Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3463/23 (S. M.)
Odluka donesena 15. 09. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3463/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
15. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3463/23, rješavajući zahtjev Senada Muratovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Senada Muratovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Senad Muratović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tešnja, kojeg zastupa advokat Adem Muratović iz Tešnja, podnio je 28. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 39 0 Pr 069418 23 Pžp od 8. juna 2023. godine i rješenja Općinskog suda u Tešnju (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 39 0 Pr 069418 23 Pr od 3. marta 2023. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru „kojom se nalaže Ministarstvu unutrašnjih poslova ZDK provođenje pravosnažnog rješenja Općinskog suda [...] od 3. marta 2023. godine, odnosno prodaje motornog vozila [...] do okončanja postupka pred Ustavnim sudom“.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 39 0 Pr 069418 23 Pr od 3. marta 2023. godine (u daljnjem tekstu: prvostepeno rješenje) apelant i M. B. su oglašeni odgovornim za prekršaje iz pojedinačno navedenih odredbi Zakona o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZOOBS). Za navedene prekršaj apelant i M. B. su kažnjeni novčanim kaznama u preciziranim iznosima, dok je apelantu izrečen i kazneni bod, te su obojica obavezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka. Tim rješenjem je, na osnovu člana 31. st. 1. i 2. Zakona o prekršajima Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZOP), okrivljenom M. B. izrečena i mjera oduzimanja predmeta prekršaja-apelantovog motornog vozila (u daljnjem tekstu: sporno vozilo) te određena njegova prodaja.
3. Općinski sud je, između ostalog, naveo da je izrečena mjera oduzimanja spornog vozila neophodna u smislu odredbi člana 31. ZOP-a, kojima se dozvoljava oduzimanje predmeta ako i nisu u vlasništvo okrivljenog koji je počinio prekršaj. Utvrđeno je da je prekršaj počinio okrivljeni M. B., a da se u vrijeme učinjenja prekršaja apelant nalazio kao suvozač u spornom vozilu i da je odbio policijskim službenicima dati podatke o identitetu lica koje je upravljalo tim vozilom. U toku postupka je utvrđeno da se radi o okrivljenom M. B. koji nema položen vozački ispit i koji je višestruki povratnik u činjenju prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja. Pri tome je navedeno da je apelantu kao vlasniku spornog vozila omogućeno u postupku pravo pristupa sudu i mogućnost izjašnjenja na okolnosti njegove upotrebe. Također je navedeno i da je apelant imao mogućnost prezentirati dokaze radi zaštite njegove imovine.
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 39 0 Pr 069418 23 Pžp od 8. juna 2023. godine (u daljnjem tekstu: drugostepeno rješenje) odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje u odluci o apelantovoj sankciji i odluci o zaštitnoj mjeri oduzimanja predmeta. Kantonalni sud je naveo da je Općinski sud pravilno zaključio da razlozi zaštite opće sigurnosti i čuvanja života i ljudi nalažu izricanje zaštitne mjere oduzimanja predmeta. Pri tome je navedeno da se, u smislu člana 31. stav 5. ZOP-a, oduzimanjem predmeta ne dira u prava trećih osoba na naknadu štete od okrivljenog.
5. Apelant smatra da mu su osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo iz člana 13. Evropske konvencije. Naime, apelant ističe da su izrečena novčana kazna i oduzimanje predmeta-spornog vozila nesrazmjerne prekršaju. U vezi s tim se navodi da redovni sudovi nisu imali ovlaštenje da nalože prodaju spornog vozila, već samo njegovo oduzimanje.
6. U zahtjevu za donošenje privremene mjere opisanom u tački 1. ove odluke, apelant kao razlog navodi to što bi „radi pravilnog vođenja postupka pred Ustavnim sudom bilo potrebno donijeti ovu mjeru, jer bi u suprotnom bilo očito da bi nakon prodaje spornog vozila vođenje ovog postupka izgubilo na značaju, za što nije potrebno daljnje obrazloženje ove mjere“.
7. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) i (5) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Apelant zahtjev za donošenje privremene mjere temelji na stavu da mu je, na način opisan u apelaciji, prekršeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud ukazuje da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera.
11. Ustavni sud ukazuje da apelant u suštini traži od Ustavnog suda da obustavi izvršenje osporenog prvostepenog rješenja, smatrajući da bi prodajom spornog vozila vođenje postupka pred Ustavnim sudom „izgubilo na značaju“. Međutim, Ustavni sud smatra da ove apelantove tvrdnje, same po sebi, ne mogu predstavljati dovoljan razlog za donošenje privremene mjere. Ovo stoga što apelant ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze koji bi ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Ovo tim prije što ni sam apelant ne dovodi u pitanje zaključak redovnih sudova da mu je u prekršajnom postupku, kao okrivljenom i vlasniku spornog vozila, omogućeno pravo pristupa sudu i prezentiranja dokaza radi zaštite njegove imovine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na temelju izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić