Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-397/21 (E.K.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Nema povrede
- Član 8. EK i član II/3.f) Ustava BiH (Pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života)
- Privatni život
- Internet
- Krivični postupak
- Istraga
- Pozitivna zaštita privatnog života
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o dopuni krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- ISPRAVKA KRIVIČNOG ZAKONA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-397/21
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-397/21, rješavajući apelaciju E. K., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija E. K. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 K 320923 20 Kžk od 15.
decembra 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, kojeg zastupa Damir Alić, advokat iz Tuzle, podnio je 5. februara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 K 320923 20 Kžk od 15. decembra 2020. godine. Apelant je 12. marta 2021. godine dostavio dodatnu dokumentaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, u periodu od 13. do 15. jula 2022. godine je od Kantonalnog suda, Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) i D. O. (u daljnjem tekstu: optuženi) zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 22. jula 2022. godine, a Tužilaštvo 29. jula 2022. godine, dok optuženi nije dostavio odgovor u ostavljenom roku. Odgovori na apelaciju su 6. septembra 2022. godine dostavljeni apelantu radi eventualnog izjašnjenja. Apelant nije dostavio izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je direktor pravnog lica u kojem je optuženi bio zaposlen dugi niz godina. Optuženi je u određenom periodu na svom Facebook profilu objavio više prijetnji i uvreda. Apelant je Tužilaštvu podnio krivičnu prijavu protiv optuženog i njegove supruge, navodeći da su navedene objave njemu upućene i da duži period strahuje od mogućeg fizičkog nasrtaja optuženog na njega ili njegovu porodicu.
6. Postupajući po apelantovoj krivičnoj prijavi, Tužilaštvo je optužnicom od 31. oktobra 2017. godine optužilo optuženog za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ).
7. Općinski sud je donio presudu od 15. oktobra 2018. godine kojom je optuženog proglasio krivim za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ-a i izrekao uvjetnu osudu s utvrđenom kaznom zatvora od tri mjeseca i rokom kušnje od jedne godine. Međutim, u žalbenom postupku Kantonalni sud je rješenjem ukinuo prvostepenu odluku i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
8. Općinski sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 32 0 K 320923 19 K 2 od 16. septembra 2019. godine kojom je optuženog proglasio krivim za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti iz člana 183. stav 1. KZ-a. Optuženom je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Presudom je apelant, kao oštećeni, upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva, a optuženi obavezan na naknadu troškova krivičnog postupka.
9. Optuženi je proglašen krivim zato što je u periodu od oktobra 2015. godine do polovine februara 2017. godine, svjestan da ugrožava sigurnost lica, ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo, što je htio, sa svoje kućne IP adrese i svog Facebook profila uputio više prijetnji apelantu, direktoru firme u kojoj je bio zaposlen. Optuženi je 8. oktobra 2015. godine objavio: „U skladu sa nedjeljom dječijih prava igraonica, igraonica dječija klaonica.“ Nadalje, 4. marta 2016. godine je objavio poruku: „Menadžeri moji, pjesmom da vam kažem i da vas pitam imali ko sa strane, na crtu da nam stane.“ Optuženi je zatim 7. marta 2016. godine objavio: „Strašno volim da boravim u ćošku, ne iz razloga da mi čuva leđa, nego što kad si u ćošku nema drugog izlaza nego da ih pobiješ.“ Optuženi je 18. aprila 2016. godine objavio i poruku: „Srešćemo se mi [K. (apelantovo prezime)] negdje u gradu, lomit ćemo mi privatne stvari mimo posla a ne preko posla.“ Optuženi se 14. februara 2017. godine slikao s pištoljem u ruci i putem Facebooka upućivao prijetnje „da će cijelo selo da se smije“. Ovo je, kako je sud utvrdio, kod apelanta izazvalo osjećaj straha i ugroženosti, nespokojstva i nemira na način da je malo spavao po noći „jer je stalno pratio da li se neko kreće oko njegove kuće“. Apelant je zbog svih ovih prijetnji potražio i ljekarsku pomoć kod psihoterapeuta jer strahuje za svoj život i život svoje porodice s kojom živi u zajedničkoj kući. Na osnovu svih provedenih dokaza (materijalni dokazi, iskazi apelanta, svjedoka i vještaka), Općinski sud je zaključio da je optuženi počinio sporno krivično djelo. U vezi s tim, ukazao je da iz apelantovog ponašanja proizlazi da je apelant prijetnje shvatio kao ozbiljne i moguće. Također je ukazao da su svjedoci potvrdili da su prijetnje objavljivane u kontinuitetu te da je jedan od svjedoka procijenio da su bile usmjerene na apelanta. Općinski sud je zaključio da je nesporan sadržaj objavljenih poruka i da sadrže ozbiljne prijetnje da će optuženi napasti na život ili tijelo apelanta i članova njegove porodice.
10. U žalbenom postupku Kantonalni sud je ukinuo navedenu presudu Općinskog suda i odredio održavanje pretresa pred vijećem Kantonalnog suda. Tužilaštvo je na pretresu pred Kantonalnim sudom izmijenilo dispozitiv optužnice tako što se u 11. redu dispozitiva optužnice brišu riječi „tako se slikao sa pištoljem u ruci i na Facebooku upućivao prijetnje da će cijelo selo da se smije“. Nakon održanog usmenog i javnog pretresa Kantonalni sud je donio Presudu broj 32 0 K 320923 20 Kžk od 15. decembra 2020. godine (naknadno ispravljen broj predmeta i uvod presude) kojom je optuženog oslobodio optužbe da je, na način naveden u presudi, počinio krivično djelo koje mu je stavljeno na teret. Apelant je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahtjeva.
11. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su na osnovu člana 332. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP), na pretresu održanom pred tim sudom, preuzeti dokazi koji su provedeni pred prvostepenim sudom, čiji je sadržaj detaljno prezentirao. Kantonalni sud je dalje zaključio da iz tekstova koje je optuženi uputio sa svog Facebook profila ne proizlazi da je optuženi apelantu uputio konkretne prijetnje kojima bi stavljao u izgled tačno određeno zlo – da će napasti na njegov život ili tijelo, niti da je zbog upućenih tekstova došlo do uznemirenja građana. Kako zbog toga u optužnom aktu nedostaje bitan element krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti, Kantonalni sud je ocijenio da u konkretnom slučaju djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo u smislu odredbe iz člana 183. stav 1. KZ-a.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelant, u suštini, vidi u činjenici da je Kantonalni sud optuženog oslobodio krivične optužbe, ističući da mu je optuženi uputio niz ozbiljnih prijetnji da će napasti njegov život ili tijelo. Također ističe da Kantonalni sud sporne prijetnje nije stavio u kontekst relevantnih okolnosti (apelantovo radno mjesto, ranije nesuglasice i sudski sporovi, porodične prilike, prijetnje ranijem direktoru, obraćanje isključivo apelantu, raspitivanje optuženog o nabavci pištolja i dr.). Apelant smatra da je zbog svih ovih okolnosti imao razloga da ozbiljno shvati prijetnju i da zbog nje osjeća strah, zabrinutost, nemir i nesigurnost. Osim toga, ukazuje da, suprotno stavu Kantonalnog suda, iz iskaza svjedoka proizlazi da su sporne izjave izazvale osjećaj ugroženosti kod više ljudi, tj. apelantove supruge i radnih kolega. Apelant smatra da je došlo i do povrede načela pravičnog postupka jer mu nije, u istoj mjeri kao optuženom, osiguran pristup sudu i pravo na efikasan pravni lijek. II.Odgovori na apelaciju
13. Kantonalni sud smatra da nema kršenja apelantovih prava navedenih u apelaciji i predlaže da se apelacija odbije.
14. Tužilaštvo apelaciju smatra osnovanom i predlaže da se ona usvoji.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14), sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme vođenja postupka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 231. stav (1) Naredba o provođenju istrage (1) Tužilac naređuje provođenje istrage ako postoji osnovana sumnja da je izvršeno krivično djelo.
Član 241. stav (1) Podizanje optužnice (1) Kad u toku istrage tužilac nađe da postoji dovoljno dokaza iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je osumnjičeni počinio krivično djelo, pripremiće i uputiti optužnicu sudiji za prethodno saslušanje.
Član 299. stav (1) tačka a) Presuda kojom se optuženi oslobađa od optužbe Presudu kojom se optuženi oslobađa od optužbe sud će izreći:
a) ako djelo za koje se optuženi optužuje nije zakonom propisano kao krivično djelo,
16. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23) U konkretnom slučaju primjenjuje se Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi: Član 183. stav (1) Ugrožavanje sigurnosti (1) Ko ugrozi sigurnost neke osobe ozbiljnom prijetnjom da će napasti na život ili tijelo te osobe ili na taj način izazove uznemirenje građana, kaznit će se kaznom zatvora do šest mjeseci.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odnosno da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant navodi da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na načelo iura novit curia koje primjenjuju i Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavni sud i koje znači da ti sudovi nisu vezani pravnim osnovom koje je naveo podnosilac predstavke ili apelant. Naime, sud je taj „koji podvodi činjenično stanje prigovora pod odgovarajuću pravnu normu ispitujući ga na osnovu članova ili odredbi Konvencije koje se razlikuju od onih na koje se poziva“ podnosilac predstavke ili apelacije (vidi Evropski sud, Nikolić protiv Srbije, presuda od 19. oktobra 2021. godine, predstavka broj 15352/11, tačka 37, i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4728/20 od 9. marta 2022. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući apelantove navode, Ustavni sud smatra da se oni, u suštini, odnose na pitanje da li su nadležni organi pružili efikasnu zaštitu apelantu kao žrtvi/oštećenom u krivičnom postupku okončanom presudom kojom je optuženi oslobođen optužbe. Time apelant zapravo pokreće pitanja u vezi s njegovim fizičkim i ličnim integritetom, što ulazi u obim prava garantiranog članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Evropske konvencije. Stoga će Ustavni sud apelantove navode ispitati u vezi s pozitivnom obavezom države u svjetlu relevantnih načela prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.
19. Član II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
f) Pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku.
20. Član 8. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.
2. Javne vlasti se ne smiju miješati u ostvarivanje ovog prava osim ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu u interesima nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, radi zaštite zdravlja ili morala, ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
Opća načela
21. Ustavni sud podsjeća da je Evropski sud u raznim kontekstima presudio da pojam privatnog života u smislu člana 8. Evropske konvencije uključuje fizički i psihički integritet lica. Evropski sud je dalje utvrdio da pozitivne obaveze država – u nekim slučajevima prema čl. 2. ili 3, a u drugim slučajevima prema članu 8. uzetom zasebno ili skupa sa članom 3. Evropske konvencije – uključuju: (a) obavezu da se utvrdi i u praksi primijeni odgovarajući pravni okvir za zaštitu privatnih lica od nasilja; (b) obavezu preduzimanja razumnih mjera da bi se izbjegla stvarna i neposredna opasnost od ponovljenog nasilja za koje su organi vlasti znali ili su morali znati i (c) obavezu provođenja djelotvorne istrage o nasilnim radnjama. Skup dostupnih pravnih i operativnih mjera mora uključenim organima/institucijama dati niz odgovarajućih mjera koje mogu izabrati i koje su primjerene i razmjerne nivou rizika koji je procijenjen u okolnostima određenog slučaja (vidi Evropski sud, Malagić protiv Hrvatske, presuda od 17. novembra 2022. godine, predstavka broj 29417/17, tač. 56, 57. i 60, s daljnjim referencama). Pozitivna obaveza države, prema čl. 3. i 8. Evropske konvencije, da štiti fizički integritet pojedinca može se proširiti i na pitanja koja se odnose na djelotvornost krivične istrage i na mogućnost ishodovanja reparacije i obeštećenja. Međutim, ovo ne znači da postoji apsolutno pravo na krivično gonjenje ili osudu bilo kog lica ako nije bilo grubih propusta u nastojanju da se učinioci krivičnih djela pozovu na odgovornost (op. cit., Nikolić protiv Srbije, tačka 63. s daljnjim referencama).
22. Također, prema praksi Evropskog suda, granice između pozitivnih i negativnih obaveza države na osnovu člana 8. Evropske konvencije se ne mogu precizno definirati. Mjerodavna načela su, usprkos tome, slična. U oba konteksta potrebno je uzeti u obzir pravičnu ravnotežu koju treba uspostaviti između suprotstavljenih interesa pojedinca i zajednice kao cjeline, pri čemu država uživa određenu slobodu procjene (vidi Evropski sud, Milićević protiv Crne Gore, presuda 6. novembra 2018. godine, predstavka broj 27821/16, tačka 55).
23. Ustavni sud podsjeća na pozitivnu obavezu države da štiti prava žrtava u krivičnom postupku u cjelini, uključujući kako fazu istrage tako i fazu suđenja. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da njegov zadatak nije da umjesto domaćih vlasti odlučuje o odabiru najboljih metoda u zaštiti pojedinaca od napada na njihov lični integritet, već da sporne odluke preispita u kontekstu korištenih mjera, njihove (ne)adekvatnosti, odnosno postojanja krivičnopravnih mehanizama, čiji je cilj da zaštite prava žrtve u krivičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3766/20 od 16. decembra 2021. godine, tačka 42, dostupna na www.ustavnisud.ba). Primjena općih načela na konkretan predmet
24. U pogledu primjenjivosti člana 8. Evropske konvencije na konkretan predmet, Ustavni sud primjećuje da apelant navodi da je optuženi duži vremenski period objavljivao sporne izjave na Facebooku, koje je apelant smatrao prijetnjama upućenim njemu i njegovoj porodici. Apelant dalje tvrdi i da su navedene objave imale negativan utjecaj na njegovo psihičko zdravlje, da se osjećao ugroženim i strahovao za svoju sigurnost i sigurnost svoje porodice. Također ukazuje i na druge okolnosti relevantne za njihov odnos (ranije nesuglasice na radnom mjestu i sudski spor radi naknade štete zbog klevetničkih izjava optuženog). U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da okolnost da su nadležni organi podigli optužnicu i vodili krivični postupak protiv optuženog nesumnjivo ukazuje na stepen ozbiljnosti spornih prijetnji na Facebooku i opasnost da navedene izjave mogu, eventualno, dovesti do ugrožavanja sigurnosti apelanta i njegove porodice. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su sporne izjave imale dovoljno nepovoljan utjecaj na apelantov fizički i moralni integritet kako bi se pokrenula pozitivna obaveza države u smislu člana
8. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Hajduová protiv Slovačke, presuda od 30. novembra 2010. godine, predstavka broj 2660/03, tačka 49).
25. U pogledu propisanog krivičnopravnog mehanizma, Ustavni sud primjećuje da je relevantnim odredbama ZKP-a propisan postupak podnošenja krivične prijave, kao i postupanje nadležnog tužilaštva po prijavi i podizanje optužnice (čl. 229–241. ZKP-a).Nadalje, odredbom člana 183. KZ-a propisano je krivično djelo ugrožavanja sigurnosti u slučaju prijetnji ozbiljnim napadom na život ili tijelo drugih lica. Stoga, Ustavni sud smatra da je u datim okolnostima relevantno krivično zakonodavstvo imalo adekvatan okvir i mogućnosti za pružanje odgovarajuće zaštite apelantu protiv navodno prijetećih postupaka optuženog.
26. U pogledu djelotvornosti propisanog krivičnopravnog mehanizma, Ustavni sud ukazuje na stav Evropskog suda u predmetu Nikolić protiv Srbije, u kojem je došlo do zastarjelosti krivičnog gonjenja lica koje je navodno nanijelo lakše tjelesne povrede podnositeljici predstavke. U navedenoj presudi Evropski sud je zaključio da je način na koji su primijenjeni krivičnopravni mehanizmi bio nedjelotvoran do te mjere da to predstavlja povredu pozitivnih obaveza tužene države prema članu 8. Evropske konvencije (op. cit. Nikolić protiv Srbije, tačka 67).
27. Za razliku od navedenog predmeta Evropskog suda, Ustavni sud primjećuje da su u apelantovom slučaju nadležni organi preduzeli sve mjere iz svoje nadležnosti u skladu s relevantnim odredbama ZKP-a. Naime, evidentno je da je Tužilaštvo, postupajući po apelantovoj krivičnoj prijavi, provelo istragu i podiglo optužnicu protiv osumnjičenog za krivično djelo ugrožavanja sigurnosti. Nadalje, optužnicu je potvrdio Općinski sud koji je dva puta, nakon provedenog dokaznog postupka, proglasio optuženog krivim za ovo krivično djelo. Međutim, suprotno ovakvom zaključku Općinskog suda, Kantonalni sud je nakon održanog pretresa, ocjenom dokaza provedenih pred prvostepenim sudom, utvrdio da djelo koje je predmet optužbe nije krivično djelo iz člana 183. stav 1. KZ-a, pa je optuženog oslobodio optužbe da je počinio to djelo. Apelant smatra da je Kantonalni sud navedeni zaključak izveo proizvoljnom ocjenom dokaza i proizvoljno utvrđenim činjeničnim stanjem, ne uzimajući u obzir sve bitne okolnosti predmeta. Međutim, Ustavni sud podsjeća da je, po pravilu, na redovnim sudovima da procijene dokaze pred njima. Nakon uvida u spis predmeta, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, smatra da nema razloga koji bi ovakav zaključak Kantonalnog suda doveli u pitanje. Naime, Ustavni sud smatra da ništa ne ukazuje da nadležni organi nisu preduzeli sve radnje koje su se razumno mogle očekivati u okolnostima konkretnog slučaja. Činjenica da je Kantonalni sud oslobodio optuženog optužbe ne utječe na drugačiji zaključak Ustavnog suda jer, kao što je to već rečeno, pozitivna obaveza države odnosi se na djelotvornost istrage i postojanje mogućnosti za reparaciju i obeštećenje, a ne na osudu u svakom slučaju (vidi tačku 21. ove odluke). Naime, Ustavni sud podsjeća da sudovi u konkretnom slučaju morali uzeti u obzir i pitanje pravične ravnoteže između suprotstavljenih interesa o kojima je riječ, odnosno u konkretnom predmetu apelantovog prava na lični integritet i prava optuženog na pravično suđenje i pretpostavku nevinosti (vidi, mutatis mutandis, Malagić protiv Hrvatske, tačka 72).
28. Osim toga, Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da su u krivičnom postupku okončanom osporenom presudom nadležni organi načinili bilo kakve propuste u nastojanju da se optuženi za krivično djelo pozove na odgovornost. Ustavni sud također smatra da ništa ne ukazuje da je način na koji su krivičnopravni mehanizmi implementirani u apelantovom slučaju bio manjkav, odnosno da predstavlja povredu pozitivnih obaveza države prema članu 8. Evropske konvencije. U skladu s tim, Ustavni sud smatra da su, u okolnostima konkretnog slučaja nadležni organi ispunili svoju pozitivnu obavezu da provedu efikasnu istragu i krivični postupak bez štetnih posljedica po apelantovo pravo na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
8. Evropske konvencije.
29. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da nije došlo do kršenja apelantovog prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. VII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da nema kršenja prava na privatni život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kada su nadležni organi ispunili svoju pozitivnu obavezu prema članu II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 8. Evropske konvencije da provedu efikasnu istragu i krivični postupak i u tom pogledu osiguraju adekvatnu zaštitu apelantovog privatnog života.
31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić