Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3450/23 (A.K.)
Odluka donesena 28. 09. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3450/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3450/23, rješavajući zahtjev A. K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav 2. tačka e. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev A. K. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. A. K. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Nedžida Salihović - Whalen advokatica iz Sarajeva, podnijela je 28. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 476715 23 Rev od 11. maja 2023. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 476715 18 Gž od 7. juna 2022. godine. Također, apelantica je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 476715 18 Gž do donošenja odluke o apelaciji.
2. Ustavni sud konstatuje da je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-3418/22 od 5. oktobra 2022. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv navedene presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelantičina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja efektivan pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u ovoj pravnoj stvari.
3. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 P 476715 14 P od 31. oktobra 2017. godine obavezana je apelantica da tužitelju S. B. (u daljnjem tekstu: tužitelj) preda u posjed i slobodno raspolaganje stan u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan). Istom presudom je odbijen apelantičin protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na spornom stanu. Presudom je djelimično usvojen apelntičin eventualni protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužitelj na ime isplaćene kupoprodajne cijene stana isplati iznos od 9.186,19 KM.
4. Općinski sud je utvrdio da je rješenjem Generalštaba Armije BiH iz 1996. godine sporni stan proglašen trajno napuštenim. Općinski sud je utvrdio da je tužitelj punomoćju iz 2001. godine ovlastio apelanticu da može izvršiti sve potrebne radnje oko povrata spornog stana na kome je tužitelj nosilac stanarskog prava, kao i da može pokrenuti postupak otkupa stana. Nakon što mu je rješenjima nadležnih organa vraćen u posjed sporni stan, tužitelj je 2002. godine zaključio ugovor o kupoprodaji kojim je otkupio taj stan, te se u vlasničkom listu upisao kao vlasnik. Utvrđeno je da je tužitelja kao kupca zastupala apelantica. Na osnovu ovakvih utvrđenja, Općinski sud je, primjenom čl. 126. i 127. Zakona o stvarnim pravima zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev, da je stekao pravo vlasništva na spornom stanu, osnovan. S tim u vezi, Općinski sud je naveo da je tužitelj dokaza da je vlasnik spornog stana i da se stana nalazi u apelantičinom posjedu. Pri tome, Općinski sud je naveo da apelantica nije dokazala da sporni stan posjeduje na zakonit način, podoban za sticanje prava vlasništva. Naime, s obzirom da je apelantica u toku postupka povrata i otkupa spornog stana, postupala po tužiteljevoj punomoć, Općinski sud je zaključio da je u posjed stana ušla shodno ovlaštenju iz punomoći koju joj je dao tužitelj. Smatra da apelantica nije dokazala ni zakonitost, a niti savjesnost posjeda stana, što je potrebno dokazati da bi se primijenila odredba člana 58. Zakona o stvarnim pravima.
5. Odlučujući o protivtužbenom zahtjevu kojim je apelantica tražila da se utvrdi da je na osnovu usmenog kupoprodajnog ugovora stekla pravo vlasništva na spornom stanu, Općinski sud je zaključio da je taj zahtjev neosnovan. Općinski sud je ocijenio da je djelimično osnovan eventualni portivtužbeni zahtjev u iznosu od 9.186,19 KM budući da je u postupku utvrdio da je apelantica na tužiteljev račun uplatila taj iznos. Odluku o zateznim zakonskim kamatama Općinski sud je donio na osnovu člana 277. stav 1. i člana 324. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).
6. Kantonalni sud je Presudom broj 65 0 P 476715 18 Gž od 7. juna 2022. godine odbio apelantičinu žalbu i prvostepenu presudu potvrdio uz obrazloženje da u potpunosti prihvata utvrđeno činjenično stanje i pravni stav Općinskog suda. Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da se u konkretnom slučaju može primijeniti Zakon o stvarnim pravima, s obzirom da je tužba podnesena 19. decembra 2014. godine, kao i jer je odredbom člana 371. Zakona o stvarnim pravima propisana primjena tog zakona počev od 6. marta 2014. godine.
7. Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 P 476715 23 Rev od 11. maja 2023. godine, na osnovu člana 237. ZPP-a, apelantičinu reviziju odbacio kao nedopuštenu.
8. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
9. Kršenje navedenih prava apelantica vidi u pogrešno utvrđenim činjenicama i pogrešnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Naime, apelantica navodi da je sud donoseći osporenu presudu potpuno zanemario činjenično stanje i izvedene dokaze. Dalje, apelantica navodi da je drugostepeni sud propustio pravilno primijeniti materijalno pravo, imajući u vidu da je umjesto odredaba Zakona o vlasničko-pravnim odnosima, odlučivao o tužbenom i protivtužbenom zahtjevu na osnovu Zakona o stvarnim pravima, koji se nije mogao primijeniti. Također, smatra da je drugostepeni sud primjenjujući odredbu člana 58. Zakona o stvarnim pravima prekoračio tužbeni zahtjev i odlučivao o činjenici koja nije bila predmetom raspravljanja, s obzirom da činjenica da je apelantica zloupotrijebila povjerenje tužitelja nije dokazana, niti je to tužitelj tvrdio. Smatra da je drugostepeni sud naložio tužitelju da apelantici izvrši povrat primljenog iznosa, bez ikakvog obrazloženja. Apelantica ukazuje na proizvoljnost prilikom dosuđenja toka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos. Smatra da su kamate trebale biti dosuđene od dana kada je apelantica platila tužitelju kupoprodajnu cijenu stana, a ne od podnošenja tužbe. Ističe da je bila u zakonitom i savjesnom posjedu spornog stana u periodu dužem od 10 godina, u kome je zasnovala svoj dom. Također, navodi da joj je povrijeđeno pravo na imovinu je je odbijen njen protivtužbeni zahtjev kojim je tražila da su utvrdi da je dosjelošću, s obzirom da je u nesmetanom i zakonitom posjedu duže od 10 godina, stekla pravo vlasništva na spornom stanu. Apelantica navodi da su u konkretnom slučaju ispunjeni uslovi iz člana 32. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima.
10. U vezi sa zahtjevom za donošenje privremene mjere apelantica je zatražila da Ustavni sud odloži postupak izvršenja presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 476715 18 Gž od 7. juna 2022. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Navela je da bi, u slučaju da ne dođe do odlaganja izvršenja osporene presude Kantonalnog suda, ostala bez doma i da bi bilo prekršeno njeno vlasničko pravo.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
«Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
12. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-4349/22 od 20. decembra 2022. godine, tačka 9, dostupna na www.ustasvnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravomoćne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Imajući u vidu argumentaciju koju je iznijela apelantica u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelantica navela kao osnov za donošenje privremene mjere ne ukazuju da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje članak 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić