Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3799/23 (Udruženje „Resursi Aarhaus centar u BiH“ Sarajevo)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

  • Privremena mjera - usvojena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3799/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3799/23, rješavajući zahtjev Udruženja „Resursi Aarhaus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donijela je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Usvaja se zahtjev Udruženja „Resursi Aarhaus centar u BiH“ za donošenje privremene mjere.

Privremeno se stavlja van pravne snage Rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske broj 15.04-96-96/15 od 7. septembra 2020. godine, te odlaže izgradnja Mini hidroelektrane "Samar", do donošenja odluke o apelaciji.

Ova odluka stupa na snagu odmah i obvezujuća je do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o apelaciji.

OBRAZLOŽENJE

1. Udruženje „Resursi Aarhaus centar u BiH“ (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 18. avgusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 027518 21 Uvp od 9. juna 2023. godine. Apelant je, pored ukidanja osporene presude i vraćanja predmeta Vrhovnom sudu na ponovni postupak, također tražio od Ustavnog suda donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio zabranu izgradnje Mini hidroelektrane (u daljem tekstu: MHE) "Samar" „dok Vrhovni sud RS ne odluči u ponovnom postupku“.

2. Rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 15.04-96-96/15 od 7. septembra 2020. godine, obnovljeno je rješenje Ministarstva od 11. septembra 2015. godine, kojim je izdata ekološka dozvola investitoru "Buk" d.o.o. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: investitor), za postrojenje MHE "Samar", pod uslovima bliže opisanim u izreci rješenja. Protiv navedenog rješenja apelant je podnio tužbu Okružnom sudu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud).

3. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 027518 20 U od 22. jula 2021. godine, apelantova tužba je uvažena i osporeno rješenje Ministarstva poništeno. U obrazloženju, Okružni sud je istakao da je Ministarstvo cijeneći da su ispunjeni uslovi iz člana 5. Pravilnika o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola, a primjenom člana 94. Zakona o zaštiti životne sredine, donio osporeno rješenje. U vezi s tim, Okružni sud je istakao da je Ministarstvo, prilikom odlučivanja o obnovi investitorovog zahtjeva, konstatovalo da nema značajnih izmjena u odnosu na prvobitni zahtjev, s tim da nije dalo bilo kakvo objašnjenje na temelju čega je utvrđeno takvo stanje, kao i da li je nastala šteta po zdravlje ljudi i životnu sredinu. Pored toga, Okružni sud je istakao da se ne mogu prihvatiti navodi Ministarstva o nepostojanju obaveze da se pri odlučivanju o produženju, obnovi već izdate ekološke dozvole, konsultuje javnost. Okružni sud je naglasio da je nužna važnost provođenja procjene uticaja na životnu sredinu za ovakve projekte, kao i učešće zainteresovane javnosti u tome. Okružni sud je istakao da treba imati u vidu i odredbe Aarhurske konvencije u kontekstu obaveze uključivanja javnosti u ranoj fazi, a što znači u vrijeme kada „stvar nije gotova“.

4. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 U 027518 21 Uvp od 9. juna 2023. godine, uvažen je zahtjev Ministarstva za vanredno preispitivanje sudske odluke, te preinačena presuda Okružnog suda, na način da je apelantova tužba odbijena kao neosnovana. U obrazloženju, Vrhovni sud je istakao da se konkretni postupak vodi u skladu sa članom 94. Zakona o zaštiti životne sredine. Naime, kako je obrazloženo, iz navedenog člana proizlazi, između ostalog, da se o izvršenoj redovnoj reviziji i obnavljanju ekološke dozvole javnost obavještava posredstvom internet-stranice nadležnog organa, te da ministar donosi propis kojim se utvrđuje postupak revizije i obnavljanja ekoloških dozvola. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da član 5. Pravilnika o postupku revizije i obnavljanja ekoloških dozvola, decidirano propisuje uslove pod kojima se ekološka dozvola obnavlja, tj. koje dokaze treba dostaviti prilikom obnavljanja dozvole, a koje dokaze je investitor dostavio u konkretnom slučaju. Vrhovni sud je naglasio da je pored drugih neophodnih dokaza, dostavljeno i stručno mišljenje o projektu MHE "Samar", koje je uradila ovlaštena institucija ,,Ekodozvola" d.o.o. Banjaluka. Vrhovni sud je ukazao da iz tog mišljenja proizlazi da nije došlo do značajne promjene uslova koji se odnose na MHE "Samar", kao i da je to mišljenje, sasvim osnovano, uvažilo i Ministarstvo.

5. Dalje, Vrhovni sud je istakao da je Okružni sud konkretnu upravnu stvar pogrešno „posmatrao“ kao postupak izdavanja ekološke dozvole, a ne kao postupak obnove te dozvole, što su suštinski različite stvari. Pored toga, Vrhovni sud je naveo da je Okružni sud pogrešno zaključio da je zainteresovanoj javnosti onemogućeno da učestvuje u postupku izdavanja ekološke dozvole od 7. septembra 2015. godine, navodeći da iz upravnog spisa proizlazi i suprotno. Međutim, kako je obrazloženo, u postupku obnove ekološke dozvole zainteresovana javnost, koja se obavještava putem internet stranice nadležnog organa, ima samo mogućnost da dokaže da se eventualno radi o značajnim promjenama uslova koji se odnose na postrojenje, u čemu apelant nije uspio. Vrhovni sud je također istakao da nije prihvatljiv zaključak Okružnog suda, da je Ministarstvo trebalo utvrditi postojanje kumulativnog uticaja MHE na Kasindolsku rijeku. Naime, kako je obrazloženo, na navedenoj rijeci je izgrađena samo jedna MHE, „dok radovi na izgradnji MHE „Samar“ i „Slapi“, nisu ni počeli“, pa nije bilo moguće utvrđivati kumulativni uticaj svih MHE na Kasindolsku rijeku.

6. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da u konkretnom postupku Ministarstvo nije adekvatno uključilo javnost, a što je bilo dužno uraditi u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti životne sredine, kao i odredbama Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti i pristupu pravdi u pitanjima okoliša, poznate kao Aarhuska konvencija. Stoga apelant smatra da je prilikom donošenja osporene presude, Vrhovni sud bio dužan primijeniti Aarhusku konvenciju, koja se direktno primjenjuju u BiH i ima prioritet nad svim ostalim zakonima. Apelant je istakao da mu je Vrhovni sud svojim nedostatnim obrazloženjem, potpunim zanemarivanjem njegovih navoda, uskratio pravo na pravičnu i nepristrasnu presudu. Apelant je naglasio da su Zakon o zaštiti životne sredine i Aarhuska konvencija jasni da je učešće javnosti nužno za sve aktivnosti i zahvate koje se tiču životne sredine. Naime, kako je obrazložio, ograničeno je trajanje ekološke dozvole do pet godina, nakon kog perioda se vrši ponovno uključivanje javnosti, tim prije, u slučaju da je zainteresovana javnost propustila pravo učeća u prvoj fazi ili ako je došlo do negativnog uticaja po životnu sredinu. Apelant je istakao i da je pristrasna konstatacija Vrhovnog suda da je pravilno, nakon analize svih činjenica i dokaza, zaključeno da predložene promjene nisu značajne, jer Ministarstvo nije moglo analizirati sve činjenice i dokaze, kada je isključilo učešće javnosti. Pored navedenog, apelant je istakao i da je pogrešan zaključak Vrhovnog suda da nije bilo moguće utvrđivati kumulativan uticaj svih MHE na Kasindolsku rijeku, jer radovi na izgradnji MHE „Samar“ i „Slapi“, nisu ni počeli. U vezi s tim, apelant je naglasio da je kumulativan uticaj neophodno procijeniti kroz Studiju o procjeni uticaja na okoliš prije izgradnje bilo koje MHE, jer utvrđivanje uticaja već izgrađenih MHE nema svrhu. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud apelaciju uvaži, ukine osporenu odluku i predmet vrati Vrhovnom sudu na ponovni postupak, te „naloži privremenu mjeru zabrane izgradnje MHE „Samar“ dok Vrhovni sud ne odluči u ponovnom postupku“.

7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) i (2). Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

(2) Izuzetno, predsjednik Ustavnog suda može, u nemogućnosti sazivanja sjednice, odrediti privremenu mjeru iz stava (1) ovog člana.

8. Ustavni sud naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud primjećuje da se u konkretnom slučaju radi o obnovi izdate ekološke dozvole za postrojenje MHE "Samar", čija izgradnja još nije počela. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelant tvrdi da u konkretnom slučaju Ministarstvo nije adekvatno uključilo javnost prije obnavljanja navedene ekološke dozvole, što je bilo dužno uraditi u skladu sa odredbama Zakona o zaštiti životne sredine, kao i odredbama Aarhuske konvencije, koja se direktno primjenjuje u BiH. Apelant je ukazao da Ministarstvo nije moglo analizirati sve činjenice i dokaze koji su mogli uticati na donošenje odluke u konkretnom slučaju, dok bi zbog obnove izdate ekološke dozvole moglo doći do negativnog uticaja po životnu sredinu. Ustavni sud smatra da iz činjenica konkretnog predmeta proizlazi da su apelacijom pokrenuta ozbiljna pravna pitanja koja Ustavni sud mora razmotriti u redovnom postupku ispitivanja dopustivosti i merituma apelacije. Stoga, iznesene razloge Ustavni sud smatra dovoljnim za procjenu kako su ispunjeni uvjeti da se, do donošenja konačne odluke, privremeno stavi van snage Rješenje Ministarstva broj 15.04-96-96/15 od 7. septembra 2020. godine i eventualna izgradnja MHE "Samar". Naime, Ustavni sud smatra da privremeno stavljanje van snage rješenja i privremena odgoda izgradnje MHE nije suprotna javnom interesu, niti bi se privremenom odgodom investitoru u konkretnom slučaju nanijela veća šteta. Ovo naročito stoga što izgradnja postrojenja postrojenje MHE "Samar" još nije ni počela. S druge strane, neusvajanjem privremene mjere i eventualnim započinjanjem izgradnje ili čak izgradnjom MHE prije donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, moglo bi se doći u situaciju da eventualno utvrđivanje povrede apelantovih prava ne bi imalo smisla, a radi se o značajnim pitanjima utjecaja izgradnje tog postrojenja na životnu sredinu koja se pažljivo moraju analizirati. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da javni interes preteže u korist usvajanja privremene mjere i privremenog obustavljanja aktivnosti oko izgradnje MHE „Samar“. Stoga je Ustavni sud je ocijenio da je u interesu vođenja postupka i stranaka da se usvoji privremena mjera na način kako je to određeno u izreci.

10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3799/23 (Udruženje „Resursi Aarhaus… | Sudska praksa | Aktio