Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3892/21 (Vlada Federacije Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 24. 09. 2026.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Državno vlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Odluka kojom se donosi zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donose izmjene i dopune Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Odluka o izmjenama i dopunama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 62
Predmeti (1)
AP-3892/21
Apelacija
Odluka o meritumu
24. 09. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3892/21, rješavajući apelaciju Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sutkinja
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 24. septembra 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Vlade Federacije Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Ukida se Rješenje Kantonalnog suda u Zenici broj 04 0 Dn 012852 21 Gž od 6. augusta 2021. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Zenici, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Federalno pravobranilaštvo Sarajevo, podnijela je 12. novembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 Dn 012852 21 Gž od 6. augusta 2021. godine i Rješenja Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 042-0-DN-20-000 648 od 24. februara 2021. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 9. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud i Općinski sud su odgovore na apelaciju dostavili 15. i 19. decembra 2022. godine.
4. Odgovori na apelaciju dostavljeni su 26. juna 2023. godine apelanticinom zastupniku, ali on nije dostavio izjašnjenje.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 042-0-DN-20-000 648 od 24. februara 2021. godine, na osnovu člana 69. Zakona o zemljišnim knjigama, uspostavljena su tri zemljišnoknjižna uloška. U prva dva zemljišnoknjižna uloška dozvoljen je upis precizno označenih parcela, koje u naravi predstavljaju „pašnjak“, te je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist fizičkih lica koja su bila dotadašnji posjednici tih nekretnina. U trećem zemljišnoknjižnom ulošku, koji se odnosio na parcelu koja u naravi predstavlja „šumu“, dozvoljen je upis državnog vlasništva i, na osnovu člana 32. stav 2. Zakona o šumama Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Zakon o šumama), upis zabilježbe organa upravljanja u korist Zeničko-dobojskog kantona − Kantonalne uprave za šumarstvo (u daljnjem tekstu: Kantonalna uprava). Sud je u obrazloženju naveo da je postupak uspostavljanja zemljišnoknjižnih uložaka proveo u skladu s odredbama čl. 63−69. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o zemljišnim knjigama) i čl. 13−18. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima i objavom na oglasnoj tabli suda, dva službena i dva dnevna lista u BiH. Prilikom uspostavljanja zemljišnoknjižnih uložaka sud je preduzeo provjere i pribavio dokaze – podatke iz katastarske evidencije. Na osnovu tih dokaza je utvrdio da su fizička lica iz izreke rješenja „najvjerovatniji suvlasnici nekretnina“ iz prva dva zemljišnoknjižna uloška, u smislu odredbi čl. 64. i
69. Zakona o zemljišnim knjigama.
7. U odnosu na treći zemljišnoknjižni uložak sud je utvrdio da se radi o državnoj šumi i šumskom zemljištu koji predstavljaju javna dobra i dobra u općoj upotrebi. Imajući u vidu da u BiH ne postoji zakon o državnoj imovini, te Odluku Ustavnog suda Federacije BiH broj U-26/08 od 14. aprila 2009. godine i Odluku Ustavnog suda broj U-8/19 od 6. februara 2020. godine, sud je zaključio da je jedina ispravna formulacija upisa „državna imovina“, a ne vlasništvo apelanata. U vezi s tim je istakao da bi suprotno značilo prejudiciranje rješavanja pitanja državne imovine. Konačno, sud je istakao da je upisao zabilježbu prava upravljanja u korist Kantonalne uprave jer je odredbom člana 32. stav 2. Zakona o šumama propisano da šumama i šumskim zemljištem upravlja Vlada putem Ministarstva i Kantonalne uprave. Pri tome je istakao da se ne radi o upisu stvarnog prava upravljanja, već o zabilježbi okolnosti koja je od utjecaja na raspolaganje tom nekretninom u smislu odredbi čl. 2. st. 4. i 19. st. 1. tačka 4. Zakona o zemljišnim knjigama.
8. Rješenjem Kantonalnog suda broj 04 0 Dn 012852 21 Gž od 6. augusta 2021. godine apelanticina žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je u obrazloženju podržao odluku i obrazloženje prvostepenog suda.
IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
9. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, apelantica navodi da su sporne nekretnine poljoprivredno i šumsko zemljište, te da predstavljaju državnu imovinu. Stoga smatra da su sporne nekretnine morale biti uknjižene kao vlasništvo Bosne i Hercegovine, shodno članu I/1. Ustava Bosne i Hercegovine i Sporazumu o pitanjima sukcesije. Konačno, apelantica navodi da je osporenim odlukama promijenjen titular vlasništva spornih nekretnina, suprotno odredbama Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH. b)Odgovori na apelaciju
10. Kantonalni sud je naveo da osporenom odlukom nisu povrijeđena apelanticina prava. Predložio je da Ustavni sud odbije apelaciju.
11. Općinski sud je naveo da se u konkretnom slučaju radilo o sui generis postupku uspostave zemljišnoknjižnih uložaka, te da nije došlo do povrede apelanticinih prava. V.Relevantni propisi
12. Zakon o poljoprivrednom zemljištu („Službene novine Federacije BiH“ broj 52/09) u relevantnom dijelu glasi:
Član 2.
Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod uvjetima utvrđenim ovim Zakonom. Član 4.
Poljoprivredno zemljište, u smislu ovog Zakona, jeste zemljište koje se koristi za poljoprivrednu proizvodnju: oranice (njive), vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici, močvare i drugo zemljište koje bi se, prema svojim prirodnim i ekonomskim osobinama, najbolje moglo koristiti za poljoprivrednu proizvodnju. [...]
VII. RASPOLAGANJE POLJOPRIVREDNIM ZEMLJIŠTEM
Član 98.
Poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik država osim onog koje se vraća ranijim vlasnicima prema posebnom zakonu, odnosno koje podliježe restituciji i predmet je povrata, raspolaže Federacija prema općim propisima o raspolaganju nekretninama, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Odlukom kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države obavezno se osigurava zaštita i unapređenje privredno-ekonomskih, ekoloških i drugih interesa države i njenih građana.
Odluka iz stava 2. ovog člana nije upravni akt. Akt o promjeni statusa poljoprivrednog zemljišta (zakup, koncesija i zamjena) mora biti donesen u skladu sa ovim Zakonom i drugim pratećim propisima koji reguliraju ovu oblast. Akt donesen suprotno utvrđenoj proceduri iz stava 2. ovog člana smatra se ništavnim.
13. Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22) U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07 i 58/08) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 1. Ovim zakonom se zabranjuje raspolaganje državnom imovinom. U smislu ove odluke, pod državnom imovinom podrazumijeva se:
1. nepokretna imovina koja pripada državi Bosni i Hercegovini (kao međunarodno priznatoj državi) na osnovu međunarodnog Sporazuma o pitanjima sukcesije, koji su 29. juna 2001. god. potpisale države Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Slovenija i Savezna Republika Jugoslavija, koja se, na dan donošenja ovog zakona, smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili druge javne organizacije Bosne i Hercegovine; i 2. nepokretna imovina na kojoj je pravo raspolaganja i upravljanja imala bivša Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina do 31. decembra 1991. god, a koja se na dan donošenja ovog zakona smatra vlasništvom ili posjedom Bosne i Hercegovine ili javne organizacije ili organa Bosne i Hercegovine i bilo koje administrativne jedinice Bosne i Hercegovine. U smislu ovog zakona, pod raspolaganjem navedene imovine smatra se direktni ili indirektni prenos vlasništva. Član 2.
Bez obzira na odredbe drugog zakona ili propisa, državnom imovinom se može raspolagati samo u skladu s odredbama ovog zakona. Svaka odluka, akt, ugovor ili bilo koji drugi pravni instrument kojim se raspolaže imovinom iz člana 1. ovog zakona suprotno odredbama ovog zakona, ništav je. Član 4.
Privremena zabrana raspolaganja državnom imovinom u skladu sa ovim zakonom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, koji će se donijeti na preporuke Komisije, odnosno do potvrđivanja prihvatljivog i održivog rješenja pitanja raspodjele državne imovine između države i drugih nivoa vlasti od strane Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči.
VI.Dopustivost i meritum
14. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
15. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
16. Ustavni sud primjećuje da je apelantica nosilac javne vlasti. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne i Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3859/20 od 8. juna 2022. godine, tačka 35, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, primjenjivi standardi su isti.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. U vezi s navodima kojima apelantica problematizira način na koji su sudovi primijenili pravo, Ustavni sud ukazuje da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja apelacija nosilaca javne vlasti (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-992/15 od 25. oktobra 2017. godine, tačka 35), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće, prema članu 6. stav
1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Takvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud. Naime, Ustavni sud kao ni Evropski sud neće djelovati kao sud „četvrte instance“ i dovoditi u pitanje presude redovnih sudova u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim kada se njihovi zaključci mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
19. Osim toga, pravo na obrazloženu odluku predstavlja neodvojiv dio prava na pravično suđenje i ono obavezuje sudove da obrazlože svoje odluke. Naime, nedostatak dovoljnih i relevantnih razloga u sudskoj odluci može ukazivati, između ostalog, na arbitrarno sudsko odlučivanje. Međutim, to ne znači i obavezu sudova da detaljno odgovore na svaki argument koji stranke iznesu u postupku, već moraju odgovoriti na one argumente koji su ključni i odlučujući za donošenje odluke (vidi, npr. Evropski sud, Petrović i drugi protiv Crne Gore, presuda od 17. jula 2018. godine, predstavka broj 18116/15, tačka 41. i Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-81/21 od 2. novembra 2022. godine, stav 23. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
20. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali relevantne i dovoljne razloge zbog kojih su u trećem zemljišnoknjižnom ulošku, koji se odnosi na parcelu koja u naravi prestavlja „šumu“, dozvolili upis „državnog vlasništva“, a ne vlasništva apelantice ili BiH. Takvo utvrđenje Ustavni su ne smatra proizvoljnim niti „očigledno nerazumnim“. Naprotiv, Ustavni sud ukazuje da stav redovnih sudova da je pitanje titulara državne imovine potrebno riješiti državnim zakonom u potpunosti korespondira s relevantnom praksom Ustavnog suda (vidi, npr. Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. U-1/11 od 13. jula 2012. godine, tač. 72−84. i U-8/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 41, dostupne na www.ustavnisud.ba).
21. Ustavni sud dalje zapaža da su nekretnine iz prva dva zemljišnoknjižna uloška, na kojima je osporenim odlukama uknjiženo pravo vlasništva u korist dotadašnjih posjednika, označene kao „pašnjak“, koji, shodno odredbi člana 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, predstavlja poljoprivredno zemljište (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-368/21 od 5. oktobra 2022. godine, tačka 25, dostupna na www.ustavnisud.ba). U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u postupku apstraktne ocjene ustavnosti odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 93/06, 86/07, 14/10, 5/12 i 58/19), pozivajući se na zaključke iz Odluke broj U-1/11, ukazao da poljoprivredno zemljište predstavlja dio državne imovine (op. cit., U-8/19 od 6. februara 2020. godine, tačka 37). U navedenoj odluci Ustavni sud je ukazao i „da je na pravnoj snazi Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom koji je donio visoki predstavnik za BiH, te da je članom 4. Zakona propisano da zabrana raspolaganja državnom imovinom ostaje na snazi do stupanja na snagu zakona kojim se uređuje provođenje kriterija koji će se primjenjivati za utvrđivanje imovine koja je u vlasništvu BiH, Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta BiH i utvrđuju prava vlasništva i upravljanja državnom imovinom, ili dok visoki predstavnik drugačije ne odluči“ (idem, tačka 41). Ustavni sud dalje podsjeća i na stav da zakoni o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom (i državni i entitetski, s obzirom na to da ti zakoni na isti način reguliraju ovu materiju) imaju karakter lex specialis zakona kada se radi o raspolaganju državnom imovinom koja je kao takva definirana tim zakonima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1080/18 od 28. januara 2020. godine, tačka 31, dostupna na www.ustavnisud.ba).
