Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4297/21 (Zajednica etažnih vlasnika zgrade B-7 Zvornik)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4297/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-4297/21, rješavajući apelaciju Zajednice etažnih vlasnika zgrade B-7 Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zajednice etažnih vlasnika zgrade B-7 Zvornik podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 Mal 047071 21 Gž od 25. oktobra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Zajednica etažnih vlasnika zgrade B-7 Zvornik (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Zvornika, koju zastupa Radivoje Lazarević advokat iz Zvornika, podnijela je 17. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 Mal 047071 21 Gž od 25. oktobra 2021. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 83 0 Mal 047071 20 Mal od 19. aprila 2021. godine, odbijen je tužiočev (M. M.) tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže apelantkinja da mu, na ime naknade materijalne štete, isplati novčani iznos naveden u izreci presude, te da mu naknadi troškove postupka.

3. U obrazloženju, sud je naveo da među strankama nije sporno da je 18. decembra 2020. godine ledenica koja je pala na tužiočevo auto prouzrokovala materijalnu štetu. Sporno je da li je ta ledenica pala sa krova zgrade kojom upravlja apelantkinja. U vezi s tim, sud je naveo da je u konkretnom slučaju postojala samo pretpostavka o navedenom, ali da tužilac to nije dokazao. Naime, sud je naveo da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da li je ledenica pala sa krova zgrade, dijela te zgrade u kojem se nalazi sportska kladionica ili sa nekog od balkona.

4. Presudom Okružnog suda uvažena je tužiočeva žalba i preinačena prvostepena presuda na način da je tužbeni zahtjev tužioca usvojen u cijelosti.

5. U obrazloženju, sud je istakao da se prvostepeni sud nije pozvao na relevantne odredbe materijalnog prava i činjenice koje u vezi s tim odredbama nisu dokazane. Okružni sud se pozvao na odredbe člana 2. Zakona o održavanju zgrada, te na odredbe člana 3. tačka ž) i člana 13. tač. i) i j) navedenog zakona. U vezi s tim, sud je naveo da nesporne činjenice nedvosmisleno ukazuju na to je tužiočevo vozilo, koje je bilo parkirano na mjestu predviđenom za parkiranje, oštećeno tako što je ledenica pala na krov vozila. Pri tome je Okružni sud ukazao da je prvostepeni sud prihvatio iskaze tužioca i svjedoka (između ostalih, S. M. i J. S., te zaposlenika komunalne policije D. T. i J. M.) koji su naveli da su nakon štetnog događaja uočili, između ostalog, da sa zgrade pored koje je vozilo bilo parkirano vise ledenice, da je jedna otkinuta i da se oko zgrade nalazi dosta snijega i leda. Takođe, da su tužilac i njegova supruga zatekli oštećeno vozilo i da se na vozilu nalazio komad ledenice i snijeg, kao i da im je radnica iz susjednog ugostiteljskog objekta saopštila da je čula kada je ledenica udarila u vozilo. Sud je naveo da, imajući u vidu sve navedeno, u konkretnom slučaju nije od značaja da li je ledenica pala sa krova zgrade, sa vanjskog dijela zgrade u koji spadaju i vanjski zidovi balkona, ili sa krova kaskadnog dijela zgrade. Suprotno tome, sud je naveo da je za konkretan spor odlučno to da iz utvrđenih činjenica nedvosmisleno proizlazi da je do štete došlo zbog pada ledenice sa zajedničkog dijela zgrade koja ima 14 spratova. Činjenica da apelantkinja nije, shodno navedenim zakonskim odredbama, obezbijedila redovno održavanje zgrade na način da obezbijedi funkcionalnost i bezbjednost zgrade kao cjeline i njenih zajedničkih dijelova je u neposrednoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetom koju je tužilac pretrpio. Stoga, sud je zaključio da je apelantkinja, u smislu, odredaba člana čl. 154. stav (1) i 185. stav (1) Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), dužna da tužiocu nadoknadi nastalu štetu.

6. Apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja, u suštini, smatra da je Okružni sud pri donošenju osporene odluke pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio relevantne propise. Naročito ističe da niti jedan dokaz ne pruža osnov za pouzdano utvrđenje na koji način je nastala šteta na tužiočevom vozilu. Naime, apelantkinja navodi da u konkretnom slučaju postoji samo pretpostavka da je do štete došlo zbog pada ledenice sa zajedničkih dijelova zgrade, ali da nijedan dokaz sa sigurnošću ne upućuje na takav zaključak. Zbog toga, apelantkinja smatra da tužilac nije dokazao da je šteta nastala na način zbog kojeg bi apelantkinja bila odgovorna. Smatra da zbog navedenog nije zadovoljen standard prava na obrazloženu sudsku odluku.

Relevantne odredbe

7. Zakon o održavanju zgrada („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 101/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 2 (1) Održavanje zgrade, u smislu ovog zakona, obuhvaća izvođenje radova redovnog i investicionog održavanja stanova, poslovnih prostorija i garaža kao posebnih dijelova zgrade (u daljem tekstu: poseban dio zgrade), te radova redovnog i investicionog održavanja zajedničkih dijelova zgrade. (2) Održavanjem zgrade osiguravaju se funkcionalnost i sigurnost zgrade kao cjeline i njenih zajedničkih dijelova.

Član 3. tačka ž)

Pojmovi upotrijebljeni u ovom zakonu, u smislu ovog zakona, imaju sljedeće značenje:

ž) zajednički dijelovi zgrade su dijelovi i uređaji koji služe zgradi kao cjelini ili posebnim dijelovima zgrade, a naročito: temelji, glavni zidovi, krov, stepenište, dimnjaci, liftovi, fasada, podrum, tavan, hodnici, svjetlarnici, praonice i sušionice, prostorije za smeće, prostorije za sastanke zajednice etažnih vlasnika i kućepazitelja, električna, gromobranska, kanalizaciona, vodovodna i telefonska mreža, gasne i toplovodne instalacije i televizijske antene, nužni prolazi, haustorski prolazi i stepenice.

Član 13. tač. i) i j)

Redovno održavanje zajedničkih dijelova zgrade obuhvaća popravke i zamjene i slične poslove, a to su:

i) čišćenje i održavanje trotoara oko zgrade, odnosno nasipa, usjeka, rigola i sličnih površina i

j) drugi radovi koji ma se osigurava redovno održavanje zgrade na zadovoljavajućem nivou upotrebljivosti.

8. Zakon o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 17/93, 3/96, 39/03 i 74/04) u relevantnom dijelu glasi:

Osnovi odgovornosti

Član 154. stav (1) (1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: b)Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

10. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

11. Ustavni sud dalje ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava odnose na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporene presude, pozivajući se na relevantne propise, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da je Okružni sud, suprotno apelantkinjinim navodima, detaljno obrazložio zaključak tog suda u pogledu uzroka i načina nastanka štete, kao i osnova apelantkinjine odgovornosti, pa se ne može zaključiti da su takva obrazloženja suprotna standardima prava na obrazloženu sudsku odluku. Osim toga, apelantkinja ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka druga procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

13. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantkinjini navodi pokreću ustavna pitanje na koje se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4297/21 (Zajednica etažnih vlasnika zgrade… | Sudska praksa | Aktio