Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3426/22 (Apoteka „mr.ph. Aida Alagić“ iz Cazina)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Procesna odluka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3426/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine godine, u predmetu broj AP-
3426/22, rješavajući apelaciju PZU Apoteka „mr.ph. Aida Alagić“ iz Cazina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija PZU Apoteka „mr.ph. Aida Alagić“ iz Cazina podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 01 0 U 014306 19 Uvp od 19. maja 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. PZU Apoteka „mr.ph. Aida Alagić“ iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Edžerija Trejić, advokat iz Bihaća, podnijela je 2. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 U 014306 19 Uvp od 19. maja 2022. godine i Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 U 014306 18 U od 25. juna 2019. godine.
2. Zaključkom prvostepenog organa od 18. juna 2018. godine odbačen je kao preuranjen apelantičin zahtjev za priznavanje svojstva stranke u postupku davanja lokacijske saglasnosti PZU Apoteka „Viva“ iz Cazina, za osnivanje ogranka u Cazinu.
3. Rješenjem Federalnog ministarstva zdravstva od 21. septembra 2018. godine odbijena je apelantičina žalba protiv prvostepenog zaključka, dok je presudom Kantonalnog suda od 25. juna 2019. godine odbijena apelantičina tužba podnesena protiv rješenja od 21. septembra 2018. godine.
4. Presudom Vrhovnog suda od 19. maja 2022. godine odbijen je apelantičin zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda od 25. juna 2019. godine . U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je postupak izdavanja lokacijske saglasnosti okončan rješenjem prvostepenog organa od 27. oktobra 2016. godine, koje je postalo pravosnažno 13. novembra 2016. godine. U vezi s tim, ukazao je da su organi uprave i prvostepeni sud o apelantičinom zahtjevu od 16. novembra 2016. godine pravilno negativno riješili. Naime, Vrhovni sud je naveo da se ne radi o postupku koji je u toku u smislu odredbe člana 137. Zakona o upravnom postupku, već je taj postupak pravosnažno okončan, a ta činjenica je odlučna za rješavanje konkretne pravne stvari. Također, ukazao je da je apelantica, ako je smatrala da je kao stranka trebala da učestvuje u postupku izdavanja navedene lokacijske saglasnosti, mogla u smislu odgovarajućih zakonskih odredaba, tražiti dostavljanje rješenja od 27. oktobra 2016. godine. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da je apelantica mogla tražiti i obnovu postupka okončanog tim rješenjem. S obzirom na to, Vrhovni sud je ukazao da je neosnovano apelantičino pozivanje na odredbe određenih zakonskih i podzakonskih propisa. Naime, naveo je da u konkretnoj stvari uopće nisu bili ispunjeni uslovi da se apelantici ispituje svojstvo stranke u smislu odredbe člana 137. Zakona o upravnom postupku. Vrhovni sud je ukazao da je tom odredbom propisana procesna mogućnost stupanja u postupak koji je u toku, jer je propisano ako se u postupku koji je u toku pojavi osoba koja do tada nije učestvovala u njemu, pa zahtjeva da učestvuje u postupku kao stranka, službena osoba koja vodi postupak ispitat će njeno pravo da bude stranka i o tome će donijeti zaključak.
5. Apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporenom odlukom Vrhovnog suda potvrđena prvostepena presuda i rješenja organa uprave kojima je odbačen apelantičin zahtjev za priznavanje svojstva stranke u navedenom postupku. Dakle, iz toga slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi da se apelantici prizna svojstvo stranke u postupku u kojem nije učesnik. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o „građanskim pravima ili obavezama“ apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o pravu na „imovinu“ apelantice u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantičini navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materieinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić