Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-483/23 („Ekvator“ d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-483/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-483/23, rješavajući apelacije koje je podnio „Ekvator“ d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio „Ekvator“ d.o.o. Banja Luka protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 025802 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine i Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 025801 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Ekvator“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Branislav Rakić, advokat iz Banjaluke, podnio je 28. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 025802 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-483/23. Na traženje Ustavnog suda, apelant je 14. septembra 2023. godine dopunio apelaciju.
2. Apelant, kojeg zastupa isti punomoćnik, podnio je 2. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 U 025801 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine. Apelacija je zavedena pod brojem AP-597/23.
3. U postupku, u kojem je donesena Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 025802 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 29. jula 2014. godine.
4. U postupku, u kojem je donesena Presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 025801 21 Uvp od 16. novembra 2022. godine, odbačen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva od 6. decembra 2016. godine.
5. U obrazloženju osporenih presudā Vrhovni sud je ukazao da iz stanja spisa proizlazi da su, po zahtjevima investitora Grad Banja Luka i „Toplana“ a.d. Banja Luka, vođeni postupci izdavanja građevinske i upotrebne dozvole, koji su okončani navedenim rješenjima Ministarstva. U vezi s tim, naveo je da je prvostepeni organ odbacio apelantove prijedloge za ponavljanje navedenih postupaka, budući da apelant, niti njegov prednik, nisu imali svojstvo stranke u tim postupcima. Vrhovni sud je ukazao da je prvostepeni organ donio pravilna i zakonita rješenja, s obzirom na to da ponavljanje upravnog postupka može tražiti stranka, a ne i treća lica, u smislu odredbe člana 235. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku.
6. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istog apelanta i pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-483/23 .
7. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naročito ističe da u momentu podnošenja zahtjeva za izdavanje građevinske i upotrebne dozvole nisu bili riješeni imovinskopravni odnosi, te da su investitori postupali nesavjesno. Osim toga, apelant se pozivao i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
11. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi ustavnih prava odnose na odluke donesene u postupcima u kojim se odlučivalo o prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konstantno ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka u kojem je prijedlog za ponavljanje odbačen ili odbijen, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obaveze“, tj. ne raspravlja se o meritumu spora, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponavljanje postupka (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obaveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
12. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupcima po apelantovim prijedlozima za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njegovim „građanskim pravima i obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupaka. Stoga, takvi postupci ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu ovakav zaključak, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman