Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3605/22 (B.M.)
Odluka donesena 11. 06. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
- Invalid
- Upravni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3605/22
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 06. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3605/22, rješavajući apelaciju koju je podnio B. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica
Angelika Nussberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 11. juna 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio B. M. Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji okončan Rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-03/4-1-3-560-881/21 od 24. kolovoza 2022. godine.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da B. M. isplati iznos od 700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenom roku od najkasnije tri mjeseca obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. B. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Bojan Peulić, odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 20. rujna 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog prekomjerne duljine postupka u predmetu utvrđivanja svojstva ratnog vojnog invalida i prava na osobnu invalidninu. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) zatraženo je 10. listopada 2022. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 14. studenog 2022. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Ministarstvo je dostavilo odgovor na apelaciju 19. studenog 2022. godine. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 18. studenog 2022. godine, a Okružni sud 24. studenog 2022. godine.
4. Navedeni odgovori su dostavljeni apelantu 28. studenog 2022. godine radi izjašnjenja. Apelant je u ostavljenom roku dostavio izjašnjenje. III.Činjenično stanje
5. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelacijama navedene su kako slijedi:
6. U postupku revizije Ministarstvo je rješenjem od 26. studenog 2012. godine ukinulo rješenje Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: prvostupanjski organ) od 2. listopada 2008. godine kojim je apelantu bio potvrđen status ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: RVI) s 50% invaliditeta i predmet vratilo prvostupanjskom organu na ponovno postupanje. Rješenjem prvostupanjskog organa od 25. siječnja 2013. godine apelantu je priznato svojstvo ratnog vojnog invalida s 20% invaliditeta, te mu je priznato pravo na osobnu invalidninu. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu, koja je rješenjem Ministarstva od 22. listopada 2013. godine odbijena. Nakon toga, u ponovnom postupku revizije, Ministarstvo je poništilo rješenje od 25. siječnja 2013. godine i apelantu utvrdilo prestanak svojstva RVI i prava na osobnu invalidninu.
7. Presudom Okružnog suda od 29. kolovoza 2014. godine uvažena je apelantova tužba, navedeno rješenje je poništeno te predmet vraćen Ministarstvu na ponovni postupak. Rješenjem Ministarstva od 9. listopada 2014. godine ponovno je utvrđeno da apelant nema svojstvo RVI i pravo na osobnu invalidninu.
8. U daljnjem tijeku postupka, Okružni sud je, postupajući po apelantovim tužbama, u pet navrata poništavao rješenja Ministarstva, dok je Vrhovni sud u jednom navratu preinačio presudu Okružnog suda, tako što je apelantovu tužbu uvažio i poništio rješenje Ministarstva.
9. Rješenjem Ministarstva od 24. kolovoza 2022. godine apelantu je priznato svojstvo RVI i pravo na osobnu invalidninu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelant se poziva i na kršenje prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant je zatražio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog duljine postupka.
b) Odgovor na apelaciju i izjašnjenje
11. Vrhovni i Okružni sud su u odgovoru na apelaciju naveli da u konkretnom slučaju nisu povrijeđena konvencijska i ustavna prava na koja se apelant pozvao.
12. Ministarstvo je u odgovoru na apelaciju navelo da je apelantu rješenjem od 24. kolovoza 2022. godine priznalo pravo na svojstvo ratnog vojnog invalida i da je postupak proveo zakonito i da nije došlo do kršenja konvencijskih i ustavnih prava na koja se apelant pozvao.
13. Apelant je u izjašnjenju naveo da je konkretan postupak trajao pretjerano dugo iz razloga što Ministarstvo nije postupalo po pravomoćnim presudama. V.Relevantni propisi
14. U Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 13/02, 87/07-ispravka, 50/10 i 66/18) kako je objavljen u službenom glasniku jer nije objavljen na svim službenim jezicima, u relevantnom dijelu glasi:
Načelo ekonomičnosti postupka
Član 14.
Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rešenja.
15. U Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 109/05 i 63/11) kako je objavljen u službenom glasniku jer nije objavljen na svim službenim jezicima, u relevantnom dijelu glasi:
Član 47.
U postupku za ponavljanje postupka shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
16. U Zakonu o parničnom postupku („"Službeni glasnik Republike Srpske", br. 58/2003, 85/2003, 74/2005, 63/2007, 105/2008 -odluka Ustavnog Suda, 45/2009 - odluka US, 49/2009, 61/2013 i 109/2021 - odluka Ustavnog suda) kako je objavljen u službenom glasniku jer nije objavljen na svim službenim jezicima, u relevantnom dijelu glasi:
Član 10. (1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
17. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale razloge dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena u smislu odredbe članka 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je duljina postupka o kojem je riječ nespojiva sa zahtjevom za suđenje u „razumnom roku“. On se pozvao na članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.
20. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnome roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, duljina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stavak 38. i Delić protiv Bosne i Hercegovine presuda od 2. ožujka 2021. godine, stavak 18.).
22. U konkretnom slučaju Ustavni sud će kao relevantno razdoblje u odnosu na duljinu trajanja postupka razmatrati razdoblje od 26. studenog 2012. godine, kada je po službenoj dužnosti doneseno rješenje u postupku revizije, pa do 24. kolovoza 2022. godine, tj. kada je Ministarstvo donijelo rješenje kojim je okončan konkretan postupak. Dakle, relevantno razdoblje je devet godina i devet mjeseci. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je duljina navedenog postupka, u predmetu utvrđivanja svojstva RVI i prava na osobnu invalidninu, a priori suprotna načelu „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te bi se mogla opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Međutim, Ustavni sud u činjenicama konkretnog predmeta ne nalazi takve izuzetne okolnosti, niti su Ministarstvo i redoviti sudovi u odgovoru na apelaciju ukazali na njih. Stoga, nakon što je ispitao sve dokumente koji su mu dostavljeni u konkretnom predmetu, Ustavni sud nije uočio bilo kakvu činjenicu ili argument koji bi mogao opravdati sveukupnu duljinu navedenog postupka.
23. Na temelju navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
24. Apelant navodi da mu je zbog duljine trajanja navedenog postupaka povrijeđeno pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu prava na imovinu zasniva na identičnim navodima koje je iznio u odnosu na pravo na pravično suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da ih nema potrebe posebno ispitivati u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka
1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. S obzirom na odluku u ovom predmetu i svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. rujna 2022. godine, toč. 32–34), Ustavni sud smatra da apelantu, u smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 700,00 KM.
26. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je konkretan postupak trajao devet godina i devet mjeseci, za šta ne postoji objektivno i prihvatljivo opravdanje, niti postoje izuzetne okolnosti koje bi mogle opravdati ovako dugo trajanje postupka.
28. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka
74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman