Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4223/21 (D. K.)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4223/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-4223/21 , rješavajući apelaciju Dragomira Kukolja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. l) i m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Kukolja podnesena zbog dužine trajanja postupka u kojem je donesena Presuda Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 282918 20 Rsž od 27. septembra 2021. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragomira Kukolja podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Rs 282918 20 Rsž od 27. septembra 2021. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragomir Kukolj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Ilija Đakić advokat iz Banjaluke, podnio je 10. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Rs 282918 20 Rsž od 27. septembra 2021. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj „71 0 Rs 28918 18 Rs“ od 5. juna 2020. godine, ispravljena rješenjima Osnovnog suda od 30. juna 2020. godine i 21. januara 2021. godine (ispravljeno rješenjem istog suda od 15. februara 2021. godine), u relevantnom dijelu, odbačena je apelantova tužba kojom je tražio da se obaveže tuženi (M. K., vlasnik P. P. R. „IKM“ Laktaši) da ispravi evidentiranje uplate doprinosa za period do 19. marta 2016. godine (stav I izreke presude). Obavezan je tuženi da ispravi evidentiranje uplate doprinosa za period od 20. marta 2016. godine do 4. septembra 2018. godine (stav III izreke presude). Poništeno je kao nezakonito rješenje o otkazu apelantovog ugovora o radu od „18. avgusta 2017. godine“ (pravilno 8. avgusta 2017. godine) i obavezan je tuženi da apelantu, na ime izgubljene zarade, isplati određeni novčani iznos sa zakonskim zateznim kamatama, te da za apelanta uplati pripadajuće doprinose, sve kako je precizirano u izreci presude (stav II izreke presude). Odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev da se utvrdi da je kod tuženog od 20. marta 2016. godine do 4. septembra 2018. godine trpio mobing kao vid diskriminacije, pa da se obaveže tuženi da mu isplati određeni novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete (stav IV izreke presude).
3. Okružni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u st. I i IV izreke te presude. Žalbu tuženog je uvažio i ukinuo prvostepenu presudu u st. II i III izreke te presude, te je u tom dijelu tužbu odbacio.
4. Iako apelant nije naveo da je izjavio reviziju, Ustavni sud je uvidom u bazu podataka operativnog sistema za upravljanje predmetima (u daljnjem tekstu: CMS) nadležnog suda utvrdio činjenicu da je apelant 12. novembra 2021. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Navedeno proizlazi i iz priloga dostavljenog uz odgovor na apelaciju Osnovnog suda.
5. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje konkretnog predmeta, odnosno činjenicu da se apelacija odnosi na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za izuzetnu dopustivost apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, budući da je apelacija podnesena nakon 1. januara 2021. godine, odnosno nakon stupanja na snagu Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku („Službeni glasnik RS“ broj 99/20; stupio na snagu 1. januara 2021. godine), koji propisuje pravna sredstva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj. Ustavni sud podsjeća da Zakon o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku pred sudovima u Republici Srpskoj predstavlja efektivan pravni lijek koji apelanti, u skladu sa principom supsidijarnosti, trebaju iskoristiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2406/22 od 19. i 20. januara 2023. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).
9. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelant nije, shodno odredbama člana. 6. Zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, prije podnošenja apelacije podnio redovnim sudovima, pred kojima se vodi postupak, zahtjev za ubrzanje postupka sa ciljem zaštite njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Dakle, apelant je propustio da iscrpi efektivne pravne lijekove propisane navedenim zakonom, pa se podnesena apelacija ne može razmatrati. Preuranjenost
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, a da nije, u skladu sa članom 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
12. Ustavni sud podsjeća na svoju praksu da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – OUS RS, 45/09 – OUS RS, 49/09, 61/13 i 109/21 – OUS RS) prema kojima nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju, u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8. ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić