Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3545/23 (R.R.)

Odluka donesena 11. 07. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3545/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 07. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, 11. jula 2023. godine, u predmetu broj AP-3545/23, rješavajući apelaciju R. R., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R.

R. protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054874 23 Gži od 29. maja 2023. godine, u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio R.

R. protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju broj 95 0 P 054874 23 Gži od 29. maja 2023. godine, u odnosu na navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. R. R. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja podnio je 3. avgusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 0 P 054874 23 Gži od 29. maja 2023. godine. Takođe, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršnog postupka do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) od 18. juna 2020. godine, na osnovu izvršne isprave, po prijedlogu tražioca izvršenja (RS, Ministarstvo finansija) protiv apelanta, kao izvršenika, određeno je izvršenje na način pobliže naznačen u navedenom prijedlogu.

3. Rješenjem Osnovnog suda od 9. marta 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 29. maja 2023. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov prigovor protiv rješenja o izvršenju.

4. U obrazloženju osporenog rješenja Okružni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje, na osnovu izvršne isprave – presude zbog propuštanja, protiv apelanta kao izvršenika. Zatim je naveo da je prvostepeni sud odredio predloženo izvršenje, te da je dva puta bezuspješno pokušao apelantu da dostavi rješenje o izvršenju, nakon čega je navedeno rješenje objavio na oglasnoj tabli suda. Takođe, naveo je da je apelant, nakon što je saznao za rješenje, izjavio prigovor protiv tog rješenja. S obzirom na to, Okružni sud je ukazao da su neosnovani apelantovi navodi da apelantu nije dostavljeno rješenje o izvršenju na zakonit način, te da protiv njega nije mogao da izjavi pravni lijek. Takođe, naveo je da, suprotno apelantovim navodima, tražilac izvršenja nije namiren prije nastupanja izvršnosti rješenja o izvršenju. Naime, ukazao je da je rješenje o izvršenju postalo izvršno 7. aprila 2022. godine, dok je banci dostavljeno 8. aprila 2022. godine radi pljenidbe novčanih sredstava koja apelant ima na računu kod te banke. Nadalje, Okružni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da je sprovođenje izvršenja predloženo pljenidbom novčanih sredstava koja apelant ima na računima kod poimenično navedenih banaka, a ne obustavom dijela apelantove penzije, na šta je tokom postupka ukazivao. S obzirom na to, Okružni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi da se izvršenje sprovodi suprotno ograničenjima izvršenja na penziji iz člana 138 Zakona o izvršnom postupku.

5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, ponavlja navode koje je iznosio i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da mu rješenje o izvršenju nije nikada dostavljeno, zbog čega nije mogao da izjavi pravni lijek, te da se izvršenje sprovodi zapljenom cijelog iznosa apelantove penzije suprotno ograničenju propisanom odredbom člana 138 Zakona o izvršnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b)Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

U odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje

7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se sprovodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da su član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjivi u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na internet stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba).

8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Okružnog suda se odlučivalo o žalbi koju je apelant podnio kao izvršenik u izvršnom postupku u kojem se isključivo odlučivalo o ispunjenosti zakonskih uslova da se protiv apelanta sprovede prinudno izvršenje na osnovu pravosnažne presude. Ustavni sud ukazuje da u tom postupku nisu utvrđivana apelantova „nova građanska prava ili obaveze“, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pa je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na navode o povredi prava na imovinu

9. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora da utvrdi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora da navede povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju da djeluju vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

10. U vezi s navodima o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o miješanju u apelantovo pravo na imovinu koje je propisano „zakonom“ i koje služi zakonitom cilju u javnom interesu, a to je sprovođenje postupka prinudnog namirenja potraživanja na osnovu izvršne isprave u situaciji kada izvršenik dobrovoljno ne ispuni utvrđenu obavezu, u smislu člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Takođe, Ustavni sud ukazuje da je miješanjem u apelantovu imovinu uspostavljena pravična ravnoteža između opšteg interesa i apelantovog prava na imovinu, odnosno da na apelanta nije prebačen pretežak teret. Naime, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud jasno ukazao da je rješenje o izvršenju, zbog nemogućnosti dostavljanja apelantu, objavljeno na oglasnoj tabli suda, kao i da je apelant, nakon što je saznao za rješenje, izjavio prigovor o kojem su sudovi meritorno odlučili. Takođe, Okružni sud je jasno istakao da u konkretnom slučaju ne mogu da se primijene ograničenja iz člana 138 Zakona o izvršnom postupku zbog toga što izvršenje nije određeno na penziji nego na apelantovim novčanim sredstvima koja se nalaze na računima kod banaka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka h) i stav (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3545/23 (R.R.) | Sudska praksa | Aktio