Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3971/23 (M. K.)

Odluka donesena 30. 11. 2023.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3971/23

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

30. 11. 2023.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine, u predmetu broj AP-3971/23, rješavajući zahtjev Mirsada Kasumovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14 i 47/23), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Mirsada Kasumovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Kasumović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Travnika, kojeg zastupa Berina Krnjić, advokat iz Travnika, podnio je 6. septembra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 51 0 P 186733 23 Rev od 6. aprila 2023. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 P 186733 22 Gž od 2. novembra 2022. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje provođenja izvršnih radnji u predmetu Općinskog suda u Travniku prema rješenju broj 51 0 P 151489 19 I od 4. januara 2021. godine do odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji.

2. Ustavni sud je prethodno Odlukom broj AP-505/23 odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda iz prethodne tačke ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-505/23 od 23. marta 2023. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Uvodna napomena

3. Apelant, kao kupac i B. D., kao prodavac (u daljnjem tekstu: drugotuženi) zaključili su 22. decembra 2014. godine Ugovor o kupoprodaji nekretnine (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina). Tim ugovorom je apelant od drugotuženog kupio spornu nekretninu koja je u zk. ulošku uknjižena kao „državno vlasništvo-društvena svojina“ i sa pravom korištenja u korist drugotuženog sa dijelom 1/1.

4. S. Č., kao tražitelj izvršenja (u daljnjem tekstu: prvotuženi) je podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv drugotuženog, kao izvršenika. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 51 0 P 151489 19 I od 4. januara 2021. godine određeno je izvršenje na spornoj nekretnini – zabilježbom rješenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem njene vrijednosti, prodajom i namirenjem prvotuženog iz dobijenog iznosa. Zaključkom Općinskog suda od 8. marta 2021. godine apelant je upućen da pokrene parnicu radi proglašenja da je izvršenje nedopušteno u obimu u kojem su njegova prava, kao trećeg lica, zahvaćena izvršenjem. Parnični postupak

5. Općinski sud je donio presudu broj 51 0 P 186733 21 P od 21. decembra 2021. godine kojom je proglašeno da je nedopušteno izvršenje na spornoj nekretnini i naložena obustava izvršnog postupka. U obrazloženju, Općinski sud je naveo da je apelant u tužbi ukazao da ima pravo koje sprečava izvršenje na spornoj nekretnini jer je on zakonit i savjestan posjednik sporne nekretnine na kojoj je sagradio „stambeno-poslovni objekat“. U vezi s tim, Općinski sud je naveo da je apelant, po osnovu zaključenog ugovora, isplatio drugotuženom kupoprodajnu cijenu za spornu nekretninu, te da je od tog momenta zakonit i savjesni posjednik. Dalje je navedeno da je nadležni općinski organ 2015. godine apelantu dao odobrenje za gradnju „poslovnog objekta“ na spornoj nekretnini. Općinski sud je utvrdio da je drugotuženi u zk. ulošku upisan sa pravom korištenja na spornoj nekretnini sa dijelom 1/1, dok je apelant u posjedovnom listu upisan kao posjednik sporne nekretnine sa dijelom 1/1. Općinski sud je citirao sadržaj odredaba člana 23. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) kojima je regulisano sticanje vlasništva. Sud je istakao da je apelant Ugovorom o kupoprodaji, u smislu navedene zakonske odredbe, stekao pravo vlasništva na spornoj nekretnini. Apelant je ušao u posjed sporne nekretnine, izgradio „objekat“ i upisao se u katastarski operat, dakle stekao pravo vlasništva po samom zakonu. Općinski sud je istakao da je apelant postao vlasnik sporne nekretnine prije nego što je izvršni postupak pokrenut.

6. Presudom Kantonalnog suda broj 51 0 P 186733 22 Gž od 2. novembra 2022. godine žalba prvotuženog je uvažena, prvostepena presuda preinačena i apelantov tužbeni zahtjev odbijen. U obrazloženju, Kantonalni sud je naveo da je osnovan žalbeni prigovor da apelant nije stekao vlasništvo nad spornom nekretninom. U vezi s tim je ukazano da je drugotuženi na spornoj nekretnini upisan sa pravom korištenja, koje je prema odredbama ZSP-a postalo pravo vlasništva drugotuženog. Dalje je navedeno da vlasništvo i druga prava na nekretninama, prema odredbama člana 5. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama, nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu. Također je ukazano na sadržaj odredaba člana 55. ZSP-a kojom je regulisana zaštita povjerenja u zemljišne knjige, te člana 9. Zakona o zemljišnim knjigama kojim je regulisano javno povjerenje u zemljišne knjige. Kantonalni sud je ukazao da apelant, nakon što je sa drugotuženim zaključio Ugovor o kupoprodaji, nije podnio zahtjev zemljišno-knjižnom sudu za upis prava vlasništva. Kantonalni sud je istakao da je nepravilan stav prvostepenog suda da je apelant na osnovu Ugovora o kupoprodaji stekao pravo vlasništva po samom zakonu. U vezi s tim je istaknuto da apelant, kao treće lice, nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik sporne nekretnine, a prvotuženom, kao tražiocu izvršenja nije bilo poznato da su postojala bilo kakva ograničenja u vezi sporne nekretnine. Kantonalni sud je ukazao da je prvotuženi, prilikom pokretanja izvršnog postupka, postupao sa povjerenjem u zemljišne knjige.

7. Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 186733 23 Rev od 6. aprila 2023. godine apelantova revizija je odbačena uz obrazloženje da nisu ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 237. st. 3, 4. i 5. ZPP.

Apelacioni navodi

8. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Naime, apelant navodi da je dokazao opravdanost i osnovanost svog zahtjeva. Smatra da je Kantonalni sud propustio da odredbe člana 53. ZSP-a dovede u vezu sa svrhom i ciljem člana 72. Zakona o izvršnom postupku, te se pozvao na odluke Ustavnog suda br. AP-648/19 i AP-2326/18. Ukazuje da je ispunio sve elemente iz Ugovora o kupoprodaji, ušao u posjed sporne nekretnine, platio porez na promet, uknjižio pravo posjeda, te uz odobrenje nadležnog organa sagradio objekat, iz čega proizlazi da je imao proaktivan odnos s ciljem uknjižbe prava vlasništva. Navodi da propust da se uknjiži kao vlasnik sporne nekretnine prije pokretanja izvršnog postupka, rezultira pretjeranim teretom po njega. Smatra da proglašenjem nedopuštenim izvršenja na spornoj nekretnini ne bi na prvotuženog bio stavljen pretjeran teret u ostvarivanju potraživanja. Ističe da na spornoj nekretnini ima pravo koje sprečava izvršenje, pa bi nastavkom izvršnog postupka mogao izgubiti imovinu. Stoga je zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će se naložiti Općinskom sudu da odloži provođenje izvršnih radnji prema rješenju o izvršenju broj 51 0 P 151489 19 I od 4. januara 2021. godine do odluke Ustavnog suda po podnesenoj apelaciji.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

10. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

11. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnoga vođenja postupka.

12. Ustavni sud prvenstveno naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedine raspoložive mjere u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava, s obzirom da se takvi razlozi ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri.

13. Imajući u vidu argumentaciju koju je apelant iznio u zahtjevu za donošenje privremene mjere i navedene stavove, Ustavni sud ukazuje da se u ovoj fazi postupka ne može pretpostavljati konačan ishod izvršnog postupka niti da li će se izvršenje provesti na način kako je određeno u rješenju o izvršenju. Ustavni sud pri tome zapaža da iz dokumentacije koja je priložena uz apelaciju ne proizlazi da su, nakon okončanja parničnog postupka, u izvršnom postupku preduzimane bilo kakve izvršne radnje (procjena vrijednosti sporne nekretnine, odluka o prodaji). Apelantova tvrdnja da bi mogao izgubiti imovinu, sama po sebi ne može biti dovoljan osnov za usvajanje zahtjeva za donošenje privremene mjere. Pored toga, nije moguće zaključiti da bi se eventualna prodaja sporne nekretnine mogla smatrati nenadoknadivom štetom prema apelantu. Prema tome, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelant naveo kao osnov za donošenje privremene mjere ne predstavljaju razloge niti dokaze koji bi u ovom trenutku ukazivali da je donošenje privremene mjere, u okolnostima konkretnog slučaja, u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka kako to propisuje član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim, zbog čega je odlučeno je kao u izreci ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu podnesene apelacije.

16. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3971/23 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio