Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3712/21 (B.B.)
Odluka donesena 02. 07. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Proporcionalnost
- Pravično suđenje – obrazložena presuda
- Pristup sudu
- Izvršni postupak
- Troškovi postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3712/21
Apelacija
Odluka o meritumu
02. 07. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3712/21, rješavajući apelaciju B. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, potpredsjednica
Angelika Nußberger, potpredsjednica
Helen Keller, sudija
Ledi Bianku, sudija
Marin Vukoja, sudija
Larisa Velić, sudijana sjednici održanoj 2. jula 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija B. B. podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 094736 20 Gž od 6. oktobra 2021. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. B. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, kojeg zastupa unuk A. Š. iz Prijedora, podnio je 28. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 77 0 I 094736 20 Gž od 6. oktobra 2021. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 77 0 I 094736 19 I 2 od 19. decembra 2019. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 21. decembra 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud odgovore su dostavili 27. decembra 2022. godine odnosno 12. januara 2023. godine.
4. Odgovori sudova su 26. juna 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku radi eventualnog izjašnjenja, koje u ostavljenom roku nije dostavljeno.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne presude. Prijedlogom je tražio da se izvršenje sprovede popisom i zapljenom suvlasničkih dijelova nepokretnosti izvršenika koje su naznačene u prijedlogu (u daljnjem tekstu: sporne nepokretnosti), te njihovom procjenom i prodajom radi namirenja potraživanja. Apelant je u prijedlogu zatražio da se u slučaju nemogućnosti sprovođenja izvršenja na spornim nepokretnostima izvršenje sprovede na izvršenikovim pokretnim stvarima.
7. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju broj 77 0 I 094736 18 I od 27. avgusta 2019. godine kojim je odredio predloženo izvršenje na spornim nepokretnostima.
8. Zaključkom broj 77 0 I 094736 19 I 2 od 3. decembra 2019. godine Osnovni sud je apelantu naložio da u roku od osam dana predloži vještaka geodetske struke koji će identifikovati sporne nepokretnosti, te da na depozit suda uplati 400,00 KM na ime predujma za vještačenje. U zaključku je preciziran broj žiro-računa i ostali podaci bitni za uplatu. Takođe, apelant je zaključkom upozoren da će se, u skladu sa članom 16. stav (2) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), izvršni postupak obustaviti ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po nalogu suda.
9. Postupajući po ovom zaključku, apelant je podneskom predložio vještaka geodetske struke te je zatražio oslobađanje od troškova predujma za vještačenje na osnovu člana 400. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 21. ZIP-a. U podnesku je naveo da je penzioner, da živi sam, da je bolestan i da penzija predstavlja njegov jedini izvor prihoda. U prilogu je dostavio dokaz o visini penzije. Apelant je takođe predložio da se, ukoliko sud ne uvaži molbu, izvršenje ograniči na nepokretnost na kojoj je izvršenik upisan sa dijelom ½, te da se srazmjerno tome umanje troškovi vještačenja.
10. Rješenjem Osnovnog suda broj 77 0 I 094736 19 I 2 od 19. decembra 2019. godine izvršni postupak je obustavljen, te su ukinute sve sprovedene izvršne radnje (stav I navedenog rješenja), te je odbijen apelantov prijedlog za oslobađanje od troškova postupka (stav II). Sud je obrazložio da je apelant predložio izvršenje na nepokretnostima za koje nisu uspostavljene zemljišne knjige, zbog čega je za sprovođenje izvršenja bila neophodna identifikacija. Obrazloženo je da je upravo zbog tog razloga i donesen zaključak s jasnim nalogom o koracima koje apelant treba da preduzme, uz upozorenje o posljedicama nepostupanja po zaključku. Obrazloženo je da je apelant 6. decembra 2019. godine primio zaključak i da u ostavljenom roku nije uplatio novčani iznos na ime predujma za vještačenje. Shodno tome, sud je primjenom člana 16. stav (2) ZIP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja. Navedeno je takođe da je prijedlog za oslobađanje troškova vještačenja odbijen jer te troškove prethodno snosi tražilac izvršenja i dužan je da ih predujmi u roku koji odredi sud, shodno članu 16. st. (1) i (2) ZIP-a. U odnosu na prijedlog za oslobađanje troškova vještačenja, u smislu čl. 400. i
401. ZPP-a, sud je, imajući u vidu visinu apelantove penzije u iznosu do 547,81 KM i činjenicu da on nije predočio druge dokaze niti je naveo lica koja eventualno izdržava, ocijenio da plaćanjem predujma ne bi nastupila šteta po apelantovo nužno izdržavanje.
11. Rješenjem Okružnog suda broj 77 0 I 094736 20 Gž od 6. oktobra 2021. godine odbijena je apelantova žalba protiv prvostepenog rješenja. Obrazloženo je da je apelant u žalbi naveo da je obaveza suda bila do donese poseban zaključak o prijedlogu za oslobađanje predujma za vještačenja. U vezi s tim, sud je obrazložio da iz stanja spisa proizlazi da apelant u roku koji mu je sud odredio nije izvršio uplatu na ime predujma za troškove vještačenja, pa je sud pravilnom primjenom člana 16. stav (2) ZIP-a obustavio postupak. U vezi sa zahtjevom za oslobađanje troškova predujma za vještačenje, prvostepeni sud je cijenio da je apelant uz podnesak dostavio dokaz o visini penzije, ali da nije dostavio nikakve druge dokaze koji bi opravdali oslobađanje od troškova vještačenja u smislu čl. 400. i 401. ZPP-a. Sud je naveo da se ne može prihvatiti žalbeni prigovor da je sud bio u obavezi da donese poseban zaključak kojim bi se odbio prijedlog za oslobađanje plaćanja predujma za vještačenje. U vezi s tim, obrazloženo je da izvršni sud zaključkom odlučuje o pitanjima upravljanja izvršnog postupka i preduzimanja određenih izvršnih radnji, a da rješenjem meritorno odlučuje o zahtjevu stranaka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kršenje tog prava apelant dovodi u vezu s proizvoljnom primjenom prava i pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. Apelant smatra da sud nije imao zakonsko ovlašćenje da su cijelosti obustavi izvršni postupak, te se u vezi s tim pozvao na odredbe člana 16. st. (1) i (2) ZIP-a, koje je citirao. Smatra da su sudovi proizvoljno primijenili i protumačili navedene odredbe ZIP-a, odnosno da su ih primijenili suprotno sudskoj praksi. U vezi s tim, obrazlaže da je „u praksi sudova stanovište da sud ne bi trebao obustaviti postupak izvršenja ako tražilac izvršenja ne predujmi troškove u roku koji je sud odredio, ali ih predujmi prije donošenja rješenja o obustavi izvršnog postupka. Navedeno, prema apelantovom shvatanju, govori u prilog tvrdnji da je sud prvo morao da odluči o zahtjevu za oslobađanje od troškova vještačenja. Apelant se u vezi s tim pozvao na komentar ZIP-a iz 2005. godine, str. 59, a relevantne odluke iz sudske prakse nije dostavio. Ukoliko je sud smatrao da postupak izvršenja ne može da se sprovede bez identifikacije parcela, odnosno bez vještačenja, mogao je da obustavi postupak samo u odnosu na sporne nepokretnosti. To je stoga što je apelant u prijedlogu tražio da se izvršenje sprovede i na pokretnim stvarima ukoliko izvršenje na nepokretnostima nije moguće. Takođe smatra da je obrazloženje Okružnog suda paušalno jer je samo citirao prvostepeno obrazloženje.
b) Odgovori na apelaciju
13. Okružni sud i Osnovni sud se sve prigovore ocijenili neosnovanim predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
14. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13, 98/14, 5/17 – odluka USRS, 60/17 – odluka USBiH, 115/17 – odluka USBiH, 58/18 – rješenje USBiH i 66/18) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja
Član 8. (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu. (2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. (3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja, o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Troškovi postupka
Član 16. st. (1) i (2) (1) Troškove postupka u vezi sa određivanjem i sprovođenjem izvršenja prethodno snosi tražilac izvršenja. (2) Tražilac izvršenja dužan je da troškove postupka iz stava 1. ovog člana predujmi u roku koji sud odredi. Sud će obustaviti izvršenje ako troškovi ne budu predujmljeni u tom roku, a bez toga se izvršenje ne može sprovesti. Ako u roku ne budu predujmljeni troškovi o kojima zavisi preduzimanje samo neke radnje, ta se radnja neće sprovesti.
Primjena odredaba drugih zakona
Član 21. stav (1) (1) U izvršnom postupku na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.
15. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – OUS RS, 45/09 – OUS RS, 49/09, 61/13, 109/21 –
OUS RS, 27/24 i 29/26)
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka USRS) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
3. Oslobođenje od plaćanja troškova postupka
Član 400.
Sud će osloboditi od plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom opštem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi ove troškove bez štete po nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.
Oslobođenje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobođenje od plaćanja taksa i oslobođenje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranke od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.
Član 401.
Prilikom donošenja odluke o oslobođenju od plaćanja troškova postupka sud će brižljivo ocijeniti sve okolnosti, a naročito će uzeti u obzir vrijednost predmeta spora, broj lica koja stranka izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.
VI.Dopustivost i meritum
16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uslove propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uslove dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
17. Apelant ukazuje da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3 .e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
19. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.
20. Apelant ukazuje na proizvoljnu primjenu i tumačenje odredbi člana 16. stav (1) i (2) ZIP-a. Imajući u vidu da je izvršni postupak obustavljen, Ustavni sud smatra da ovi navodi pokreću pitanje prava na pristup sudu, iako se apelant nije eksplicitno pozvao na kršenje tog prava.
21. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na tumačenje Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojem je u član 6. stav 1. Evropske konvencije ugrađeno „pravo na sud“, a jedan vid tog prava je pravo na pristup sudu, tj. pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Evropski sud je ukazao da to pravo ne obuhvata samo pravo pokretanja postupka nego i pravo na „rješavanje“ spora. Takođe, Evropski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno, već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se da su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu, po samoj svojoj prirodi, zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Evropske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava (vidi između ostalih, Evropski sud, Šimecki protiv Hrvatske, presuda od 30. aprila 2014. godine, predstavka broj 15253/10, tač. 42. i 43. s referiranjem na drugu relevantnu sudsku praksu).
22. U konkretnom slučaju apelant u ostavljenom roku nije predujmio troškove vještačenja u smislu člana 16. st. (1) i (2) ZIP-a iako je bio upozoren na posljedice. Uz to, apelant ni u žalbi nije naveo da je spreman da predujmi troškove, a sud mu to eventualno nije dozvolio, da bi „stavovi sudske prakse“ na koju se pozvao bili relevantni. Stoga, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne zapaža da su primjena i tumačenje člana 16. st. (1) i (2) ZIP-a bili na apelantovu štetu. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da se ove odredbe ZIP-a primjenjuju, bez izuzetka, na sve tražioce izvršenja, pa se ne može reći da je apelant primjenom tih odredbi snosio pretjeran pojedinačan teret. Uzimajući sve ovo u obzir, kao i to da je apelant mogao, kako je već navedeno, razumno predvidjeti sve posljedice primjene člana 16. st. (1) i (2) ZIP-a, da ga je sud upozorio na posljedice nepostupanja po nalogu suda, Ustavni sud smatra da je primjena takve odredbe bila i proporcionalna cilju koji se želio postići. Konačno, Ustavni sud zapaža da apelant, radi namirenja potraživanja, ima mogućnost da u smislu člana 8. stav (3) ZIP-a sudu predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja o kojem će sud odlučiti posebnim rješenjem. Stoga zakonskim ograničenjem iz odredbi člana 16. st. (1) i (2) ZIP-a nije došlo do kršenja prava na pristup sudu.
Ostali prigovori
23. U vezi s prigovorom da je sud bio u obavezi da odluči o zahtjevu za oslobađanje troškova vještačenja, pa tek onda da donese odluku o obustavljanju postupka, Ustavni sud ni taj prigovor ne može da prihvati opravdanim. Ustavni sud zapaža da apelant nije podnio poseban zahtjev za oslobađanje od troškova da bi o njemu sud odlučio posebnom odlukom, već je to učinio u podnesku referirajući se na zaključak suda (vidi tačku 9. ove odluke). Dalje, Ustavni sud zapaža da je sud naveo razloge zbog kojih zahtjev nije uvažio, u smislu čl. 400. i
401. ZPP-a u vezi sa članom 21. stav (1) ZIP-a. Ustavni sud zapaža da je apelant imao mogućnost da ospori odluku i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za oslobađanje od troškova, što je i učinio, tako da je Okružni sud dodatno ispitao odluku i u tom dijelu (vidi tačku 11 . ove odluke). Stoga, Ustavni sud u postupanju sudova u vezi s odbijanjem zahtjeva za oslobađanje od troškova vještačenja ne zapaža ništa što bi dovelo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje. U odnosu na prigovor da je Okružni sud samo „citirao“ prvostepeno rješenje, Ustavni sud ukazuje da standard obrazloženja sudske odluke kao segment prava na pravično suđenje dopušta višim sudovima da samo podrže razloge koje su niži sudovi naveli kao obrazloženje. Odbijajući žalbu, žalbeni sud u principu može samo da potvrdi obrazloženje koje je za svoju odluku pružio niži sud (vidi Evropski sud, Deryanprotiv Turske, presuda od 21. jula 2015. godine, predstavka broj 41721/04, tačka 31) ukoliko iz okolnosti konkretnog slučaja ne proizlazi da se sud više instance nije bavio bitnim pitanjima u okviru svoje nadležnosti, odnosno da nije jednostavno i bez dodatnog truda prihvatio zaključke do kojih je došao niži sud (vidi Evropski sud, Talmane protiv Letonije, presuda od 13. oktobra 2016. godine, predstavka broj 47938/07 tačka 31). U konkretnom slučaju Ustavni sud ne zapaža da je Okružni sud postupao suprotno navedenim standardima odnosno zanemario da ispita neki bitan žalbeni prigovor u okviru svoje nadležnosti, niti to apelant tvrdi.
24. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da izneseni prigovori nisu opravdani, te da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ostalim segmentima prava na pravično suđenje na koje je apelant ukazao.
VII.Zaključak
25. Ustavni sud zaključuje da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u segmentu prava na pristup sudu kada je ograničenje na koje se apelant pozvao bilo propisano zakonom, imalo legitiman cilj i bilo proporcionalno cilju kojem se težilo. Istovremeno, nije došlo ni do kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje kada su sudovi dovoljno jasno obrazložili odluke, pri čemu apelant ima mogućnost da predloži novi predmet i sredstvo izvršenja do konačnog namirenja potraživanja.
26. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
27. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman