Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3184/23 (S. S.)

Odluka donesena 25. 09. 2025.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
  • Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3184/23

Apelacija

Odluka o meritumu

25. 09. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3184/23, rješavajući apelaciju Srđana Stupara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Srđana Stupara podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 14 0 K 005906 23 Kž od 23. maja 2023. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Srđan Stupar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Nina Kisić i Goran Dragović, advokati iz Sarajeva, podnio je 14. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 14 0 K 005906 23 Kž od 23. maja 2023. godine i Rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 14 0 K 005906 23 Kv 2 od 10. maja 2023. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju. Sudovi su dostavili odgovor. Tužilaštvo nije dostavilo odgovor u ostavljenom roku, koji je istekao. Odgovori su radi eventualnog izjašnjenja proslijeđeni apelantu. Apelant se nije izjasnio.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

4. Rješenjem Okružnog suda broj 14 0 K 005906 23 Kv 2 od 10. maja 2023. godine apelantu je produžen pritvor u trajanju od dva mjeseca zbog opasnosti da bi mogao dovršiti započeto krivično djelo. Sud je naveo da je apelant osnovano sumnjiv da je počinio krivično djelo pokušaja ubistva. Osnovana sumnja proizlazi iz dokaza koje je sud naveo, između ostalog iz iskaza svjedoka, medicinske dokumentacije te drugih navedenih dokaza. Apelant je, kako je sud naveo, osnovano sumnjiv da je navedenog dana u navedenom hotelu počeo raspravu s oštećenim D. R., nakon čega mu je zadao više udaraca u predjelu glave i tijela, a potom iz džepa pantalona izvadio preklopni nož i oštećenom zadao najmanje devet ubodno-isječnih rana u predjelu lijeve strane rebara. Sud je ispitao apelantov navod kojim je osporavao broj ubodnih rana, te je naveo da su ti prigovori neosnovani jer iz medicinske dokumentacije proizlazi da je oštećeni zadobio devet rana.

5. Što se tiče posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP), sud je ukazao da je ispunjen objektivni uvjet za određivanje pritvora po tom osnovu, a to je visina zaprijećene kazne. Osim toga, obrazložio je da postoje i naročite okolnosti koje ukazuju da je apelant ispoljio upornost, da je oštećenom zadao više uboda u predjelu vitalnog dijela tijela, da do smrtnog ishoda nije došlo, ali da je to rezultat okolnosti a ne apelantove volje. Apelantova upornost i istrajnost ogleda se u činjenici da nije prezao da se koristi nožem, pa postoji bojazan da će boravkom na slobodi dovršiti krivično djelo jer je apelant i ranije s oštećenim imao svađe i razmirice. Sve navedeno, uključujući i apelantovu raniju osuđivanost, kako je naveo sud, opravdava potrebu da se apelantu produži pritvor. Tužilaštvo je predlagalo da se apelantu produži pritvor i zbog opasnosti da će utjecati na krivični postupak, ali je sud utvrdio da za to nisu ispunjeni uvjeti jer ne postoje okolnosti koje ukazuju da bi apelant boravkom na slobodi sakrio ili uništio dokaze, prvenstveno nož koji je predmet vještačenja, ili utjecao na svjedoke. Sud je obrazložio da se u svjetlu konkretnih okolnosti samo pritvorom može postići željena svrha jer blaže mjere nisu svrsishodne. Također je sud istakao da pritvor mora biti sveden na najkraće moguće vrijeme, ukazao je na obavezu postupanja s posebnom hitnošću, te da je produženje pritvora u trajanju od dva mjeseca dovoljan period u kojem će se dovršiti istraga.

6. Rješenjem broj 14 0 K 005906 23 Kž od 23. maja 2023. godine Vrhovni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je naveo da prigovorima odbrane nije dovedena u pitanje osnovana sumnja. Također, u prvostepenom rješenju je pravilno utvrđeno i dati su valjani razlozi da postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant dovršiti krivično djelo.

IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije

7. Apelant ukazuje na povredu prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant jasno navodi da ne osporava postojanje osnovane sumnje, već postojanje iteracijske opasnosti koja, kako navodi, nije adekvatno obrazložena u rješenju u odnosu na okolnosti spornog događaja. Apelant ukazuje da sud nije cijenio da iz iskaza svjedoka proizlazi da je oštećeni njega uhvatio oko vrata, povio ga prema podu i udarao, a on se „branio nožem“. Također ponavlja navode o tome da nije utvrđeno da je bilo devet uboda nožem. Apelant smatra i da sud nije obrazložio zašto mjerama zabrane, npr. kućni pritvor i zabrana kontakata s oštećenim, nije moguće spriječiti opasnost od eventualnog ponavljanja krivičnog djela. Apelant navodi da nije ranije osuđivan za tu vrstu krivičnih djela, te da se Vrhovni sud nije upuštao u analizu dokaza i pritvorskih razloga jer da jeste znao bi da je pogrešan navod o devet uboda nožem.b)Odgovori na apelaciju

8. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je apelacija neosnovana i nema povrede prava koju apelant navodi. Sud je ispitao žalbene navode i dao obrazloženje u skladu sa zakonom.

9. Okružni sud je naveo da obrazloženje odluke sadrži odgovor na navode iz apelacije, a apelacija je neosnovana i nema kršenja prava na koja se pozvao apelant.

V.Relevantni propisi

10. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) u relevantnom dijelu glasi:

Razlozi za pritvor

Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:

v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i […]

VI.Dopustivost i meritum

11. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana, u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

13. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava

2. ovog člana, što uključuje:

d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.

14. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:

c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;

15. U konkretnom slučaju iz osporenih rješenja proizlazi da je apelantu produžena mjera pritvora za dva mjeseca zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio krivično djelo propisano u krivičnom zakonu, zbog čega lišavanje slobode apelanta potpada pod član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na to da pravo na ličnu slobodu i sigurnost podrazumijeva da lišenje mora biti zakonito, odnosno u skladu s proceduralnim zahtjevima domaćeg procesnog prava koje mora biti usklađeno sa standardima Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Merabishvili protiv Gruzije [VV], presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181–186. s daljnjim referencama). Pritvor je dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji „osnovana sumnja“ da je osoba počinila krivično djelo, te, načelno, samo radi osiguranja njene prisutnosti i uspješnog vođenja krivičnog postupka. Stoga, ZKP za određivanje pritvora uvijek traži kumulativno postojanje općeg uvjeta, dakle „osnovane sumnje“ da je osoba počinila krivično djelo i postojanje barem jednog od posebnih razloga, taksativno nabrojanih u članu 197. stav (1) tač. a), b), v) i g).

16. U konkretnom slučaju, apelant i ne osporava postojanje osnovane sumnje, pa se Ustavni sud tim pitanjem neće posebno baviti. U vezi s posebnim razlozima, sudovi su se pozvali na postojanje naročitih okolnosti koje opravdavaju strah od ponavljanja ili dovršetka krivičnog djela. Ustavni sud podsjeća da opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile pokušaje da počini daljnja krivična djela (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije [VV], presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187). Kako je Evropski sud ukazao u svojoj praksi, okolnosti predmeta, a pogotovo pozadina i ličnost dotične osobe moraju učiniti da opasnost bude vjerovatna, a mjera odgovarajuća (vidi Evropski sud, Clooth protiv Belgije, presuda od 12. decembra 1991. godine, predstavka 12718/87, stav 40).

17. Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi prilikom produženja pritvora apelantu zbog postojanja iteracijske opasnosti imali u vidu zakonske uvjete od kojih se prvi odnosi na zaprijećenu kaznu, a drugi na postojanje naročitih okolnosti. Naročito, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi imali u vidu način izvršenja i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno, ispoljenu upornost, apelantovu raniju osuđivanost i odnos apelanta i oštećenog. Sve navedeno, kako to proizlazi iz obrazloženja osporenih rješenja, predstavlja naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi apelant boravkom na slobodi mogao dovršiti krivično djelo. O svim tim okolnostima sudovi su dali dovoljna i relevantna obrazloženja, tako da Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi o tome da su sudovi odlučili proizvoljno. Naprotiv, navedene okolnosti su ocijenjene u vezi s cjelokupnim događajem, te na taj način konkretizirane i obrazložene. U vezi s apelantovim prigovorom da nije utvrđeno s koliko uboda je ranio oštećenog odnosno da nije cijenjeno da se „branio od oštećenog nožem“, Ustavni sud ukazuje da je s aspekta postojanja razloga za pritvor to pitanje irelevantno, naročito kada se ima u vidu faza postupka, te da je apelantu pritvor određen u trajanju od dva mjeseca koliko je potrebno da se istraga okonča. Pri tome, očigledno je da je sud s naročitom pažnjom cijenio postojanje razloga za pritvor, te je utvrdio da postoji iteracijska opasnost, a odbio je zahtjev Tužilaštva da se pritvor odredi zbog utjecaja na postupak. Stoga su u okolnostima konkretnog predmeta, prema ocjeni Ustavnog suda, apelantovi prigovori u kontekstu kršenja člana 197. stav (1) tačka v) ZKP-a neosnovani.

18. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelantovo pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije.

VII.Zaključak

19. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali jasne i argumentirane razloge za postojanje posebnih pritvorskih razloga iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a zbog kojih je apelantu produžen pritvor.

20. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3184/23 (S. S.) | Sudska praksa | Aktio