Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3206/23 (M. B.)

Odluka donesena 28. 09. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3206/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

28. 09. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 28. septembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3206/23, rješavajući zahtjev Mileta Bojića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mileta Bojića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mile Bojić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, kojeg zastupa Sejfudin Krnjić, advokat iz Tuzle, podnio je 17. jula 2023. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 V 063624 23 Rev od 4. aprila 2023. godine, rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 V 063624 21 Gž od 14. marta 2022. godine i rješenja Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 V 063624 20 V4 od 30. avgusta 2021. godine.

2. Apelant je 11. septembra 2023. godine podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zaključka o dozvoli izvršenja broj 21-48/473-1/23 od 31. avgusta 2023. godine kojim je dozvoljeno izvršenje rješenja Republičke geodetske uprave - Područna jedinica Ugljevik (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) od 26. marta 2014. godine. Uvodne napomene

3. Rješenjem Republičke geodetske uprave - Područna jedinica Ugljevik (u daljnjem tekstu: Područna jedinica) od 26. marta 2014. godine usvojen je prijedlog Republike Srpske (u daljnjem tekstu: protivnik predlagača) te su potpuno eksproprisane apelantove nekretnine preciznije navedene u izreci rješenja (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine).

4. Nakon procjene ekspropriranih spornih nekretnina predmet je, shodno članu 158. stav 1. Zakona o vanparničnom postupku, dostavljen nadležnom sudu na odlučivanje zato što u upravnom postupku nije došlo do postizanja sporazuma o visini naknade za sporne nekretnine, Osporene odluke

5. Osnovni sud je rješenjem broj 80 0 V 063624 20 V4 od 30. avgusta 2021. godine utvrdio naknadu za eksproprisano poljoprivredno zemljište, voćne zasade i za građevinske objekte u iznosima koji su pojedinačno navedeni u izreci rješenja, u ukupnom iznosu od 336.421,10 KM (stav I izreke). Stavom II izreke obavezan je protivnik predlagača da apelantu isplati iznos od 336.421,10 KM na ime naknade za eksproprirane nekretnine sa zakonskom zateznom kamatom. Stavom III izreke obavezan je protivnik predlagača da apelantu isplati iznos od 12.139,30 KM na ime troškova postupka.

6. U obrazloženju rješenja je navedeno da su rješenjem Područne jedinice od 26. marta 2014. godine, u korist protivnika predlagača, eksproprisane sporne nekretnine radi izvođenja rudarskih radova na površinskom kopu Bugutovo Selo za potrebe investitora ZP Rudnik i Termoelektrana Ugljevik a.d. Ugljevik. Dalje je navedeno da se naknada za eksproprisane nekretnine određuje u vanparničnom postupku ukoliko stranke ne postignu sporazum o naknadi, i to shodno odredbama čl. 54-59. Zakona o eksproprijaciji u vezi čl. 157-160. Zakona o vanparničnom postupku. Osnovni sud je, dalje, detaljno obrazložio način na koji je utvrdio iznos naknade za eksproprisano poljoprivredno zemljište i voćne zasade kao i za eksproprisane građevinske objekte, te dosuđene troškove postupka.

7. Rješenjem Okružnog suda broj 80 0 V 063624 21 Gž 4 od 14. marta 2023. godine apelantova žalba je djelimično usvojena i prvostepeno rješenje ukinuto u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu vraćeno prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U preostalom dijelu, apelantova žalba je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

8. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 V 063624 23 Rev od 4.aprila 2023. godine apelantova revizija je djelimično usvojena i rješenje Okružnog suda od 14. marta 2023. godine ukinuto u dijelu kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje o dosuđenoj naknadi za građevinske objekte u iznosu od 164.446,80 KM i u djelu odluke o zateznim kamatama na tu naknadu. U tom dijelu predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje. U preostalom dijelu, kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje o dosuđenoj naknadi za poljoprivredno zemljište i voćne zasade u iznosu od 167.974,30 KM i u djelu odluke o zateznim kamatama na tu naknadu, revizija je odbijena i drugostepena presuda je potvrđena.

9. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je zaključio da je, suprotno apelantovim revizionim prigovorima, odluka o visini naknade za poljoprivredno zemljište i voćne zasade utemeljena na pravilnoj primjeni materijalnog prava, pozivajući se na odredbe člana 57. stav 1. tačka a) Zakona o eksproprijaciji. U vezi s tim, Vrhovni sud je ukazao da prema odredbama člana 57. stav 1. tačka a) Zakona o eksproprijaciji, prihod predstavlja realno ostvarenu zaradu u koju nisu uračunati troškovi proizvodnje u cilju ostvarenja prihoda. Stoga, Vrhovni sud je zaključio da su nižestepeni sudovi pravilno postupili kada su, prihvatajući nalaz i mišljenje vještaka poljoprivredne struke J. P., koji je utemeljen na odredbama člana 57. stav 1. tačka a) Zakona o eksproprijaciji, dosudili naknadu na ime eksproprisanog poljoprivrednog zemljišta i voćnih zasade u navedenom iznosu.

10. Apelant smatra da su mu osporenim odlukama u dijelu dosuđene naknade za poljoprivredno zemljište i voćne zasade prekršena prava iz člana II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i

8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kao i nediskriminacija iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant tvrdi da je pogrešnom ocjenom dokaza pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primjenjene relevantne odredbe Zakona o eksproprijaciji. U suštini apelant ponavlja navode koje je isticao u postupku pred redovnim sudovima. Smatra da su sudovi pogrešno postupili kada su naknadu na ime voćnih zasada umanjili za troškove proizvodnje koji su utvrđeni prema nalazu vještaka J. P.

11. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da mu je 1. septembra 2023. godine dostavljen zaključak od 31. avgusta 2023. godine kojim je dozvoljeno izvršenje rješenja Područna jedinica od 26. marta 2014. godine u dijelu isplate dosuđene naknade za poljoprivredno zemljište i voćne zasade. Također je istakao da je 7. septembra 2023. godine protiv zaključka izjavio žalbu o kojoj nije odlučano. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi obustavio izvršenje rješenja Područna jedinica od 26. marta 2014. godine na ime naknade na način da odloži izvršenje zaključka do okončanja i postupka određivanja naknade za eksproprisane građevinske objekte, jer bi u protivnom došlo do neotklonjivih posljedica po apelanta.

12. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

13. Ustavni sud podsjeća da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom odlučivanja o zahtjevu za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

14. U konkretnom slučaju, apelant zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na apelacionim navodima o meritumu predmeta i tvrdnji da bi izvršenjem rješenja od 26. marta 2014. godine nastale neotklonjive podsljedice. Dakle, apelant smatra da navodi o kršenju ustavnih prava na koja su ukazali u apelaciji, koji se tiču merituma predmeta, predstavljaju dovoljnu osnovu za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Stoga Ustavni sud smatra da apelant osim paušalnih tvrdnji o nastupanju neotklonjivih posljedica, nije ponudio relevantne razloge i dokaze koji ukazivali da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva odredba člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3206/23 (M. B.) | Sudska praksa | Aktio