Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4391/21 (A. A. i drugi)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Upravni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4391/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-4391/21, rješavajući apelacije Alme Aganspahić i Munibe Selimhodžić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koju su podnijele Alma Aganspahić i Muniba Selimhodžić protiv presuda Kantonalnog suda u Zenici br. 04 0 U 012578 21 Uvp od 22. oktobra 2021. godine i 04 0 U 012661 21 Uvp od 25. oktobra 2021. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Aganspahić (u daljnjem tekstu: prvoapelantica) iz Zenice, podnijela je 23. decembra 2021. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 04 0 U 012578 21 Uvp od 22. oktobra 2021. godine i presude Kantonalnog suda broj 04 0 U 012578 21 U od 14. jula 2021. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4391/21. Prvoapelantica je dostavila dopune apelacije 7. decembra 2022. godine, 24. jula i 20. novembra 2023. godine, 12. juna i 29. augusta 2024. godine.

2. Prvoapelantica i Muniba Selimhodžić (u daljnjem tekstu: drugoapelantica, zajedno: apelantice) podnijele su 23. decembra 2021. godine Ustavnom sudu apelaciju protiv presuda Kantonalnog suda br. 04 0 U 012661 21 Uvp od 25. oktobra 2021. godine i 04 0 U 012661 21 U od 21. maja 2021. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-4392/21. Apelantice su dostavile dopune apelacije 4. oktobra i 30. novembra 2022. godine, 24. jula i 20. novembra 2023. godine, 12. juna i 29. augusta 2024. godine.

3. S obzirom da su navedene apelacije podnesene protiv presuda koje se odnose na iste pravne i činjenične okolnosti, Ustavni sud je, shodno članu 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-4391/21.

AP-4391/21

4. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 012578 21 U od 14. jula 2021. godine odbijena je prvoapelanticina tužba protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) od 28. januara 2021. godine. Tim rješenjem je uvažena žalba investitora i poništen zaključak Službe za urbanizam Grada Zenica (u daljnjem tekstu: Služba). Navedenim zaključkom je prvoapelantici bilo priznato svojstvo stranke u postupku izdavanja odobrenja za gradnju stambeno-poslovnog objekta koji se nalazi u blizini parcele koja je u prvoapelanticinom vlasništvu. Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je Ministarstvo, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenilo član 72. u vezi sa članom 69. stav 8. Zakona o prostornom uređenju i građenju (u daljnjem tekstu: Zakon). Navedeno je da, shodno navedenim zakonskim odredbama, kao i odredbama člana 48. Zakona o upravnom postupku, prvoapelantica nema pravni interes da učestvuje kao stranka u postupku izdavanja odobrenja za građenje stambeno-poslovnog objekta. Navedeno je da su investitori, u postupku izdavanja dozvole, imali obavezu dostaviti zk izvadak kao i saglasnost za izgradnju navedenog objekta koju daju vlasnici čije parcele graniče sa parcelom na kojoj će objekt biti izgrađen. Kantonalni sud je istakao da prema takvim vlasnicima investitori imaju određene obaveze koje su utvrđene odgovarajućim aktima. U vezi s tim je istaknuto da je u postupku donošenja spornog odobrenja utvrđeno da prvoapelanticina parcela uopće ne graniči sa parcelama na kojima će investitori graditi objekt. Također utvrđeno je da iz ostalih akata ne proizlazi da investitori imaju bilo kakvu zakonsku obavezu prema prvoapelantici, pa da je tužba stoga neosnovana.

5. Kantonalni sud je presudom broj 04 0 U 012578 21 Uvp od 22. oktobra 2021. godine odbio prvoapelanticin zahtjev za vanredno preispitivanje presude tog suda od 14. jula 2021. godine. Kantonalni sud je naveo da je članom 69. stav 8. Zakona jasno propisano da službeno lice organa koji vodi postupak izdavanja urbanističke saglasnosti treba da izađe na lice mjesta i neposredno provjeri da li su, s obzirom na planiranu izgradnju, zaštićena prava vlasnika parcela koje neposredno graniče sa parcelom na kojoj će se graditi. Navedeno je da je članom 72. stav 2 istog zakona propisano da je stranka u smislu stava 1. člana 72. podnosilac zahtjeva, vlasnik nekretnine za koju se izdaje urbanistička suglasnost kao i vlasnik na nekretnini koja neposredno graniči sa nekretninom za koju se izdaje urbanistička saglasnost. U vezi s tim Kantonalni sud je naveo da kako je u postupku utvrđeno da prvoapelanticina nekretnina ne graniči sa nekretninom za koju se izdaje urbanistička suglasnost, to nema osnova za vanredno preispitivanje sudske odluke.

AP-4392/21

6. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 012661 21 U od 21. maja 2021. godine odbijena je tužba apelantica podnesena protiv rješenja Ministarstva od 11. februara 2021. godine kojim je odbačena njihova žalba protiv rješenja Službe od 25. decembra 2020. godine. Navedenim rješenjem, Služba je dala odobrenje za izgradnju investitorima stambeno-poslovnog objekta unutar definiranog građevinskog bloka. Žalba je odbijena jer apelantice nisu ovlaštene za podnošenje žalbe. Kantonalni sud je naveo da je u postupku utvrđeno da su investitori podnijeli zahtjev za izgradnju uz koji su saglasnosti vlasnika, suvlasnika i suposjednika parcela koje graniče sa parcelom na kojoj će se objekt graditi. Kako je utvrđeno da apelantice nisu vlasnice parcela koje graniče sa parcelom na kojoj će se graditi objekt to one nisu ovlaštene ni za podnošenje navedene žalbe.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 04 0 U 012661 21 Uvp od 25. oktobra 2021. godine odbijen je zahtjev drugoapelantice za vanredno preispitivanje presude tog suda od 21. maja 2021. godine. Kantonalni sud je naveo da je, u skladu sa odredbama čl. 69. i 72. Zakona, utvrđeno da parcele na kojima su vlasnice apelantice ne graniče sa parcelama na kojima će se graditi objekt. Stoga apelantice nisu ovlaštene za podnošenje žalbe protiv osporenog rješenja. Iz istog razloga apelantice neosnovano zahtijevaju za vanredno preispitivanje presude.

8. Apelantice su se pozvale na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju Apelantice, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosile i tokom postupka pred redovnim sudom. Smatraju da se Kantonalni sud i upravni organi proizvoljno primijenili relevantne propise i nepravilno utvrdili činjenično stanje. Apelantice navode da nije poštovana zakonska procedura za odobrenje urbanističke saglasnosti i saglasnosti za izgradnju, jer planovi izgradnje nisu u skladu sa regulacionim planovima i relevantnim propisima. Navode da se njihove parcele nalaze u neposrednoj blizini spornog objekta te da imaju pravo učestvovati u postupku.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o kršenju ustavnih prava odnose na način na koji su Kantonalni sud i upravni organi primijenili relevantne propise i utvrdili činjenice. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te stoga neće prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi, Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23, predstavka broj 52871/13). Takvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. sa daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).

14. Na osnovu činjenica koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljne, jasne i relevantne razloge kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Naročito, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud jasno naveo da apelantice shodno čl. 69. i 72. Zakona ne mogu učestvovati u upravnom postupku, jer njihove parcele ne graniče sa parcelama na kojima će se sporni objekt graditi. Osim toga, apelantice ponavljaju navode koje su isticale tokom postupka pred Kantonalnim sudom, koje je taj sud ispitao i jasno ukazao zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnom slučaju. Ustavni sud također zapaža da apelantice ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na štetu apelantica.

15. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je članom 22. stav (3) Pravila Ustavnog suda propisano da se apelacija bez zahtjeva Ustavnog suda ne može dopunjavati van roka iz člana 18. stav (1) ovih pravila. Kako su apelantice dopune apelacija dostavile po proteku od godinu i više dana od prijema osporenih presuda (tač. 1. i 2.), to Ustavni sud shodno naprijed navedenom članu pravila neće razmatrati te dopune.

16. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Apelantice su se pozvale i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelantice navode o kršenju prava na imovinu zasnivaju na istim tvrdnjama na kojima su zasnivale i navode o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio. Stoga Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je pravo apelantica na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

19. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4391/21 (A. A. i drugi) | Sudska praksa | Aktio