Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-431/23 (F.K. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Kolektivni ugovor
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-431/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-431/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli F. K. i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
– prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
F. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552525 18 Rsž od 9. novembra 2022. godine, M. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 548803 18 Rsž od 21. novembra 2022. godine, B. K. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552532 18 Rsž od 27. jula 2022. godine, F. Č. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 549147 18 Rsž od 5. oktobra 2022. godine, D. F. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 549154 18 Rsž od 26. januara 2023. godine, R. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551902 18 Rsž od 19. januara 2023. godine, S. V. protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 551923 18 Rsž od 14. oktobra 2022. godine i L. B. i A. Š. protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 602521 18 Rsž od 23. februara 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1.AP-431/23 i AP-2220/23
1. F. K. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnio je 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 552525 18 Rsž od 9. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 552525 16 Rs od 12. oktobra 2018. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-431/23.
2. Apelant, kojeg zastupa isti punomoćnik, podnio je 11. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 552525 23 Rev od 14. februara 2023. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 9. novembra 2022. godine. Apelacija je registrirana pod brojem AP-2220/23.
3. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
2. AP-802/23
4. M. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 17. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 548803 18 Rsž od 21. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 548803 16 Rs od 29. septembra 2018. godine. Apelantica je 22. juna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 548803 23 Rev od 25. aprila 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda.
5. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
3. AP-842/23
6. B. K. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 21. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 552532 22 Rev od 15. novembra 2022. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552532 18 Rsž od 27. jula 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 552532 16 Rs od 1. novembra 2017. godine.
7. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4146/22 od 19. januara 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 15. novembra 2022. godine odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
4. AP-1396/23
8. F. Č. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnio je 22. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 549147 22 Rev od 20. januara 2023. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 549147 18 Rsž od 5. oktobra 2022. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 rs 549147 16 Rs od 18. maja 2018. godine.
9. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-4919/22 od 23. marta 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelant podnio protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 20. januara 2023. godine odbačena kao nedopuštena apelantova revizija, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
5. AP-1690/23
10. D. F. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 10. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 549154 18 Rsž od 26. januara 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 549154 16 Rs od 21. juna 2018. godine. Apelantica je 20. jula 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 549154 23 Rev od 23. maja 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda.
11. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
6. AP-1691/23
12. R. H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 10. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551902 18 Rsž od 19. januara 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 551902 16 Rs od 15. maja 2018. godine. Apelantica je 22. juna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 551902 23 Rev od 25. aprila 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija izjavljena protiv presude Kantonalnog suda.
13. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
7. AP-2783/23
14. S. V. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 13. juna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 551923 23 Rev od 9. februara 2023. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 551923 18 Rsž od 14. oktobra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551923 16 Rs od 12. februara 2018. godine.
15. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-121/23 od 23. marta 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju je apelantica podnijela protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 9. februara 2023. godine odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
8. AP-3254/23
16. L. B. i A. Š. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijeli su 20. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 602521 23 Rev od 16. maja 2023. godine, Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 602521 18 Rsž od 23. februara 2023. godine i Presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 602521 16 Rs od 13. decembra 2017. godine.
17. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2222/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda od 16. maja 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku. Spajanje predmeta
18. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-431/23.
Činjenice
19. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da se tužena (Federacija BiH, Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava FBiH) obaveže da im, na ime razlike naknade za ishranu tokom dana i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora, isplati novčane iznose koji su navedeni u izreci prvostepene presude.
20. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio tužbene zahtjeve apelanata za isplatu razlike naknade za ishranu tokom dana i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora primjenom odredbi čl. 31. i 32. Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH (u daljnjem tekstu: GKU). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da je član 31. GKU, koji se odnosi na visinu naknade za ishranu tokom rada, izmijenjen tako da se broj „2%“ zamjenjuje brojem „1%“. Također je ukazao da je član 32. GKU, koji se odnosi na visinu naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora, izmijenjen tako da službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora u visini od 50% prosječne plaće u FBiH umjesto ranije određenih 70% od visine njegove plaće. Pri tome je Kantonalni sud istakao da su ovlašteni pregovarači u spornim periodima zaključili sporazume koji po svom sadržaju predstavljaju volju ugovornih strana o nastavku primjene Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU iz 2013. godine. Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelantima ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada i razlika naknada za korištenje godišnjeg odmora.
Apelacioni navodi
21. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Apelanti naročito ističu da je u utuženom periodu prestao važiti Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama GKU, te da prije njegovog isteka nisu zaključene bilo kakve izmjene koje bi bile punovažne. Stoga, apelanti smatraju da je sud trebao obavezati tuženu da im isplati razlike naknade za ishranu tokom dana i razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora shodno odredbama GKU. Osim toga, apelanti su se pozvali na zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
23. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
25. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21, i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
26. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23, s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45, s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).
27. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, Ustavni sud ne primjećuje da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-1659/22 od 7. septembra 2022. godine i AP-4621/22 od 23. marta 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
28. Apelanti su se pozvali i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan nego ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelanti nisu dostavili bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da su u postupcima diskriminirani po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije, niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud zaključuje da su i ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
29. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić