Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3451/23 (V. B.)
Odluka donesena 25. 09. 2025.
- Krivični postupak
- Pritvor
- Zakonito hapšenje neophodno radi sprječavanja izvršenja krivičnog djela
- Konkretizacija razloga za određivanje pritvora
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3451/23
Apelacija
Odluka o meritumu
25. 09. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3451/23, rješavajući apelaciju Velibora Bogdanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 25. septembra 2025. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Velibora Bogdanovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 152053 23 Kž od 30. juna 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 K 152053 23 Kv od 30. maja 2023. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Velibor Bogdanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Dragoslav Perić, advokat iz Bijeljine, podnio je 26. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 K 152053 23 Kž od 30. juna 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 K 152053 23 Kv od 30. maja 2023. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Bijeljini i Okružnog javnog tužilaštva Bijeljina (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili odgovore, koji su radi eventualnog izjašnjenja proslijeđeni apelantu. Apelant se izjasnio 4. septembra 2023. godine. III.Činjenično stanje
3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
4. Sudija za prethodni postupak Osnovnog suda je Rješenjem broj 80 0 K 152053 23 Kpp od 27. maja 2023. godine apelantu odredio pritvor u trajanju od mjesec dana zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici u stjecaju s krivičnim djelom ugrožavanja sigurnosti. Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela, u skladu sa članom 197. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). Sud je zaključio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela na način da je došao kod oštećene, apelantove majke A. B., te joj uputio ozbiljne prijetnje da će je ubiti, kao i psovke, nakon čega je oštećena pozvala policiju. Međutim, i nakon dolaska policije apelant je majci uputio prijetnje smrću i psovke, te je lišen slobode. Kada je odveden u policijsku stanicu, kako je dalje navedeno, apelant je policijskim službenicima prijetio da će „ispaliti zolju“ na policijsku stanicu. Postojanje osnovane sumnje sud je utvrdio pozivajući se na apelantov iskaz, iskaz oštećene A. B., službenu zabilješku koju su sačinili policijski službenici po prijavi oštećene, kao i na izjave policijskih službenika.
5. U odnosu na postojanje posebnih pritvorskih razloga sud je ukazao na iskaz oštećene koja živi odvojeno od apelanta, ali koju apelant posjećuje i, prema njenim navodima, maltretira, vrijeđa i psuje. Oštećena je također navela da joj je apelant jednom prilikom slomio nos. Sud je naveo da iz službene zabilješke proizlazi da i stanari zgrade osjećaju strah od apelanta, kao i policijski službenici koji su ga dobro upoznali kao lice sklono vršenju krivičnih djela nasilja. Dalje je naveo da je policijska stanica napravila procjenu rizika sigurnosti i da je, nakon ocjene 15 tačaka, došla do zaključka da postoji visok rizik od novog nasilja. U procjeni rizika je, kako je obrazloženo, navedeno da je apelant sklon nasilnom ponašanju, višestruki povratnik, alkoholičar i lice sklono konzumiranju opojnih droga, a tek je stigao s izdržavanja zatvorske kazne zbog izvršenja više krivičnih djela. Centar za socijalni rad (u daljnjem tekstu: CSR) u svom je izvještaju naveo da je porodica B. dobila stan, da je apelantova sestra kupila namještaj, koji je apelant demolirao. Dalje je istaknuto da je apelant već u djetinjstvu bio problematičan, da je fizički napadao majku, polivao je vrelom kafom i uljem, da je nosio nož i da je boravio u domu za vaspitanje djece, iz kojeg je otpušten kada je sa 13 godina pokušao silovati djevojčicu iz doma. Dalje je navedeno da se apelantovo ponašanje stalno pogoršavalo, tako da je jedno lice ubo nožem, a oštećenoj slomio nos. Osim toga, navedeno je i da rodbina izbjegava da posjećuje oštećenu jer ih apelant maltretira. Na osnovu svega toga, kako je navedeno, CSR je zaključio da je apelant izuzetno opasan i agresivan prema majci i okolini, da prilikom napada ne bira sredstva, te da je brutalan i višestruki povratnik.
6. Cijeneći sve navedeno, i sud je zaključio da postoji osnovana bojazan da će apelant ponoviti krivična djela prema oštećenoj i prema službenim licima jer boravak u zatvoru iz kojeg je tek izašao nije na apelanta vaspitno djelovao. Sud je naglasio da je očigledno da je apelant uporan u vršenju krivičnih djela i da je opravdan zaključak Centra za socijalni rad da su apelantovi napadi opasni i brutalni, a da brojne kazne i prisustvo policije ne izazivaju nikakvu reakciju kod njega niti djeluju na to da popravi svoje opasno i agresivno ponašanje.
7. Osnovni sud je zatim, Rješenjem broj 80 0 K 152053 23 Kv od 30. maja 2023. godine, odbio apelantovu žalbu protiv rješenja sudije za prethodni postupak. Sud je cijenio da je bez osnova ukazivanje odbrane da apelant i oštećena ne žive u zajedničkom domaćinstvu, kao i da se blažim mjerama ne može otkloniti utvrđena opasnost.
8. Dalje, Osnovni sud je Rješenjem broj 80 0 K 152053 23 Kv 2 od 23. juna 2023. godine apelantu ponovo odredio pritvor koji može trajati do izricanja presude, a najduže jednu godinu. Pritvor je određen nakon potvrđivanja optužnice, zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela, u skladu sa članom 197. stav 1 tačka v) ZKP-a. Odbrana se protivila određivanju pritvora ukazujući da tužilac nije konkretizirao postojanje posebnih pritvorskih razloga te da oni uopće nisu ostvareni u mjeri u kojoj to tužilac prezentira. Međutim, kako je naveo Osnovni sud, količina i kvalitet dokaza dostavljenih uz optužnicu nesumnjivo ukazuju na postojanje osnovane sumnje da je apelant počinio krivična djela koja mu se optužnicom stavljaju na teret. Sud je naveo relevantne dokaze, naročito iskaze oštećene, policijskih službenika i ostalih svjedoka koji su „potvrdili [apelantovu] nasilnu narav“, te je ukazao na socijalnu anamnezu CSR-a.
9. Što se tiče posebnog razloga za pritvor, Osnovni sud je utvrdio da su opravdani razlozi koji se odnose na postojanje opravdane bojazni da bi apelant boravkom na slobodi mogao ponoviti izvršenje krivičnih djela, odnosno učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela se može izreći kazna zatvora od tri godine. Osnovni sud je ukazao da iz izjava svih svjedoka te iz pisanih materijalnih dokaza kao neupitne proizlaze odlučne činjenice da je apelant oštećenoj upućivao ozbiljne prijetnje po život, kao i prijetnje da će nastaviti s činjenjem krivičnog djela odnosno djela kojim prijeti – da će ubiti oštećenu i policijske službenike. Sud je naveo da je apelant pokazao naročitu upornost u izvršenju krivičnih djela, te da je u kraćem intervalu preduzeo više radnji kojima je ostvario sva krivičnopravna obilježja navedenih krivičnih djela i time ispoljio naročit stepen kriminalne volje. Apelant je, kako je sud naveo, u toku istog dana učinio više kriminalnih djelatnosti u stjecaju. Dalje, bojazan od novog kriminalnog ponašanja, pa i realna bojazan od činjenja težih oblika kriminalnih ponašanja odnosno izvršenja krivičnih djela kojim apelant prijeti, prema mišljenju suda, postoji tim prije što iz izvoda iz kaznene evidencije za apelanta proizlazi da je višestruki povratnik u činjenju krivičnih djela i da je osuđivan za istovrsna krivična djela (specijalni povratnik). Dakle, apelantu, kako je sud zaključio, nije strano nasilno ponašanje, a sklon je i konzumiranju alkohola. Visok rizik opravdane bojazni od nastavka apelantovog kriminalnog ponašanja, kako je sud obrazložio, objektivno se može utvrditi po osnovu procjene rizika u slučaju prijave nasilja, kao i procjene CSR-a.
10. Uzimajući u obzir sve odlučne činjenice, Osnovni sud je došao do zaključka da postoje naročite okolnost koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivična djela odnosno djelo kojim prijeti. Stoga je zaključio da je apelantu potrebno odrediti pritvor kao najstrožiju mjeru kojom će se osigurati daljnji tok suđenja. Sud je nadalje ukazao da je sud odbio prijedlog branioca da se kao dokaz uvrsti izjava oštećene A. B. koja je, kako je branilac isticao, data suprotno odredbama ZKP-a.
11. Rješenjem broj 80 0 K 152053 23 Kv 2 od 30. juna 2023. godine Okružni sud je apelantovu žalbu odbio kao neosnovanu. Okružni sud je potvrdio kao pravilne zaključke iz prvostepenog rješenja o postojanju naročitih okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja krivičnog djela i učinjenja krivičnog djela kojim prijeti. Činjenica na koju je odbrana ukazivala – da je oštećena u kontaktu s apelantom i da mu novčano pomaže – prema obrazloženju suda, nema utjecaja na pravilnost zaključka o postojanju pritvorskog osnova iz člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
12. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant osporava postojanje opasnosti od ponavljanja krivičnog djela. U tom smislu ukazuje da su u činjeničnom opisu konkretizirane radnje napada na oštećenu, ali da nije bilo fizičkog kontakta, već da se radi o „verbalnim odnosima“. Odbrana je ukazivala na nove činjenice, odnosno na poboljšanje odnosa između apelanta i oštećene, njegove majke, kao i na to da majka ne traži apelantovu krivičnu odgovornost i da mu je za „njegove potrebe“ uplatila iznos od 100 KM. b)Odgovori na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da je apelacija neosnovana i da sudovi nisu povrijedili apelantovo pravo. Osnovni sud je naveo isto, ukazujući da apelant iznosi iste prigovore koje je isticao u postupku, a koje je sud ispitao.
14. Tužilaštvo je u odgovoru navelo da su sudovi pravilnom ocjenom svih okolnosti izveli zaključak da je potrebno zadržavanje apelanta u pritvoru.
15. U izjašnjenju apelant ponovo navodi da su razlozi paušalni, da nisu konkretizirani, te da sud nije cijenio i provjerio sve činjenice u vezi s traženjem oštećene da puste apelanta. V.Relevantni propisi
16. U Zakonu o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17, 66/18 i 15/21) relevantne odredbe glase:
Razlozi za pritvor
Član 197. stav (1) tačka v) (1) Ako postoji osnovana sumnja da je određeno lice učinilo krivično djelo, pritvor se protiv tog lica može odrediti:
v) ako naročite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo ili da će dovršiti pokušano krivično djelo ili da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, a za ta krivična djela može se izreći kazna zatvora od tri godine ili teža kazna i Pritvor nakon potvrđivanja optužnice
Član 202. (1) Pritvor se može odrediti, produžiti ili ukinuti i nakon potvrđivanja optužnice. Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Žalba protiv ovog rješenja ne zadržava njegovo izvršenje. (2) Nakon potvrđivanja optužnice i prije izricanja prvostepene presude, pritvor može trajati najduže:
a) godinu dana u slučaju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, […] (3) Ako za vrijeme iz stava 2. ovog člana ne bude izrečena prvostepena presuda, pritvor će se ukinuti i optuženi pustiti na slobodu.
VI.Dopustivost i meritum
17. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
18. Apelant pobija navedena rješenja tvrdeći da su tim rješenjima povrijeđena njegova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
d) Pravo na ličnu slobodu i sigurnost.
20. Član 5. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne može biti lišen slobode osim u sljedećim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
c) u slučaju zakonitog hapšenja ili pritvaranja osobe u svrhu njezinog dovođenja pred nadležnu zakonitu vlast zbog razumne sumnje da je počinila krivično djelo, ili kada se to razumno smatra potrebnim kako bi se spriječilo počinjenje krivičnog djela ili bjekstvo nakon počinjenja krivičnog djela;
3. Svako ko je uhapšen ili pritvoren u skladu s odredbama iz stava 1. tačka c) ovog člana izvodi se bez odgađanja pred sudiju ili drugu službenu osobu ovlaštenu zakonom da vrši sudsku vlast, te ima pravo da mu se sudi u razumnom roku ili da bude pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može biti uvjetovano jamstvima da će se osoba pojaviti na suđenju.
21. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), kompatibilnost pritvora sa članom 5. stav 1. Evropske konvencije određena je ispunjenjem tri uvjeta. Prvo, pritvor mora biti zasnovan na „osnovanoj sumnji” da je određeno lice počinilo krivično djelo, što pretpostavlja postojanje činjenica ili informacija koje bi objektivnog posmatrača uvjerile da je to lice moglo počiniti krivično djelo. Drugo, svrha pritvora mora biti da se određeno lice dovede pred „nadležnu zakonitu vlast”, što treba razmotriti nezavisno od toga da li je ta svrha postignuta. Treće, pritvor, prema tački (c), mora, kao i svako lišenje slobode, prema članu 5. stav 1. Evropske konvencije, biti „zakonit“ i „u skladu s postupkom propisanim zakonom“ (vidi Evropski sud (VV), Merabishvili protiv Gruzije, presuda od 28. novembra 2017. godine, predstavka broj 72508/13, tač. 181−186. s daljnjim referencama).
22. Dalje, član 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da je lice lišeno slobode u skladu sa članom 5. stav 1. tačka c) Evropske konvencije, tj. da je lišenje „zakonito“ u smislu navedenog člana i da obuhvata podjednako i proceduralnu i materijalnu zaštitu takvih lica. Poštovanje člana 5. stav 3. Evropske konvencije zahtijeva da sudska vlast preispita sva pitanja u vezi s pritvorom, te da odluku o pritvoru donese pozivajući se na objektivne kriterije predviđene zakonom.
23. Budući da apelant ne problematizira postojanje osnovane sumnje ni dovođenje pred nadležnu vlast, Ustavni sud smatra da su ispunjena prva dva uvjeta kompatibilnosti pritvora u smislu člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije. Preostaje odgovoriti na pitanje da li je u smislu navedenih garancija određivanje pritvora apelantu bio zakonito, odnosno „u skladu s postupkom propisanim zakonom“. Naime, apelantu je pritvor određen na osnovu člana 197. stav 1) tačka v) ZKP-a, odnosno zbog postojanja iteracijske opasnosti. Ustavni sud ukazuje na praksu Evropskog suda u skladu s kojom opasnost od ponovnog počinjenja djela, ako je uvjerljivo utvrđena, može navesti sudske vlasti da stave i ostave osumnjičenog/optuženog u pritvoru kako bi spriječile sve pokušaje da počini daljnja krivična djela. Međutim potrebno je, između ostalih uvjeta, da opasnost bude vjerovatna a mjera odgovarajuća u svjetlu okolnosti predmeta, posebno prošlosti i ličnosti dotičnog lica (vidi Evropski sud, Kurt protiv Austrije [VV], presuda od 15. juna 2021. godine, predstavka broj 62903/15, tačka 187).
24. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u osporenim odlukama dali odgovarajuće i valjane razloge za pritvor određen po osnovu člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a. Pri tome, sud je posebno naglasio okolnosti konkretnog predmeta, te činjenicu da je apelant višestruki povratnik i da je specijalni povratnik. Sud je cijenio apelantovu upornost, tj. činjenicu da pritvor kao ni prisustvo policijskih službenika ne djeluju na apelanta. Ustavni sud primjećuje da je redovni sud naveo naročite okolnosti u vezi s postojanjem bojazni da će apelant dovršiti krivično djelo ili počiniti krivično djelo kojim prijeti, pri čemu se potkrepljujući svoje zaključke pozvao na procjenu rizika u slučajevima nasilja u porodici, ali i na izvještaj Centra za socijali rad. Navedene okolnosti su dovoljne da uvjere Ustavni sud da su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge za lišavanje slobode. Osim toga, sud je ocijenio da su nove okolnosti koje je apelant naveo, a koje se odnose na navodno poboljšanje odnosa s oštećenom, bez utjecaja na pravilnost zaključka o postojanju razloga za pritvor iz osnova člana 197. stav 1. tačka v) ZKP-a. Stoga, u okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelantovi navodi da je redovni sud odredio pritvor apelantu proizvoljno i bez konkretizacije relevantnih razloga.
25. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da osporenim rješenjima nisu povrijeđena apelantova prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 1. tačka c) i stav 3. Evropske konvencije.
VII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da apelantu nije povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije kada je sud jasno i konkretno naveo naročite okolnosti i obrazložio zašto je potrebno apelantu odrediti, odnosno produžiti pritvor.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman