Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3941/23 (M. B.)
Odluka donesena 28. 09. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3941/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
28. 09. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i dopredsjednici Zlatko M. Knežević i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 28. rujna 2023. godine, u predmetu broj AP 3941/23, rješavajući zahtjev Mustafe Bajrića za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka e) i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćen tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Mustafe Bajrića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Mustafa Bajrić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amir Ezić, odvjetnik iz Bosanske Krupe, podnio je 4. rujna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 I 022944 23 Gž od 4. kolovoza 2023. godine i rješenja Općinskog suda u Bosanskoj Krupi (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 18 0 I 022944 15 I 2 od 26. travnja 2023. godine.
2. Apelant je u apelaciji zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do donošenja konačne odluke, zabranio provođenje i upis prava iz rješenja o dosudi Općinskog suda broj 18 0 I 022944 15 I 2 od 26. travnja 2023. godine.
3. Iz činjenica predmeta proizlazi da je rješenjem Općinskog suda broj 18 0 I 022944 15 I 2 od 10. kolovoza 2015. godine, prihvaćen prijedlog tražitelja ovrhe A.B. (u daljnjem tekstu: tražitelj ovrhe) i određeno da će se ovrha provesti nad suvlasničkim dijelom kojeg apelant kao ovršenik ima na precizno označenim nekretninama (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine).
4. Općinski sud je, nakon provedenog postupka, donio rješenje o dosudi broj 18 0 I 022944 15 I 2 od 26. travnja 2023. godine kojim je odredio da se tražitelju ovrhe dosuđuje apelantov suvlasnički dio na spornim nekretninama detaljnije navedenim u dispozitivu rješenja. Također, tim rješenjem je određeno da će se te nekretnine predati u posjed tražitelju ovrhe i naloženo je zemljišnoknjižnom uredu da izvrši upis njegovog prava vlasništva.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 18 0 I 022944 23 Gž od 4. kolovoza 2023. godine odbijena je apelantova žalba i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Kantonalni sud je obrazložio da su točni apelantovi navodi da prvostupanjski sud nikada nije odlučio o njegovom prigovoru kojeg je izjavio protiv rješenja od 10. kolovoza 2015. godine. S obzirom na to, Kantonalni sud je ocijenio da Općinski sud neutemeljeno izdao klauzulu pravomoćnosti. Međutim, Kantonalni sud je zaključio da nisu od značaja apelantovi navodi da nije pravomoćno rješenje o promjeni predmeta ovrhe od 10. kolovoza 2015. godine. U tom pogledu je obrazloženo da iako je neosnovano izdana klauzula pravomoćnosti apelant nije tražio njeno ukidanje pa se rješenje o dosudi se ne može ukinuti po službenoj dužnosti. Također, Kantonalni sud je naveo da iz spisa proizlazi da glavni dug sa kamatama i troškovima postupku, prema dostavljenom nalazu vještaka, „otprilike“ predstavlja iznos za koji je kupljena nekretnina, zbog čega nije bilo potrebno da tražitelj ovrhe položi kupoprodajnu cijenu.
6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Naime, apelant je naveo da rješenje Općinskog suda od 10. kolovoza 2015. godine kojim su njegove nekretnine određene kao predmet ovrhe nije moglo postati pravomoćno, jer nije bilo odlučeno o njegovom prigovoru. S obzirom na to, apelant smatra se u ovršnom postupku nisu mogle poduzimati radnje s ciljem prodaje njegovih nekretnina, zbog čega su osporene odluke nezakonite. Također, apelant je ukazao da je prvostupanjski sud nekretnine prodao tražitelju ovrhe za veći iznos od iznosa potraživanja, ali ga nije obvezao da izvrši uplatu razlike iznosa kupoprodajne cijene.
7. U zahtjevu za donošenje privremene mjere, apelant smatra da bi provođenjem rješenja tražitelj ovrhe stekao pravo vlasništva te bi mogao tražiti predaju u posjed spornih nekretnina. To bi, kako je navedeno, predstavljalo značajnu štetu za apelanta i njegovu obitelj i dovelo bi do povrede njihovog prava na dom jer je stambeni objekt koji se nalazi na tim nekretninama njihov jedini dom.
8. Prilikom ispitivanja utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.
9. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
10. Članak 64. stavak (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.
11. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u danom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sustavu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov opseg apelanti su dužni argumentirati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.
12. Ustavni sud primjećuje da je apelant u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, naveo da je stambeni objekt koji se nalazi na spornim nekretninama jedini dom njega i njegove obitelji i da će mu biti povrijeđeno pravo na dom. Međutim, Ustavni sud smatra da ovi apelantovi navodi, bez bilo kakvih drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da je zaista neophodno donijeti privremenu mjeru u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, sami po sebi ne mogu predstavljati dovoljan razlog za uvažavanje apelantovog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Suprotno tumačenje vodilo bi zaključku da, u situaciji kad se apelanti pozovu na ovakve razloge, Ustavni sud uvijek mora udovoljiti ovakvom zahtjevu što je u suprotnosti i sa samim smislom i ciljem instituta privremene mjere na način kako je on reguliran Pravilima Ustavnog suda (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka o privremenoj mjeri AP-125/23 od 8. veljače 2023. godine, točka 13). Prema tome, Ustavni sud ukazuje da takvom argumentacijom apelant nije ponudio relevantne razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u danim okolnostima apelantovog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka, kako to zahtijeva članak 64. Pravila Ustavnog suda.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere smatra neutemeljenim, zbog čega je odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
15. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić