Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-453/23 (B. G.)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-453/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-453/23, rješavajući zahtjev Bojke Gudelj za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Bojke Gudelj za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Bojka Gudelj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Jasmin Starčević, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. januara 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 I 011273 22 Gž 2 od 11. novembra 2022. godine. Apelantica je 5. augusta 2023. godine dopunila apelaciju tako što je osporila rješenje Okružnog suda broj 89 1 I 011273 23 Gž 3 od 24. maja 2023. godine. Dalje je zatražila da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) da obustavi dalje aktivnosti radi provođenja rješenja Osnovnog suda br. 89 1 I 011273 22 I 3 od 24. februara 2023. godine i 8. jula 2022. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Pred Osnovnim sudom je proveden postupak izvršenja pravosnažne presude, u kojem je Mirko Mirković (u daljnjem tekstu: tražilac protivizvršenja) isplatio određeni novčani iznos apelantičinom punomoćniku. Nakon ukidanja izvršne isprave, tražilac protivizvršenja je Osnovnom sudu podnio prijedlog za protivizvršenje protiv apelantice, kao protivizvršenika.

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 I 011273 22 I 3 od 8. jula 2022. godine, prihvaćen je prijedlog za protivizvršenje tražioca protivizvršenja i naloženo apelantici da tražiocu protivizvršenja u određenom roku vrati iznos od 4.900,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima izvršnog postupka. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je tražilac protivizvršenja u toku izvršnog postupka uplatio određene novčane iznose advokatu koji je u tom periodu bio apelantičin punomoćnik u parničnom i izvršnom postupku. Dalje je naveo da je nakon provedenog izvršenja ukinuta izvršna isprava, što predstavlja razlog za protivizvršenje u skladu sa članom 54. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP).

4. Rješenjem Osnovnog suda od 12. augusta 2022. godine odbijen je apelantičin prigovor protiv prethodno navedenog rješenja, a rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 011273 22 Gž 2 od 11. novembra 2022. godine odbijena apelantičina žalba i potvrđeno rješenje od 12. augusta 2022. godine.

5. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 I 011273 22 I 3 od 24. februara 2023. godine, usvojen je prijedlog tražioca protivizvršenja za (prinudno) protivizvršenje. Rješenjem je dalje, na osnovu rješenja Osnovnog suda od 8. jula 2022. godine, određeno protivizvršenje radi naplate novčanog potraživanja tražioca protivizvršenja na apelantičinim nekretninama, sve bliže precizirano u izreci rješenja.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 1 I 011273 22 I 3 od 28. marta 2023. godine, odbijen je apelantičin prigovor protiv rješenja Osnovnog suda od 24. februara 2023. godine. U obrazloženju rješenja Osnovni suda je naveo da su netačni apelantičini navodi da joj nije uručen prijedlog za protivizvršenje. U vezi s tim, obrazloženo je da je prijedlog za protivizvršenje dostavljen tadašnjem apelantičnim punomoćniku, koji je sudu dostavio izjašnjenje na prijedlog. Osnovni sud je dalje zaključio da apelantičini navodi da osporeno rješenje nije obrazloženo nije razlog koji sprečava protivizvršenje, uz pozivanje na odredbe čl. 39. i 56. ZIP. Također je zaključio da su neosnovani apelantičini navodi da nisu iscrpljene mogućnosti za izvršenje na drugom predmetu i sredstvu izvršenja, jer apelantica nije podnijela takav prijedlog u smislu člana 71. ZIP-a.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 89 1 I 011273 23 Gž 3 od 24. maja 2023. godine, odbijena je apelantičina žalba i potvrđeno rješenje Osnovnog suda od 28. marta 2023. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelantičin prigovor i dao valjane razloge. Istaknuo je da apelantičini prigovori ne predstavljaju razloge koje sprečavaju izvršenje. Okružni sud je ukazao i da je pravosnažno rješenje od 8. jula 2022. godine, a apelantica nije u smislu člana 35. stav 4) ZIP-a tražila ukidanje kao neosnovane potvrde o izvršnosti spornog rješenja.

8. Apelantica navodi da joj je osporenim odlukama prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica tvrdi da nije bila tražilac izvršenja u prethodnom izvršnom postupku, pa ne može biti ni protivizvršenik u konkretnom postupku. U vezi s tim ističe da nije opunomoćila advokata, koji je u izvršnom postupku primio novac od tražioca protivizvršenja, da u njeno ime pokrene izvršni postupak, da je zastupa i primi novac niti je dala saglasnost za preduzete radnje. Posebno ističe da je zbog zabilježbe izvršenja na njenim nekretninama ograničena u korištenju svoje imovine. Apelantica također ukazuje i da joj nije dostavljen prijedlog za protivizvršenje i da osporene odluke nisu adekvatno obrazložene, kao i da prethodno nisu iscrpljene sve mogućnosti da se protivizvršenje provede na nekom drugom predmetu izvršenja.

9. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelantica ukazuje na apelacione navode i na nesrazmjer između vrijednosti nekretnina i iznos potraživanog u postupku protivizvršenja. Ističe da je podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere u cilju otklanjanja nesagledive štete po njenu imovinu.

10. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

12. U konkretnom slučaju, apelantica zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na suštinski istim argumentima na kojima zasniva tvrdnju o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Osim toga, apelantičini navodi da bi nastavkom postupka protivizvršenja nastala nesaglediva šteta po njenu imovinu, sami po sebi ne mogu voditi zaključku o neophodnosti usvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri broj AP-3356/22 od 5. jula 2023. godine, tačka 8, dostupna na www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da ovakvom argumentacijom apelantica nije ponudila relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem, odnosno koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenje postupka kako to propisuje člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

13. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-453/23 (B. G.) | Sudska praksa | Aktio