Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3660/23 („Ekor komerc“ d.o.o Zenica)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3660/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Usavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3660/23 rješavajući zahtjev „Ekor komerc“ d.o.o Zenica. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Ekor komerc“ d.o.o Zenica za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Ekor komerc“ d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Emir Čolaković i Nina Dragoljić iz Zenice, podnio je 11. augusta 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 230804 23 Mož od 1. augusta 2023. godine. Apelant je osporio i rješenje Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu; Općinski sud) broj 43 0 P 230804 23 Mo od 14. jula 2023. godine. Apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 230804 23 Mo od 14. jula 2023. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 230804 23 Mo od 24. juna 2023. godine, a po zahtjevu Kasima Oruča (u daljnjem tekstu: predlagač) određena je privremena mjera osiguranja kojom je apelantu zabranjeno da poduzme bilo koju aktivnost koja se odnosi na prebacivanje inventara iz bilo koje svoje poslovnice u konkurentna privredna društva a naročito u precizirana. Apelantu je zabranjeno i da otuđi, skrije, optereti ili raspolaže označenom nepokretnom imovinom i odjelima u privrednom društvu „Inpek-ZE“ d.o.o. Zenica u kojem je apelant vlasnik udjela od 100%. Određeno je da ova privremena mjera ostaje na snazi do donošenja naredne odluke suda.

3. Rješenjem Općinskog suda broj 43 0 P 230804 23 Mo od 14. jula 2023. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 43 0 P 230804 23 Mož od 1. augusta 2023. godine, određeno je da se rješenje o određivanju privremene mjere osiguranja tog suda od 24. juna 2023. godine zamjenjuje rješenjem o određivanju mjere osiguranja. Rješenjem su apelantu određene zabrane kao i prethodnim rješenjem od 24. juna 2023. godine. Odbijen je apelatnov prijedlog da sud obaveže predlagača da osigura jemstvo u iznosu od 2,000.000,00 KM. Općinski sud je istakao da je se ovom mjerom osigurava da apelant zadrži postojeće poslovne, zakupne i druge odnose kojim se njegova imovina održava ili uvećava. Općinski sud je istakao da je predlagač (suvlasnik udjela u apelantu) dokazao da su ostali suvlasnici udjela u apelantu Ekrem Oruč i Šefik Oruč, suvlasnici i konkurentskog privrednog društva, da apelant zatvara više objekata, te da će dio apelantovih maloprodajnih objekata biti prebačen toj konkurentskoj firmi. Zbog toga je Općinski sud zaključio da, kada bi se apelantu dopustilo raspolaganje imovinom, a predlagačev tužbeni zahtjev bio usvojen, predlagaču bi nesporno bio uskraćen pristup imovini i bila bi mu uskraćena prava koji ima po osnovu vlasničkog udjela u apelantu.

4. Apelant smatra da su osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i pravo iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da osporena rješenja ne sadrže jasne navode o razlozima određivanja mjere osiguranja. Navodi i da redovni sudovi nisu naveli na šta se odnose potraživanje ili prava zbog kojih se mjera određuje te da je, u stvari, predmet postupka predlagačev zahtjev za istupanje iz društva. Osim toga, predlagač je kao član uprave društva imao mogućnost da se izjasni o svim odlukama koje je društvo donijelo a koje su mu sada sporne. Također navodi da Kantonalni sud nije dao odgovore na sve apelantove navode što je protivno zakonskim propisima. Navode da je mjerom osiguranja obuhvaćena kompletna imovina društva, koja ima mnogo veću vrijednost od iznosa potraživanja. Apelant smatra da zbog činjenice da ima 180 zaposlenika, kojim bi zbog blokiranja imovine nastala šteta jer su javni registri obaviješteni o upisu mjere osiguranja, Ustavni sud treba donijeti privremenu mjeru, kojom bi odložio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 43 0 P 230804 23 Mo od 14. jula 2023. godine, do donošenja odluke o apelaci

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, Ustavni sud je brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP- 774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Imajući u vidu argumentaciju koju je iznio apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije ponudio razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu u ovom trenutku bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa vezanih za izvršenje mjere osiguranja. Naime, apelant kao argumente za donošenje privremene mjere, prije svega, ističe razloge koji se odnose na meritum predmeta. Ovakvi razlozi ne mogu poslužiti kao osnov za donošenje privremene mjere jer bi se na taj način prejudicirala konačna odluka Ustavnog suda. Također, ni apelantov navod da bi realizacijom mjere osiguranja nastala šteta zaposlenim radnicima apelanta ne predstavlja razlog za određivanje privremene mjere. Naime, iz osporenih rješenja jasno proizlazi da ovakva mjera osiguranja neće negativno uticati na poslovanje apelanta, već da će zadržati stanje kakvo je trenutno pa čak eventualno i povećanje vrijednosti imovine te onemogućiti smanjenje njene vrijednosti. Iz navedenog proizlazi da apelant nije ponudio razloge koji bi ukazivali da je u takvim okolnostima donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3660/23 („Ekor komerc“ d.o.o Zenica) | Sudska praksa | Aktio