22. Ustavni sud također podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao pitanje uknjižbe prava vlasništva u korist dotadašnjih korisnika na poljoprivrednom zemljištu. Tako je Ustavni sud odbacio kao prima facie neosnovanu apelaciju podnesenu protiv odluke redovnog suda kojom je odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na osnovu čl. 338. i 343. stav 2. Zakona o stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu. Ustavni sud je u tom predmetu obrazložio da, prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivredno zemljište ne može biti predmet vlasništva drugih lica i da je taj zakon lex specialis za nekretnine koje su u državnom vlasništvu (koje predstavljaju prirodno bogatstvo i dobra od općeg interesa) i kao takve uživaju posebnu zaštitu prema odredbi člana 2. tog zakona (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2554/18 od 28. januara 2020. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud je također odbio kao neosnovanu i apelaciju protiv odluke kojom je redovni sud odbio tužbeni zahtjev kojim su nasljednici dugogodišnjeg posjednika zahtijevali utvrđenje prava vlasništva dosjelošću i uknjižbu tog prava na poljoprivrednom zemljištu (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3923/20 od 8. juna 2022. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u predmetu broj AP-
368/21 usvojio apelaciju i ukinuo odluke redovnih sudova kojima je dozvoljena uknjižba prava vlasništva u korist fizičkih lica na nekretninama koje su u naravi „pašnjak“ jer sudovi nisu raspravili pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje imaju u vidu odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu (op. cit., AP-368/21, tač. 22−28, dostupna na www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud smatra neophodnim podsjetiti i na noviju praksu prema kojoj na poljoprivrednom zemljištu nije moguće steći pravo vlasništva ni dosjelošću jer i dosjelost predstavlja promjenu prava vlasništva na državnoj imovini, koja imovina je zaštićena od prijenosa prava vlasništva Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom i Zakonom o pretvorbi društvene svojine Republike BiH (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2990/22 od 23. januara 2025. godine, tač. 29– 51, dostupna na www.ustavnisud.ba).
23. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se praksa iz predmeta broj AP-368/21 može, mutatis mutandis, primijeniti i u konkretnom slučaju. Naime, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi konstatirali da je sporna nekretnina u naravi „pašnjak“. Međutim, sudovi nisu raspravili pitanje da li se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje je odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu određeno kao državno i čiji promet je zabranjen zakonima o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi bili dužni razriješiti to pitanje s obzirom na to da od odgovora na to pitanje zavisi ko će biti upisan kao titular vlasništva na spornim nekretninama. Imajući u vidu nedostatak analize tog relevantnog aspekta konkretnog postupka, Ustavni sud smatra da osporene odluke ne zadovoljavaju standard obrazložene sudske odluke kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
24. Stoga Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na imovinu
25. Apelantica također navodi da je povrijeđeno njeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Međutim, imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na pravično suđenje, Ustavni sud ne smatra potrebnim posebno ispitivati navode o kršenju prava na imovinu. VII.Zaključak
26. Ustavni sud zaključuje da je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine jer su redovni sudovi propustili da rasprave pitanja da li se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu koje je odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu određeno kao državno, iako je to ključno i odlučujuće pitanje za donošenje odluke o tome ko će biti upisan kao titular vlasništva na spornim nekretninama.
27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman