Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3991/21 (M. Ć. i drugi)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Neovlašteno lice
- Pravično suđenje - razuman rok
- Djelotvoran pravni lijek
- Građanski postupak
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3991/21
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3991/21, rješavajući apelaciju Mirsade Ćosović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinja na sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju su podnijeli Mirsada Ćosović, Emir Ražanica i Zihnija Sušić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 469910 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Mirsadi Ćosović, Emiru Ražanici i Zihniji Sušiću u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od po 650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke. Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Mirsada Ćosović, Emir Ražanica i Zihnija Sušić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 469910 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u vezi s pravom na pravično suđenje. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Senija Poropat i Dunja Poropat protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 469910 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine zato što su je podnijela neovlaštena lica.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mirsada Ćosović, Emir Ražanica, Zihnija Sušić, Senija Poropat i Dunja Poropat (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelant, trećeapelant, četvrtoapelantica, petoapelantica ili zajedno: apelanti), koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijeli su 23. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 469910 17 Rsž od 25. augusta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 469910 14 Rs od 13. novembra 2017. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, 15. septembra 2022. godine od Kantonalnog suda i Općinskog suda, te zakonskog zastupnika tuženog Kantona Sarajevo, Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.
3. Tuženi nije u ostavljenom roku dostavio odgovor na apelaciju.
4. Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju, koji su 20. aprila 2023. godine dostavljeni punomoćnici apelanata radi eventualnog izjašnjenja. Punomoćnica apelanata je 25. aprila 2023. godine dostavila izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Prvoapelantica, drugoapelant, trećeapelant i F. Dž. podnijeli su 13. novembra 2014. godine Općinskom sudu tužbu protiv tuženog radi isplate potraživanja iz radnog odnosa.
7. Rješenjem Općinskog suda utvrđeno je da se smatra da je tužba u toj pravnoj stvari povučena.
8. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je na pripremnom ročištu, na kojem su bili prisutni punomoćnica prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta i zakonski zastupnik tuženog, zakazao ročište za glavnu raspravu, odnosno da su prisutni bili upoznati s datumom održavanja i posljedicama izostanka s ročišta. Dalje je naveo da na ročište za glavnu raspravu nije pristupila punomoćnica prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta, ali da je pristupio zakonski zastupnik tuženog, koji je predložio sudu da donese rješenje kojim se tužba u toj pravnoj stvari smatra povučenom. Imajući u vidu odredbe člana 97. stav (3) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), sud je odlučio kao u izreci rješenja.
9. Rješenjem Općinskog suda od 13. novembra 2017. godine odbijen kao neosnovan prijedlog prvoapelantice, drugoapelanta, trećeapelanta i F. Dž. za povrat u pređašnje stanje.
10. Rješenjem Kantonalnog suda od 25. augusta 2021. godine žalbe prvoapelantice, drugoapelanta, trećeapelanta i F. Dž. odbijene su kao neosnovane i prvostepena rješenja potvrđena. Kantonalni sud je u obrazloženju naveo da punomoćnica prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta nije pristupila na zakazano ročište za glavnu raspravu, odnosno da do početka ročišta nije obavijestila prvostepeni sud o eventualno opravdanim razlozima izostanka. Dalje je naveo da nalaz i mišljenje vještak nije dostavio sudu do početka glavne rasprave. Međutim, ukazao je da navedeni propust vještaka ne otklanja zakonsku presumpciju o povlačenju tužbe koja je propisana odredbom člana 97. stav (3) ZPP-a. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
11. Apelanti smatraju da su im povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Navode da je Općinski sud donio rješenje o povlačenju tužbe zbog toga što je petoapelantica zakasnila na ročište trinaest minuta. Apelanti navode da je bio „dogovor“ da se ročište odgodi jer vještak nije dostavio nalaz i mišljenje. Također smatraju da im je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, te traže naknadu nematerijalne štete. b)Odgovori na apelaciju
12. Kantonalni sud navodi da su na građanskom referatu sudije zadužene sa više od 600 predmeta, da se predmeti rješavaju u skladu s Uputstvom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, odnosno da se rješavaju po starosti inicijalnog akta. Također navodi da je postupak vodio u skladu sa zakonom, te da nisu povrijeđena prava apelanata koja navode u apelaciji.
13. Općinski sud je naveo da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove navode da je pred prvostepenim sudom došlo do povrede prava na koja su se u apelaciji pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. c)Izjašnjenje
14. Apelanti su u izjašnjenju na odgovore na apelaciju ukazali da u cijelosti ostaju pri navodima iz apelacije, te predlažu da se apelacija usvoji. V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 97. stav (3) (3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje. VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
U odnosu na četvrtoapelanticu i petoapelanticu – neovlašteno lice
18. Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi: Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
19. Ustavni sud na osnovu priložene dokumentacije zapaža da su u konkretnom predmetu kao tužioci označeni prvoapelantica, drugoapelant, trećeapelant i F. Dž., a kao tuženi Kanton Sarajevo, Kantonalni sud u Sarajevu. Dalje proizlazi da su apelaciju, pored navedenih apelanata, podnijeli i četvrtoapelantica i petoapelantica, koje nisu učestvovale pred sudom kao stranke u postupku, već su bile punomoćnice prvoapelantice, drugoapelanta, trećeapelanta i F. Dž. S obzirom na to da se u postupku osporene odluke sudova ne odnose na četvrtoapelanticu i petoapelanticu, proizlazi da one nisu ovlaštene da u svoje ime apelacijom osporavaju navedene odluke, odnosno da u konkretnom slučaju one nemaju pravo pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom.
20. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U odnosu na prvoapelanticu, drugoapelanta i trećeapelanta
21. Ustavni sud utvrđuje da apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. VII.Meritum
22. Prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na suđenje u „razumnom roku“, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje
23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
U odnosu na osporene odluke
25. Prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant smatraju da su redovni sudovi proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
26. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant ponavljaju navode koje su isticali i u redovnom postupku, te da su redovni sudovi pozivajući se na relevantne propise detaljno i jasno obrazložili zašto je doneseno rješenje kojim se tužba smatra povučenom. Ustavni sud takva utvrđenja ne smatra ni proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Također, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ničega iz čega bi se moglo zaključiti da je u provedenom postupku u odnosu na osporene odluke prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta, niti su pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
27. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na osporene odluke neosnovani. U odnosu na suđenje u razumnom roku
28. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, opravdanost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti predmeta i u odnosu na sljedeće kriterije: složenost predmeta, postupanje apelanata i relevantnih organa vlasti, te šta je u sporu za apelante bilo dovedeno u pitanje (vidi Evropski sud, Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).
29. Ustavni sud zapaža da je relevantan period od podnošenja tužbe pa do donošenja rješenja Kantonalnog suda, dakle šest godina i devet mjeseci. Dalje, Ustavni sud zapaža da se radilo o radnom sporu koji je po ZPP-u hitne prirode. Osim toga, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenom predmetu, kao i da se ne može zaključiti da su prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant svojim postupcima doprinijeli dužini trajanja postupka.
30. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom trajao tri godine. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o žalbama donio nakon tri godine i devet mjeseci. U odnosu na odgovor Kantonalnog suda o dužini trajanja postupka pred tim sudom, Ustavni sud smatra da se ponuđeni razlozi ne mogu prihvatiti kao objektivno opravdanje. Imajući u vidu navedeno, kao i to da je Ustavni sud u nizu svojih odluka utvrdio da postoji sistemski problem s rješavanjem predmeta pred sudovima u Bosni i Hercegovini u razumnom roku, što je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1680/16 od 10. maja 2017. godine, tač. 53−66. i druge odluke od 10. maja 2017. godine, sve dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da dužina postupka u konkretnom slučaju ne zadovoljava standard „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje prava prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
32. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32−34), Ustavni sud smatra da, u smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku prvoapelantici, drugoapelantu i trećeapelantu treba isplatiti iznos od po 650,00 KM. Tu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka prvoapelantici, drugoapelantu i trećeapelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostala prava
33. Prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant ukazuju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant tvrdnje o povredi tog prava u suštini zasnivaju na istim tvrdnjama koje su isticali u vezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i zaključio da su neosnovani. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
34. U vezi s navodima o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije koje apelanti dovode u vezu s pravom na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da su prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant imali i koristili mogućnost podnošenja pravnih lijekova propisanih zakonom. Činjenica da korištenje pravnih lijekova nije rezultiralo odlukom kojom bi prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant bili zadovoljni ne dovodi ni na koji način u pitanje njihovu dostupnost ili efikasnost, niti na bilo koji način pokreće pitanja prema članu 13. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga su ti navodi neosnovani.
VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije imajući u vidu da je postupak trajao šest godina i devet mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom tri godine i devet mjeseci, a taj sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljive razloge za takvo prolongiranje donošenja odluke.
36. Ustavni sud dalje zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje u situaciji kada nisu osnovani navodi prvoapelantice, drugoapelanta i trećeapelanta da su Općinski sud i Kantonalni sud postupali proizvoljno ili „očigledno nerazumno“.
37. Nema povrede ni prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije u vezi s pravom na pravično suđenje kada su prvoapelantica, drugoapelant i trećeapelant imali mogućnost i koristili pravni lijek propisan zakonom, a činjenica da taj pravni lijek nije rezultirao njihovim uspjehom u postupku per se ne pokreće pitanje povrede navedenog prava.
38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka d), člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman