Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3597/23 (H. I.)
Odluka donesena 28. 09. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3597/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine u predmetu broj AP-3597/23, rješavajući zahtjev Harisa Ihtijarevića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Harisa Ihtijarevića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Haris Ihtijarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Vlado Adamović, advokat iz Sarajeva, podnio je 7. avgusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 09 0 K 026817 23 Kž 2 od 1. juna 2023. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 026817 23 Kpp od 12. aprila 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje opisane privremene mjere.
2. Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) provodi istragu protiv apelanta zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlašćenja iz člana 383. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBIH).
3. Kantonalni sud – sudija za prethodni postupak je rješenjem broj 09 0 K 026817 23 Kpp od 12. aprila 2023. godine, na osnovu člana 17. stav (2) tačka e) u vezi sa stavom (16) Zakona o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom, usvojio prijedlog Tužilaštva i odredio privremenu mjeru osiguranja oduzimanja imovinske koristi za koju se sumnja da je pribavljena krivičnim djelom. Privremena mjera osiguranja se sastoji u zabrani isplate i svakog raspolaganja na novčanim sredstvima koja se nalaze na apelantovom tekućem računu otvorenom u Novoj Banci a.d. Banjaluka, po njegovom nalogu ili nalogu trećih lica koje on ovlasti, u vrijednosti od 102.095,90 KM. Rješenjem je naređeno Novoj Banci a.d. Banjaluka, da odmah nakon zaprimanja rješenja obavijesti sud o tačnom iznosu novčanih sredstava koja su zatečena na računu, odnosno za koja je izvršena zabrana isplate i raspolaganja, kao i svim naknadnim blokadama sredstava do označenog ukupnog iznosa imovinske koristi koja se osigurava ovom mjerom. Određeno je da će privremena mjera osiguranja trajati dvije godine od dana donošenja rješenja ili do druge odluke suda.
4. U obrazloženju rješenja je navedeno da Tužilaštvo vodi istraga protiv apelanta zbog postojanja osnova sumnje da apelant, koji je u navedenim periodima obavljao funkcije člana i predsjednika Upravnog odbora Agencije za bankarstvo Federacije BiH, nije obavijestio tu Agenciju i Parlament Federacije BiH, da je postao većinski a potom i jedini vlasnik jednog privrednog društva te većinski vlasnik drugog privrednog društva, niti je dao ostavku i prestao obavljati navedenu funkciju. Dalje je navedeno da apelant, kao vlasnik 50% i više vlasništva, direktor i član uprave bilo kojeg društva sa ograničenom odgovornošću ne može biti predsjednik i član upravnog odbora u institucijama. Navedeno je da postoji sumnja da je apelantu u naznačenom periodu, kao službenoj osobi u Federaciji Bosne i Hercegovine, u smislu člana 2. stav 3. KZFBiH, u svojstvu člana i predsjednika Upravnog odbora Agencije za bankarstvo Federacije Bosne i Hercegovine, po osnovu obavljanja funkcije, koju nije smio obavljati, na ime naknada isplaćen iznos od. 100.000,36 KM
5. Vrhovni sud je, odlučujući o žalbi apelantovog branitelja, protiv rješenja Kantonalnog od 12. aprila 2023. godine, donio rješenje broj 09 0 K 026817 23 Kž 2 od 1. juna 2023. godine, kojim je žalbu odbio. Vrhovni sud je, između ostalog, ocijenio da određivanjem privremene mjere osiguranja, nije dovedena u pitanje apelantova egzistencija, jer je mjera određena u odnosu na njegov račun u banci preko kojeg prima plaću i „vraća kredite“. Ovo stoga što je prvostepeni sud naveo razloge, zbog kojih je zaključio da apelant, osim plaće, ostvaruje prihode od pravnih lica čiji je vlasnik odnosno većinski suvlasnik i da je kupio nekretnine u vrijednosti od preko 1.000.000,00 KM, te da ostvaruje i primanja po osnovu iznajmljivanja imovine. Osim toga, iz akta Finansijsko-informatičke agencije od 3. februara 2023. godine, proizlazi da apelant, osim računa u banci prema kojem je određena privremena mjera osiguranja, ima još tri aktivna računa u drugim bankama. Stoga je Vrhovni sud ocijenio da određivanjem privremene mjere osiguranja, na apelanta nije stavljen prevelik teret, niti je dovedena u pitanje apelantova egzistencija.
6. Apelant smatra da je u postupku koji je rezultirao osporenim odlukama došlo do povrede prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U suštini, apelant smatra da ne postoji osnovi sumnje da je počinio krivično djelo za koje Tužilaštvo vodi istragu protiv njega. Samim tim, ne postoje ni uvjeti za donošenje privremene mjere osiguranja. U tom smislu, apelant tvrdi da je redovni sud očigledno proizvoljno primijenio materijalno i procesno pravo te u apelaciji veoma opširno analizira relevantne propise, iz kojih, po njegovom stavu, to proizlazi. Također, apelant tvrdi da je u osporenim odlukama izostalo „zakonito obrazloženje“ i da su očigledno proizvoljno utvrđene činjenice. Apelant navodi da mu je osporenim odlukama zabranjeno raspolaganje sredstvima i da se država „protuzakonito i protuustavno“ umiješala u raspolaganje njegovom imovinom. Naime, apelantu je „blokiran jedini račun kojim raspolaže i preko kojeg prima plaću i vraća kredite”. Apelant ističe da navodi da iz pobijane odluke da on, kao privatna osoba, ima još tri aktivna računa, nije tačna jer to iz akta Finansijsko-informatičke agencije od 3. februara 2023. godine ne proizlazi. Štaviše, kada je pokušao otvoriti novi račun, njegov zahtjev je odbijen zbog vođenja ovog postupka. Stoga, apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom će odrediti da se rješenje Kantonalnog suda „neće provoditi dok se ne utvrdi kojim sve računima na bankama raspolaže apelant kao privatna osoba […].“ Apelant smatra, suprotno od navoda Suda, da je određivanje privremene mjere osiguranja „prevelik teret“ za njega i da je „dovedena u pitanje“ njegova egzistencija.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1), (2) i (5) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Apelant zahtjeva da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odrediti da se rješenje Kantonalnog suda „neće provoditi dok se ne utvrdi kojim sve računima na bankama raspolaže apelant kao privatna osoba“. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant zahtjev za donošenje privremene mjere, u suštini, zasnovao na tvrdnjama koje se tiču meritornog odlučivanja o podnesenoj apelaciji. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da apelant osim, kako je već rečeno, navoda koji se tiču merituma spora, nije ponudio argumente i dokaze koji bi prima facie ukazali na neophodnost određivanja privremene mjere. Međutim, takve navode Ustavni sud ne može ispitivati u ovoj fazi postupka, jer bi time prejudicirao odlučenje o meritumu apelacije. Slijedom toga bi i djelovanje Ustavnog suda, nakon eventualnog usvajanja privremene mjere, u konkretnom slučaju, bilo bespredmetno. Stoga, budući da apelant nije ponudio Ustavnom sudu dovoljne argumente i dokaze koji ukazuju da je donošenje privremene mjere u okolnostima konkretnog slučaja u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
10. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić