Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3542/22 (N. H.)
Odluka donesena 28. 04. 2025.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Procesna odluka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3542/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
28. 04. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Plenarnom sazivu, u sastavu: Predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 28. aprila 2025. godine, u predmetu broj AP-3542/22, rješavajući apelaciju koju je podnio Nijaz Hadžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nijaz Hadžić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 017660 21 Gž od 11. marta 2022. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nijaz Hadžić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 Dn 009424 22 Rev od 5. jula 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Hadžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, podnio je 9. septembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 009424 22 Rev od 5. jula 2022. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Dn 017660 21 Gž od 11. marta 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-Dn-S-21-000 043 od 17. novembra 2021. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda od 17. novembra 2021. godine dozvoljena je uknjižba zakonske hipoteke na apelantovim nekretninama na način opisan u dipozitivu rješenja. Rješenjem Kantonalnog suda od 11. marta 2022. godine odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno. Rješenjem Vrhovnog suda od 5. jula 2022. godine odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda.
3. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao da odredbama Zakona o zemljišnim knjigama nije predviđena revizija kao vanredni pravni lijek protiv odluka zemljišnoknjižnog suda, te da je odredbom člana 83. tog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu regulirana tim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku. S obzirom na to da odredbama općeg dijela Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je za rješenja donesena u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, Vrhovni sud je reviziju odbacio primjenom člana 247. Zakona o parničnom postupku, jer je izjavljena protiv rješenja protiv kojeg se po zakonu ne može podnijeti.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Protek roka
6. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene odluke izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koja nije bila učinkovit pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena odluka, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene odluke, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 5. jula 2022. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu odluku primio prije tog datuma. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. septembra 2022. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio odluku Kantonalnog suda.
Dopustivost ratione materiae
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi, Ustavni sud, između ostalih, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda, www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija, jer protiv odluka koje su donesene u postupku upisa hipoteke u zemljišne knjige revizija nije dozvoljena prema zakonu, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti revizije.
S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stavak 1. Evropske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su i apelantovi navodi o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić