343/16, tačka 203 s daljnjim referencama).

20. S obzirom na navedene stavove, Ustavni sud smatra da je Okružni sud prilikom produženja pritvora u osporenom prvostepenom rješenju jasno obrazložio na osnovu kojih dokaza je izveo zaključak o postojanju osnovane sumnje da je apelantkinja počinila krivično djelo za koje se tereti. Vrhovni sud nije doveo u pitanje argumentaciju i zaključke prvostepenog suda u pogledu osnovane sumnje. Ustavni sud smatra da obrazloženja osporenih odluka sadrže razloge koji bi, u smislu stavova Evropskog suda, mogli uvjeriti objektivnog posmatrača da je apelantkinja u navedeno vrijeme mogla počiniti krivično djelo. To se posebno odnosi na zaključke redovnih sudova u pogledu sadržaja i štetnosti opasne supstance po zdravlje i život oštećene. Suprotno apelantkinjinim navodima, redovni sudovi su utvrdili da se nije radilo samo o fipronilu, kako to ona zaključuje. Na osnovu izvedenih dokaza (vještačenjem sadržaja šolje kafe koju je oštećena konzumirala) utvrđeno je prisustvo i druge supstance opasne po život (natrijum-hipohlorid). Na tu činjenicu je posebno ukazalo i Tužilaštvo u svom odgovoru na apelaciju. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelantkinjino lišenje slobode bilo zasnovano na „osnovanoj sumnji“ da je počinila krivično djelo. Dakle, ispunjen je prvi uslov kompatibilnosti apelantkinjinog pritvora u smislu člana 5 stav 1 Evropske konvencije. Budući da apelantkinja nije problematizovala nadležnost redovnog suda koji joj je produžio pritvor, Ustavni sud smatra da je ispunjen i drugi uslov, tj. da joj je pritvor produžila „nadležna zakonita vlast“.

21. Kada je u pitanju zakonitost pritvora („u skladu s postupkom propisanim zakonom“), odnosno kompatibilnost apelantkinjinog pritvora s garancijama iz člana 5 stav 1 tačka c) i stav 3 Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da je apelantkinji pritvor produžen na osnovu odredbi člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Zaključeno je da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje ukazuju na iteracijsku opasnost, tj. da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ona ponoviti ili dovršiti djelo. Prema praksi Evropskog suda, iteracijska opasnost, ako se uvjerljivo utvrdi, može dovesti do toga da pravosudna tijela smjeste i ostave osumnjičenog u pritvoru kako bi spriječili bilo kakve pokušaje počinjenja daljnjih krivičnih djela. Međutim, potrebno je, između ostalih uslova, da opasnost bude vjerovatna i mjera primjerena u svjetlu okolnosti slučaja, a posebno istorijata i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Ramkovski protiv Bivše Jugoslovenske Republike Makedonije, presuda od 8. februara 2018. godine, broj predstavke 33566/11, tačka 52 s daljnjim referencama). Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama ukazali ne samo na težinu optužbi u apelantkinjinom slučaju već su na osnovu izvedenih dokaza utvrdili i okolnosti koje se odnose na njenu ličnost i karakter u kontekstu postojanja iteracijske opasnosti. Pri tome, suprotno apelantkinjinim tvrdnjama, Ustavni sud smatra da za ocjenu zakonitosti pritvora nije od odlučnog značaja okolnost da je ona suspendovana s posla. Osim činjenice da se radi o mjeri privremenog karaktera, Ustavni sud ističe da takva mjera sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je njenim nastupanjem u konkretnom slučaju otklonjena opravdana bojazan od ponavljanja krivičnog djela. U obrazloženju prvostepenog rješenja je jasno ukazano na činjenice u vezi s postojanjem iteracijske opasnosti i van radnog mjesta u svjetlu apelantkinjine ličnosti i nemogućnosti da se takva opasnost otkloni izricanjem blažih mjera (vidi tačku 8 ove odluke). Zbog toga Ustavni sud smatra da osporene odluke nisu bile stereotipno formulisane ili sažete, odnosno da zaključci i obrazloženja redovnih sudova u vezi s iteracijskom opasnošću ne ostavljaju dojam proizvoljnosti budući da ta opasnost nije ocijenjena in abstracto, već je potkrijepljena konkretnim činjenicama/dokazima. Stoga, Ustavni sud smatra da razlozi redovnih sudova opravdavaju produžavanje pritvora apelantkinji i predstavljaju relevantne i dovoljne razloge od javnog interesa koji, nezavisno od pretpostavke nevinosti, pretežu nad apelantkinjinim pravom na slobodu. Pri ocjeni opravdanosti produženja mjere pritvora apelantkinji, redovni sudovi su imali u vidu s jedne strane značaj osnovnog prava na slobodu i bezbjednost i s druge strane posebne okolnosti koje su ispitane u svjetlu razloga „za“ i „protiv“, te ocijenjene u vezi s konkretnim okolnostima. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantkinjine navode o proizvoljnoj primjeni člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS. Pri tome, Ustavni sud napominje da je stvar ocjene redovnih sudova da u svakom konkretnom slučaju procijene relevantne okolnosti koje mogu da utiču na nesmetano vođenje krivičnog postupka. Isto tako, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ispoštovali zahtjev „posebne revnosti“ u postupku donošenja osporenih rješenja.

22. Konačno, suprotno apelantkinjinim navodima, redovni sudovi u osporenim odlukama nisu propustili da razmotre da li se svrha pritvora može ostvariti nekom drugom, blažom mjerom za obezbjeđenje apelantkinjinog prisustva suđenju i uspješno vođenje krivičnog postupka protiv nje, o čemu su takođe dali relevantne razloge. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da produženje pritvora apelantkinji na osnovu osporenih rješenja nije bilo „nezakonito“ i nije u suprotnosti sa standardima iz člana 5 Evropske konvencije.

23. Stoga, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantkinjina prava iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. S obzirom na taj zaključak, Ustavni sud smatra da apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da, prema Pravilima Ustavnog suda, nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije.

24. Apelantkinja je ukazala i na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije. Međutim, apelantkinja nije obrazložila u čemu se ogleda kršenje navedenog prava, zbog čega Ustavni sud neće zasebno ispitivati te navode.

VII.Zaključak

25. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantkinjino pravo na ličnu slobodu i bezbjednost iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 stav 1 tačka c) u vezi sa stavom 3 Evropske konvencije jer redovni sudovi nisu propustili da navedu konkretne razloge kako u vezi s postojanjem činjenica koje bi uvjerile objektivnog posmatrača da je apelantkinja mogla da počini krivično djelo tako i u odnosu na postojanje okolnosti koje opravdavaju zaključak da bi njeno puštanje na slobodu rezultiralo iteracijskom opasnošću u smislu odredbi člana 197 stav (1) tačka v) ZKPRS.

26. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1921/23 (N. N.) | Sudska praksa | Aktio