Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/23 (M. C.)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1212/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nußberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-1212/23, rješavajući apelacije koje je podnijela Miroslava Cvetković, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (4), člana 57 stav (2) tačka

a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVO STI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela Miroslava Cvetković protiv:

- Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 314647 22 Gž od 9. decembra 2022. godine i

- Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 Mal 333427 23 Gž od 12. juna 2023. godinezbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Miroslava Cvetković (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, koju zastupa Aleksandar Jokić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 10. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 Mal 314647 22 Gž od 9. decembra 2022. godine i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Mal 314647 19 Kom od 5. maja 2021. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-

1212/23.

2. Apelantkinja, koju zastupa isti punomoćnik, podnijela je 28. avgusta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda broj 71 0 Mal 333427 23 Gž od 12. juna 2023. godine i Presude Osnovnog suda broj 71 0 Mal 333427 20 Kom od 28. novembra 2022. godine. Apelacija je registrovana pod brojem AP-3881/23.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na istu apelantkinju i zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32 stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1212/23.

Činjenice

4. Presudom Osnovnog suda od 5. maja 2021. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 9. decembra 2022. godine, obavezana je apelantkinja da tužiocu („Eko Toplane“ d.o.o. Banjaluka) na ime duga za isporučenu toplotnu energiju i uslugu grijanja za period od 1. februara do 31. decembra 2018. godine isplati novčani iznos koji je naveden u izreci presude.

5. Presudom Osnovnog suda od 28. novembra 2022. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda od 12. juna 2023. godine, obavezana je apelantkinja da tužiocu na ime duga za isporučenu toplotnu energiju i uslugu grijanja za period od 1. februara do 31. decembra 2019. godine isplati novčani iznos koji je naveden u izreci presude.

6. U obrazloženju osporenih presuda Okružni sud je naveo da je u prvostepenim postupcima utvrđeno da je apelantkinja bila u obligacionom odnosu s „Toplanom“ a.d. Banjaluka koja je korisnicima isporučivala toplotnu energiju. Zatim je utvrđeno da je nakon tog perioda tužilac preuzeo poslove isporuke toplotne energije, te da je obavijestio korisnike usluga da je navedena komunalna djelatnost od 1. februara 2018. godine povjerena njemu. Takođe je utvrđeno da je tužilac dostavio apelantkinji ugovor o korišćenju toplotne energije na potpisivanje, koji je apelantkinja odbila da potpiše. Konačno, utvrđeno je da je tužilac nastavio da apelantkinji isporučuje toplotnu energiju u utuženim periodima, te da joj je ispostavljao račune za utrošenu energiju. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je apelantkinji bila poznata činjenica da će ubuduće biti korisnik usluga tužioca koji je preuzeo poslove isporuke toplotne energije. Okružni sud je ukazao da je apelantkinja, ukoliko nije htjela biti u ugovornom odnosu s novim isporučiocem, bila dužna da traži isključenje s toplifikacionog sistema shodno odredbama čl. 22 i 23 Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korišćenje toplotne energije. Imajući to u vidu, Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da je u konkretnom slučaju došlo do zaključivanja ugovora na osnovu ispostavljenih računa kao vjerodostojnih isprava u smislu člana 16 Zakona o komunalnim djelatnostima.

Apelacioni navodi

7. Apelantkinja se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantkinja, u suštini, ponavlja navode koje je iznosila i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističe da nije dužnik tužioca jer s njim nije imala zaključen ugovor o pružanju usluga.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda.

9. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu , koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

10. Član 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu da opravdaju tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako daje ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

11. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema sopstvenoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

12. Ustavni sud ukazuje da se apelantkinjini navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u svojim brojnim odlukama (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljenu u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05, tačka 23).

13. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelantkinjinih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, odlučujući o identičnim apelantkinjinim navodima, u obrazloženju osporenih presuda dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda. Osim toga, apelantkinja ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u sprovedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije na njenu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelantkinja se pozvala i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantkinjino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim nije utvrdio kršenje prava na pravično suđenje ni prava na imovinu (vidi Ustavni sud, npr. Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4064/19 od 19. maja 2021. godine, odluke o dopustivosti br. AP-3874/19 od 17. februara 2021. godine i AP-3512/22 od 2. novembra 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).

14. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantkinjini navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18 stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1212/23 (M. C.) | Sudska praksa | Aktio