Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2385/23 (S. N.)

Odluka donesena 30. 05. 2024.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Zakonito hapšenje - općenito
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • Pritvor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2385/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

30. 05. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. maja 2024. godine, u predmetu broj AP-2385/23, rješavajući apelaciju Saliha Nožinovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je Salih Nožinović podnio protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 K 059480 23 Kž 2 od 5. maja 2023. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Salih Nožinović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Bane Bodirogić, advokat iz Bijeljine, podnio je 17. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 K 059480 23 Kž 2 od 5. maja 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 K 59480 23 Kv 2 od 20. aprila 2023. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda od 23. marta 2023. godine apelantu je određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivična djela iz Krivičnog zakona Republike Srpske, i to krivično djelo tjelesne povrede u sticaju s krivičnim djelom ugrožavanja bezbjednosti, iz razloga propisanih odredbom člana 197 stav 1 tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Protiv apelanta je 19. aprila 2023. potvrđena optužnica za navedena krivična djela.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 20. aprila 2023. godine prihvaćen je prijedlog Okružnog tužilaštva u Bijeljini, pa je apelantu na osnovu člana 202 ZKP-a produžen pritvor i određeno da može trajati jednu godinu, te da će se kontrola pritvora vršiti svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru.

4. Okružni sud je rješenjem od 5. maja 2023. godine odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepenog rješenja. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da nisu osnovani apelantovi žalbeni navodi da nisu ispunjeni uslovi za produženje pritvora na osnovu odredbe člana 202 stav 2 tačka a) ZKP-a. Sud je ukazao da je navedenom odredbom propisano da pritvor nakon potvrđivanja optužnice može trajati najduže godinu dana ako se radi o krivičnom djelu za koje je kao poseban maksimum kazne propisana kazna zatvora koja nije duža od pet godina. Ovo uključuje i krivično djelo tjelesne povrede za koje je propisan posebni maksimum kazne od jedne godine zatvora, kao i krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti za koje je propisan poseban maksimum kazne do tri godine zatvora. Stoga je Okružni sud zaključio da je pravilna odluka prvostepenog suda da je u konkretnom slučaju neophodno daljnje zadržavanje apelanta u pritvoru.

5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđena prava iz člana II/3d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5 i 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant povredu navedenih prava vidi u činjenici da mu je produžen pritvor u trajanju od godinu dana zbog krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, „a zakon zabranjuje produženje pritvora u trajanju od jedne godine ako se licu sudi za krivično djelo za koje mu se ne može izreći kazna zatvora od pet godina“. Zbog toga smatra da su redovni sudovi postupili suprotno odredbi člana 202 stav 2 tačka a) ZKP-a i samovoljno oduzeli apelantu prava garantovana čl. 5 i 6 Evropske konvencije.

Relevantni propisi

6. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21, 89/21, www.ohr.int – Odluka visokog predstavnika broj 12/23, „Službeni glasnik Republike Srpske” broj 73/23 i „Službeni glasnik BiH“ broj 9/24 – odluka USBiH) U konkretnom slučaju primjenjuje se Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 64/17, 104/18 – odluka USRS, 15/21 i 89/21) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja osporenih rješenja i koji u relevantnom djelu glasi: Tjelesna povreda Član 131. stav (1) (1) Ko drugoga tjelesno povrijedi ili mu naruši zdravlje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Ugrožavanje sigurnosti Član 150. stav (2) (2) Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno prema službenom licu u vezi sa vršenjem njegove funkcije, ili prema više lica, ili je učinjeno u sastavu grupe ili organizovane kriminalne grupe, učinilac će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine.

7. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor Član 197. stav 1. tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna […] Pritvor nakon potvrđivanja optužnice Član 202. stav 2.

(2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:

a) godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina,

b) godinu dana i šest mjeseci u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina,

v) dvije godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora preko deset godina, ali ne i kazna doživotnog zatvora i

g) tri godine u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna doživotnog zatvora.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. U konkretnom predmetu apelant tvrdi da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo iz člana II/3d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5 Evropske konvencije. Iako je u apelaciji navedeno i kršenje prava na pravično suđenje, imajući u vidu osporena rješenja i apelantove navode, Ustavni sud nalazi da se apelacijom pokreće pitanje samo prava na ličnu slobodu i bezbjednost.

13. Apelant tvrdi da mu je ovo pravo povrijeđeno zbog toga što su redovni sudovi postupili suprotno odredbi člana 202 stav 2 tačka a) ZKP-a. Naime, apelant je naveo da, s obzirom na to da je optužen za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju od jedne, odnosno tri godine zatvora, nije bilo moguće produžiti mu pritvor na period od jedne godine. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je navedenom odredbom propisano da nakon potvrđivanja optužnice pritvor može trajati najduže godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora „do pet godina“. Iz navedenoga proizlazi da nije bilo smetnji da se apelantu pritvor produži na osnovu ove zakonske odredbe. Naime, apelant pogrešno smatra da mu zbog toga što su za krivična djela za koja je optužen propisane kazne zatvora kraće od pet godina pritvor nije mogao biti određen na opisani način. Naime, odredba člana 202 stav 2 tačka a) ZKP-a obuhvata sva krivična djela za koja je zaprijećena kazna zatvora kraća od pet godina. Za djela za koja je zaprijećena kazna zatvora pet godina ili duža primjenjivala bi se tač. b), v) ili g) ovog člana. Iz navedenog proizlazi da je sud postupio u skladu sa zakonom i da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi ukazalo na kršenje apelantovog prava na slobodu i bezbjednost.

14. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u konkretnom slučaju pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2385/23 (S. N.) | Sudska praksa | Aktio