Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3579/22 (Privatna apotekarska zdravstvena ustanova "B PHARM" d.o.o. Bihać)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Pretpostavka nevinosti
- Šta se ne smatra imovinom
- Propisano zakonom
- Miješanje u imovinu
- Javni interes
- Proporcionalnost
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o zdravstvenoj zaštiti · čl. 4
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Zakon o zdravstvenoj zaštiti
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o zdravstvenoj zaštiti
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-3579/22
Apelacija
Odluka o meritumu
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3579/22, rješavajući apelaciju Privatne apotekarske zdravstvene ustanove „B PHARM“ d.o.o. Bihać, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Helen Keller, potpredsjednica Seada Palavrić, sutkinja Angelika Nußberger, sutkinja Ledi Bianku, sudija na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbijaju se kao neosnovane apelacije koje je podnijela Privatna apotekarska zdravstvena ustanova „B PHARM“ d.o.o.
Bihać protiv rješenjâ Općinskog suda u Bihaću br. 17 0 K 120719 22 Kv 2 od 27. oktobra 2022. godine i 17 0 K 120719 22 Kpp 3 od 6.
oktobra 2022. godine, te od 17 0 K 120719 22 Kv od 10. augusta 2022. godine i 17 0 K 120719 22 Kpp od 29. jula 2022. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Privatna apotekarska zdravstvena ustanova „B PHARM“ d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Senka Nožica, advokat iz Sarajeva, podnijela je 15. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenjâ Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) br. 17 0 K 120719 22 Kv od 10. augusta 2022. godine i 17 0 K 120719 22 Kpp od 29. jula 2022. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-3579/22.
2. Apelantica je, posredstvom istog punomoćnika, 16. decembra 2022. godine podnijela apelaciju protiv rješenjâ Općinskog suda br. 17 0 K 120719 22 Kv 2 od 27. oktobra 2022. godine i 17 0 K 120719 22 Kpp 3 od 6. oktobra 2022. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP- 4836/22.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. S obzirom na to da se obje apelacije odnose na istu apelanticu i isti predmet, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3579/22.
4. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Unsko-sanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 20. septembra i 23. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Odgovori su dostavljeni u periodu od 11. oktobra 2022. do 12. januara 2023. godine, pa ih je Ustavni sud 18. novembra 2022. i 12. januara 2023. godine proslijedio apelanticinom punomoćniku na izjašnjenje. Izjašnjenje na odgovore je dostavljeno 24. novembra 2022. i 20. januara 2023. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Uvodne napomene
6. Apelantica je pravno lice registrirano za djelatnost prodaje lijekova, koju obavlja u više ogranaka – apoteka, među kojima je i ogranak broj 1 (u daljnjem tekstu: sporna apoteka). Sjedište sporne apoteke je u prostorijama Zdravstvene ustanove „Dom zdravlja“ u Bihaću (u daljnjem tekstu: Dom zdravlja).
7. Tužilaštvo provodi istragu protiv apelantice, Dž. Š. kao apelanticinog odgovornog lica i A. K. S., službenog lica u Domu zdravlja zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZFBiH) i krivotvorenja službene isprave iz člana 389. KZFBiH, u vezi s protivpravnim korištenjem poslovnog prostora koji se nalazi u Domu zdravlja.
Postupak određivanja mjere zabrane (AP-3579/22)
8. Rješenjem Općinskog suda broj 7 0 K 120719 22 Kpp 2 od 29. jula 2022. godine (u daljnjem tekstu: rješenje od 29. jula 2022. godine) apelantici je određena mjera zabrane preduzimanja poslovnih aktivnosti – zabrana rada sporne apoteke. Mjera zabrane je određena u skladu sa članom 140a. stav (1) tačka a) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH). Određeno je da će mjera zabrane trajati dok za to postoji potreba, uz obavezu dvomjesečne sudske kontrole. Rješenjem je također određeno da se provođenje mjere zabrane povjerava Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove USK (u daljnjem tekstu: Kantonalna inspekcija) i Ministarstvu zdravstva, rada i socijalne politike USK (u daljnjem tekstu: Ministarstvo zdravstva), uz asistenciju pripadnika Uprave policije USK.
9. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je apelantica 12. februara 2012. godine donijela odluku o osnivanju sporne apoteke na adresi Doma zdravlja. Dom zdravlja, u to vrijeme, nije imao raspisan javni oglas za izdavanje prostora na toj adresi. Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnikom o bližim uvjetima i postupku davanja u zakup kapaciteta zdravstvenih ustanova (u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da su zdravstvene ustanove obavezne da svake godine oglašavaju višak zdravstvenih, odnosno nezdravstvenih kapaciteta, radi davanja u zakup prostorija koje se nalaze u tim ustanovama. U konkretnom slučaju, Dom zdravlja je naknadno raspisao javni oglas i 30. marta 2012. godine s apelanticom zaključio ugovor o zakupu prostora za potrebe sporne apoteke. Slijedom toga, kako je naveo Općinski sud, sporna apoteka je u bitnom dijelu uspostavljena krivotvorenom službenom ispravom – odlukom o osnivanju od 12. februara 2012. godine. Naime, u vrijeme donošenja te odluke, apelantica nije mogla navesti adresu Doma zdravlja jer je javni oglas za zakup prostorija Doma zdravlja objavljen naknadno. Ta okolnost, kako je naveo Općinski sud, pokazuje očitu neistinitost podataka u toj službenoj ispravi, kao i da je apelantica spornu apoteku formirala protivpravno.
10. Dalje, Općinski sud je naveo da je ugovor od 30. marta 2012. godine istekao 1. juna 2017. godine, nakon čega je Dom zdravlja pismenim putem od apelantice tražio da se sporna apoteka iseli iz prostorija koje koristi. Međutim, Dž. Š., apelanticin zakonski zastupnik je, kako je obrazloženo, nagovarao i uvjeravao A. H. Ć., direktoricu Doma zdravlja, da zaključi aneks ugovora i apelantici omogući da nastavi protivpravno boraviti i poslovati u prostorijama Doma zdravlja. Sud je naveo da je Dž. Š. tako postupao s ciljem da apelantici pribavi protivpravnu korist iako je bio svjestan da se na osnovu odredaba čl. 134. i 135. Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Pravilnika trebaju ispuniti preduvjeti za izdavanje prostora. Dalje je obrazloženo da je nesporno da je Dž. Š. kao bivši ministar zdravstva morao poznavati pozitivne propise i biti svjestan da bi za nastavak poslovne aktivnosti sporne apoteke morao biti raspisan novi javni oglas na koji bi se imao pravo prijaviti. Usprkos tome, kako je Općinski sud naveo, apelanticin zakonski zastupnik i A. K. S. kao službeno lice – direktor Dom zdravlja, pokušali su 26. aprila 2018. godine u parničnom predmetu broj 17 0 Ps 085270 17 Ps zaključiti sudsku nagodbu. Tom nagodbom je dogovoreno da se ugovor o zakupu prostora Doma zdravlja iz 2012. godine produži za pet godina. Tu nagodbu su, međutim, Općinski sud, Kantonalni sud u Bihaću i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odbacili kao nedopuštenu zbog postupanja protivnog imperativnim propisima, odnosno Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i Pravilniku. Iz tih činjenica, kako je sud zaključio, proizlazi da postoji osnovana sumnja da je A. K. S. kao službeno lice, prekoračenjem svojih službenih ovlaštenja, drugome pokušala pribaviti korist, dok je istovremeno apelantica, posredstvom svog zakonskog zastupnika, podstrekavala A. K. S. na prekoračenje službenih ovlaštenja.
11. Općinski sud je istakao da je djelatnost Doma zdravlja pružanje zdravstvene zaštite pacijentima, a ne davanje u zakup poslovnih prostorija. Kada je u pitanju proslovni prostor koji koristi sporna apoteka, Dom zdravlja je bio dužan utvrditi višak nemedicinskog prostora, pribaviti saglasnost Ministarstva zdravstva, a potom raspisati javni oglas za njegovo izdavanje. Nesporno je da je prilikom zaključivanja prvog ugovora o zakupu poslovnog prostora (2012. godine) apelantica imala najbolju ponudu. Međutim, Dom zdravlja je nakon isteka ugovora 1. juna 2017. godine morao ponovo raspisati javni oglas i provesti zakonom propisanu proceduru, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Općinski sud je ocijenio da nastavljanjem poslovne aktivnosti apelantica čini i može činiti konkretno krivično djelo, pa je stoga neophodno odrediti mjeru zabrane rada sporne apoteke. Pri tome je ocijenjeno da se takvom mjerom ne zadire u bilo koje pravo Dž. Š. jer Tužilaštvo nije predložilo potpunu zabranu obavljanja apelanticine poslovne aktivnosti nego samo sporne apoteke.
12. Rješenjem Općinskog suda broj 17 0 K 120719 22 Kv od 10. augusta 2022. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja od 29. jula 2022. godine. U obrazloženju je navedeno da je prvostepeni sud prilikom određivanja mjere zabrane pravilno utvrdio da je sporna apoteka u bitnom dijelu bila uspostavljena na osnovu krivotvorene službene isprave od 12. februara 2012. godine. Također, zaključeno je da su neosnovani navodi da je došlo do zastare krivičnog gonjenja za krivično djelo krivotvorenja službene isprave jer je utvrđeno da je Tužilaštvo procesnim radnjama prekinulo zastarni rok od 10 godina. Također, prihvaćen je i zaključak iz rješenja od 29. jula 2022. godine da se mjerom zabrane rada sporne apoteke ne zadire u apelanticino pravo da obavlja aktivnosti pravnog lica nego samo sporne apoteke.
Postupak produženja trajanja mjere zabrane (AP-4836/22)
13. Odlučujući o opravdanosti izrečene mjere zabrane i apelanticinom prijedlogu za ukidanje mjere zabrane, Općinski sud je donio Rješenje broj 17 0 K 120719 22 Kpp 3 od 6. oktobra 2022. godine (u daljnjem tekstu: rješenje od 6. oktobra 2022. godine). Tim rješenjem (stav I) odlučeno je da se produžava trajanje mjere zabrane koja je apelantici određena rješenjem od 29. jula 2022. godine. Određeno je da će mjera zabrane trajati dok za to postoji potreba, ukoliko mjera ne bude ukinuta posebnim rješenjem, a najduže do pravosnažnosti presude. Rješenjem je također određeno da se o produženim mjerama obavijeste Kantonalna inspekcija i Ministarstvo zdravstva. Istim rješenjem (stav II) odbijen je apelanticin prijedlog da se mjera zabrane ukine.
14. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je Kantonalno tužilaštvo 5. oktobra 2022. godine tom sudu dostavilo obavijest o „neizvršavanju sudskih mjera zabrane“ i njihove kontrole, što je dodatno pojašnjeno. Dalje, u rješenju je navedeno i da je apelanticin branilac ukazao da je mjera zabrane rada sporne apoteke „nesvrsishodna i neprovodiva“ i da je predložio da se određena mjera ukine.
15. Općinski sud je, na osnovu odredaba člana 140.b stav (6) ZKPFBiH, preispitao opravdanost izrečene mjere zabrane i zaključio da je i dalje opravdano njeno trajanje jer postoje razlozi zbog kojih je određena. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da istraga u ovom predmetu još nije okončana. Naročito je Općinski sud ukazao na činjenicu da „nije postupljeno po izrečenoj mjeri“, o čemu je taj sud obavijestio Kantonalno tužilaštvo. Istaknuto je da „se i dalje ne postupa po rješenju suda vezano za izrečenu mjeru jer se odbija izvršenje izrečene mjere, apelantica nastoji ponovno kreirati priliku da nastavi svoju poslovnu aktivnost iako je predmetna mjera i izrečena.“
16. Rješenjem Vijeća Općinskog suda broj 17 0 K 120719 22 Kv 2 od 27. oktobra 2022. godine odbijena je apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja od 6. oktobra 2022. godine. Vijeće je, kao i sudija za prethodni postupak, zaključilo da činjenice utvrđene u toj fazi krivičnog postupka čine osnov za zaključak da je potrebno da se mjera zabrane produži. Ukazano je da je u prvostepenom rješenju sutkinja za prethodni postupak, u suštini, ukratko navela razloge zbog čega smatra da je potrebno mjeru zabrane koja je određena apelantici produžiti, dok se u svemu ostalom pozvala na rješenje od 29. jula 2022. godine kojim je mjera zabrane prvobitno određena. Vijeće je istaklo da će apelanticine prigovore, uključujući i prigovor zastare krivičnog gonjenja, u određenim fazama postupka cijeniti postupajuće sudije, kao i kantonalni tužilac.
IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
17. Apelantica je u apelaciji broj AP-3579/22 navela da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica smatra da su osporena rješenja nezakonita iz dva razloga. Prvo, zato što je redovni sud zabranio rad apoteke iako je propustio obrazložiti da je to krivično djelo učinjeno u vezi s djelatnošću koju apelantica obavlja. Stoga smatra da je takva mjera zabrane rada apoteke nezakonita, ali i neproporcionalna cilju koji se želio postići. U tom smislu apelantica ističe da je članom 140.d stav 2. ZKPFBiH propisano da se „mjerama zabrane ne može [...] ograničiti pravo [...] optuženog da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog u vezi s obavljanjem te djelatnosti.“ Drugo, apelantica ističe da je povreda prava na njenu imovinu počinjena i zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo krivotvorenja službene isprave.
18. Dalje, apelantica navodi da je redovni sud u ovom postupku prekršio i pravo iz člana 6. stav
2. Evropske konvencije jer je u osporenim rješenjima preuranjeno izveo zaključke o učinjenom krivičnom djelu, posljedici krivičnog djela i apelanticinoj krivici. U prilog istaknutim navodima apelantica pojašnjava da je u prvostepenom rješenju, na str. 28. i 29, navedeno: „Osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da pravno lice uslijed radnje osumnjičenih i dalje uživa korist kao posljedicu krivičnog djela, što ukazuje na daljnje vršenje poslovne aktivnosti u stepenu osnovane sumnje osumnjičenog pravnog lica koje nastavlja da ostvaruje protivpravnu korist […]. Analizom svih dokaza ukazuje se i potvrđuje da je [sporna apoteka], u bitnom dijelu uspostavljen krivotvorenom službenom ispravom – odlukom od 12. februara 2012. godine.“
19. U apelaciji broj AP-4836/22 apelantica je također ukazala da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je istakla da je mjera zabrane rada apoteke nezakonita, ali i neproporcionalna cilju koji se želio postići. Apelantica je, u suštini, ponovila navode koje je iznosila i tokom postupka pred redovnim sudovima, kao i u apelaciji broj AP-3579/22, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. Osim toga, apelantica je istakla da je povreda prava na njenu imovinu počinjena i zbog toga što je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja za krivično djelo krivotvorenja službene isprave. b)Odgovori na apelaciju
20. Općinski sud je naveo da ne postoje povrede koje su navedene u apelacijama.
21. Tužilaštvo je istaklo da su sve izjave koje apelantica citira kao navodnu povredu člana 6. stav 2. Evropske konvencije date u kontekstu utvrđivanja osnovane sumnje, te da se ne mogu izvlačiti iz tog konteksta. Priroda postupka određivanja mjera zabrane pred sud stavlja zadatak da ocijeni dokaze koje je prezentiralo Tužilaštvo i očituje se o određenom stepenu sumnje o krivičnom djelu i učiniocu. Stoga je kontekst u kojem sud iznosi osporene konstatacije nesporno u funkciji opisivanja „stanja sumnje“. Dalje, Tužilaštvo je u oba odgovora na apelacije istaklo da iz rješenja od 29. jula 2022. godine jasno proizlazi da postoje osnovi sumnje kako u odnosu na krivično djelo krivotvorenja službene isprave tako i na krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, za koja se apelantica kao pravno lice smatra odgovornim. Kada se sagleda kompletna „kriminalna količina koja se apelantici stavlja na teret“ jasno je da se radi o više krivičnih djela koja su preduzela odgovorna lica, apelanticin vlasnik i druga lica, i koja su bila usmjerena na omogućavanje apelantici da obavlja djelatnost sporne apoteke u prostorijama Doma zdravlja, u kojima se od 1. juna 2017. godine nalazi protivpravno. Dalje, Tužilaštvo navodi da je sud osporenim rješenjima odredio mjeru zabrane obavljanja poslovnih aktivnosti samo spornoj apoteci i da apelantica može obavljati poslovne aktivnosti u svojim ostalim ograncima i na drugim adresama, što je jasno obrazloženo u drugostepenom rješenju od 10. augusta 2022. godine. Tužilaštvo je istaklo i da je procesnim radnjama pribavilo odluku o osnivanju sporne apoteke i da je tom radnjom došlo do prekida roka zastarjelosti. Također, Tužilaštvo je navelo da apelantica propušta navesti da se krivični postupak protiv nje vodi zbog više krivičnih djela i apelaciju je „usmjerila samo u odnosu na jedno krivično djelo.“
22. Apelantica je u izjašnjenju ponovila navode iz apelacija i istakla da u odgovorima Općinskog suda i Tužilaštva ne postoje argumenti kojima bi se osporile tvrdnje iz apelacije. V.Relevantni propisi
23. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 15. stav (1) tačka d) Zastarjelost krivičnog gonjenja (1) Ako u ovom zakonu nije drukčije propisano, krivično se gonjenje ne može poduzeti kad od učinjenja krivičnog djela protekne:
d) deset godina za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora preko tri godine;
Član 16. st. (1) i (3) Tok i prekid zastarjelosti krivičnog gonjenja (1) Zastarijevanje krivičnog gonjenja počinje od dana kad je krivično djelo učinjeno. Zastarijevanje krivičnog gonjenja za krivična djela trajnog karaktera počinje teći u trenutku prestanka protivpravnog stanja.
(3) Zastarijevanje se prekida svakom procesnom radnjom koja se poduzima radi gonjenja učinitelja zbog učinjenog krivičnog djela.
Član 383.st. (1), (2) i (3) Zloupotreba položaja ili ovlašćenja (1) Službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračivši granice svoje službene ovlasti ili ne obavivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugome nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
(2) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi 10.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.
(3) Ako je krivičnim djelom iz stava 1. ovog člana pribavljena imovinska korist koja prelazi 50.000 KM, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora najmanje tri godine.
Član 389. stav (1) Krivotvorenje službene isprave (1) Službena ili odgovorna osoba u Federaciji koja u službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis unese neistinite podatke ili ne unese kakav važan podatak, ili svojim potpisom ili službenim pečatom ovjeri službenu ili poslovnu ispravu, knjigu ili spis s neistinitim sadržajem, ili koja svojim potpisom ili službenim pečatom omogući izradu takve isprave, knjige ili spisa s neistinitim sadržajem, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
24. Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“ br. 46/10 i 75/13) u relevantnom dijelu glasi:
XIII. ZAKUP ZDRAVSTVENIH USTANOVA
Član 134. st. 1. i 2.
Zdravstvena ustanova može dio svojih zdravstvenih i nezdravstvenih kapaciteta (prostor i oprem) izdati u zakup (u daljnjem tekstu: jedinica zakupa) ukoliko to ne remeti obavljanje njene registrirane djelatnosti.
Upravni odbor zdravstvene ustanove svake kalendarske godine utvrđuje višak prostora u kojem se obavlja zdravstvena djelatnost, kao i višak nezdravstvenog prostora.
Član 136. stav 1.
Nakon pribavljenog mišljenja nadležnog ministra zdravstva i odluke upravnog odbora zdravstvene ustanove iz člana 134. st. 2. i 3. ovog zakona, direktor zdravstvene ustanove raspisuje javni oglas kojim oglašava prikupljanje ponuda za davanje u zakup jedinica zakupa u skladu sa ovim zakonom, propisima donesenim na osnovu ovog zakona, kao i propisima o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
25. Pravilnik o bližim uvjetima i postupku davanja u zakup kapaciteta zdravstvenih ustanova, kao i vrsti kapaciteta zdravstvenih ustanova koji se mogu dati u zakup („Službene novine Federacije BiH“ broj28/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Nakon donošenja odluke upravnog odbora zdravstvene ustanove iz člana 4. stav 4. ovog pravilnika, direktor zdravstvene ustanove oglašava višak zdravstvenih, odnosno nezdravstvenih kapaciteta, a radi davanja u zakup saglasno odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Službene novine Federacije BiH", broj 46/10) i Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br.
49/04, 19/05, 52/05, 8/06, 24/06, 70/06, 12/09 i 60/10).
26. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 140a. stav (1) tačka a) Ostale mjere zabrane (1) Kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane:
a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti, Član 140d. stav (2) Ograničenja u pogledu sadržaja mjera zabrane (2) Mjerama zabrane ne može se ograničiti [...] pravo osumnjičenog ili optuženog da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog u vezi sa obavljanjem te djelatnosti.
Član 408.
Primjena ostalih odredaba ovog zakona Ako drugačije nije određeno, u krivičnom postupku protiv pravnog lica shodno se primjenjuju odgovarajuće odredbe ovog zakona, čak i u slučaju ako se postupak vodi samo protiv pravnog lica.
VI.Dopustivost i meritum
27. Ustavni sud konstatira da apelacije ispunjavaju uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da su podnesene u roku, da ispunjavaju i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nisu očigledno (prima facie) neosnovane u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. a)Pravo na imovinu
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
k) Pravo na imovinu.
29. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:
Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine.
Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava.
Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utiču na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenje imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.
30. Ustavni sud treba najprije utvrditi da li se radi o apelanticinoj imovini u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pojam „imovina“ iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata i „profesionalne prakse, njihovu klijentelu i njihovu dobru volju, budući da su to subjekti određene vrijednosti koji imaju u mnogim aspektima prirodu privatnih prava, te stoga mogu, također, predstavljati zaštićenu imovinu u smislu ovog člana“ (vidi Evropski sud, Könyv-tár kft i drugi protiv Mađarske, presuda od 16. oktobra 2018. godine, predstavka broj 21623/13, tačka 31. s daljnjim referencama). Imajući u vidu da je apelantica pravno lice čija je djelatnost prodaja lijekova u apotekama, među kojim je i sporna apoteka, Ustavni sud smatra da se apelanticino bavljenje opisanom djelatnošću može okarakterizirati kao „imovina“ koja uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
31. Osporenom odlukom je nesumnjivo došlo do miješanja u apelanticino pravo na imovinu, pa je dalje potrebno utvrditi da li je to miješanje bilo „u skladu sa zakonom“, u javnom interesu i da li je uspostavljena pravična ravnoteža između javnog interesa i apelanticinog prava na mirno uživanje imovine.
Zakonitost miješanja
32. Ustavni sud ukazuje da su odredbama člana 140.a ZKPFBiH propisane „ostale mjere zabrane“, i to „kada okolnosti slučaja na to ukazuju sud može izreći jednu ili više sljedećih mjera zabrane: a) zabranu preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti. Dalje, Ustavni sud ukazuje i na odredbe člana 140.d stav 2. ZKPFBiH kojim je propisano da se „mjerama zabrane ne može [...] ograničiti pravo osumnjičenog [...] da obavlja svoju profesionalnu djelatnost, osim ako se postupak vodi zbog krivičnog djela učinjenog u vezi s obavljanjem te djelatnosti.“ Dovodeći u vezu citirane odredbe ZKPFBiH i činjenicu da se protiv apelantice i drugih lica provodi istraga zbog krivičnih djela iz čl. 389 (krivotvorenje isprave) i 383 (zloupotrebe položaja i ovlaštenja) KZFBiH s konkretnim slučajem, Ustavni sud smatra da je osporena odluka donesena „u skladu sa zakonom“. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu, prema stanju spisa predmeta, da se krivični postupak protiv apelantice, u vrijeme donošenja osporenih odluka, nalazi u fazi istrage, u kojoj Tužilaštvo preduzima potrebne procesne aktivnosti radi prikupljanja dokaza da su (ili nisu) učinjena krivična djela za koje se provodi istraga. Zatim, istaknuto je da od rezultata istrage i prikupljenih kompletnih dokaza zavisi daljnji tok postupka (eventualno obustavljanje istrage ili podizanje optužnice). U tom smislu, Ustavni sud zapaža da je redovni sud naveo da je „utvrdio da je Tužilaštvo procesnim radnjama prekinulo zastarni rok od 10 godina“ za krivično djelo krivotvorenja službene isprave (vidi tačku 12. ove odluke). Također, sud je u rješenju kojim su mjere zabrane produžene naveo da će prigovore zastare krivičnog gonjenja u određenim fazama postupka cijeniti postupajuće sudije, kao i kantonalni tužilac (vidi tačku 16. ove odluke).
Javni interes
33. Ustavni sud zaključuje da je miješanje u apelanticino pravo na imovinu preduzeto zbog efikasnog vođenja krivičnog postupka i onemogućavanja eventualnog ponovnog izvršenja krivičnih djela, što znači da je bilo u javnom interesu.
Proporcionalnost
34. Odgovarajući dalje na pitanje da li je miješanje u apelanticinu imovinu bilo proporcionalno legitimnom cilju, Ustavni sud zapaža da je nametnutom mjerom, kako je to i sud obrazložio, izrečena zabrana rada samo jednom od pravnih subjekta koji je u apelanticinom vlasništvu, dok ostalim njenim ograncima – apotekama nije zabranjen rad. Osim toga, zabrana rada jedne apoteke u apelanticinom vlasništvu ima privremeni karakter, uz obaveznu dvomjesečnu kontrolu daljnje potrebe trajanja određene mjere. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da se mjerom zabrane rada sporne apoteke ne stavlja pretjeran pojedinačni teret na apelanticu u poređenju s javnim interesom koji se želi ostvariti, čime je postignuta pravična ravnoteža između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva za zaštitu osnovnih prava pojedinaca.
35. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nije povrijeđeno apelanticino pravo iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
b)Pravo na pravično suđenje – pretpostavka nevinosti
36. Ustavni sud primjećuje da apelantica u konkretnom predmetu ukazuje i na navodno kršenje pretpostavke nevinosti kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije.
37. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
38. Član 6. stav 2. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
2. Svako ko je optužen za krivično djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivica u skladu sa zakonom.
39. Ustavni sud zapaža da se, za razliku od člana 6. stav 1. Evropske konvencije, povreda pretpostavke nevinosti ne ocjenjuje na osnovu postupka u cjelini, već kao zaseban procesni nedostatak. Pri tome se naglasak stavlja na fazu o kojoj je riječ kumulativnom analizom sljedećih triju elemenata: a) procesna faza i kontekst u kojem je izjava data, b) njena tačna formulacija i c) njeno značenje (vidi Evropski sud, Daktaras protiv Litvanije, presuda od 10. oktobra 2000. godine, aplikacija broj 42095/98). Čak i formulacije koje sadrže vrlo eksplicitne izraze kao što su „krivnja“ i „dokazana“ ne moraju predstavljati kršenje člana 6. stav 2. ako u određenom kontekstu, posebno ukoliko nisu bile namijenjene medijima ili javnosti, mogu razumno značiti ukazivanje na nešto drugo, na primjer kada takva izjava samo ukazuje na to da je tužilac uvjeren da ima dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće preći iz faze istrage u fazu suđenja (idem, tač. 41–45).
40. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da redovni sud nigdje u rješenjima nije naveo bilo kakvu tvrdnju u vezi s apelanticom a da prije nje nije postojala odrednica „osumnjičeni“ ili „osnovana sumnja da je [...]“, ili „kako se osnovano sumnja“. Na osnovu toga, Ustavni sud zaključuje da navedenim izražavanjem redovni sud nije prejudicirao apelanticinu krivnju na bilo koji način. Ustavni sud ukazuje i da se konkretni postupak nalazi u fazi istrage i da su citirane fraze navedene u rješenjima kojima se utvrđuje postojanje osnovane sumnje da je apelantica kao osumnjičena počinila krivična djela koja joj se u ovoj fazi stavljaju na teret. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije. VII.Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer je u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u apelanticino pravo na imovinu bilo u skladu sa zakonom i u javnom interesu, pri čemu na apelanticu nije stavljen pretjeran teret u poređenju s javnim interesom koji se želi ostvariti jer apelantici nije zabranjen rad u cijelosti nego samo u jednom ogranku – spornoj apoteci, i to privremeno.
42. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 2. Evropske konvencije jer je redovni sud u osporenim rješenjima obrazlagao osnovanu sumnju da je apelantica počinila krivično djelo kao preduvjet za određivanje mjere zabrane, pri čemu sud nije naveo bilo kakvu tvrdnju koja bi prejudicirala apelanticinu krivicu, osim što ju je označio kao „osumnjičenu“.
43. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
44. U smislu člana 43. stav (1) Pravila Ustavnog suda, sutkinja Seada Palavrić je dala izjavu o neslaganju s odlukom većine.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić