Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/23 (D. K.)

Odluka donesena 27. 06. 2025.

  • Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1512/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 06. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-1512/23, rješavajući apelaciju Dragane Kajević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

– Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dragana Kajević protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske broj T12 0 KTPR 0001487 23 od 13. februara 2023. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragana Kajević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Čajniča, podnijela je 27. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Republičko javno tužilaštvo) broj T12 0 KTPR 0001487 23 od 13. februara 2023. godine.

2. Okružno javno tužilaštvo u Trebinju je 1. septembra 2022. godine, postupajući po apelantičinoj krivičnoj prijavi, donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv načelnika Opštine Čajniče (G. K.). Naime, navedena naredba je donesena jer nisu postojali osnovi sumnje da je prijavljeni počinio krivično djelo Povreda osnovnih prava radnika iz člana 209. Krivičnog zakonika RS (u daljnjem tekstu: KZ) i krivično djelo Neizvršenje sudske odluke iz člana 341. KZ. U obrazloženju naredbe Okružno javno tužilaštvo je navelo da je apelantica podnijela krivičnu prijavu protiv G. K. zbog nepostupanja po presudi Osnovnog suda u Foči od 17. oktobra 2018. godine, koja je potvrđena drugostepenom presudom od 17. marta 2021. godine. Navedenom presudom poništena su rješenja načelnika Opštine Čajniče od 12. septembra 2016. godine i Odbora za žalbe od 21. oktobra 2016. godine kojima je apelantici utvrđen status „neraspoređenog radnika“. Takođe, poništena su rješenja načelnika od 7. marta 2017. godine i Odbora za žalbe od 12. aprila 2017. godine kojima je apelantici kao zaposlenom sa promijenjenom radnom sposobnošću prestao radni odnos zbog nemogućnosti pronalaska radnog mjesta na koje bi apelantica bila raspoređena. U vezi s tim, Okružno javno tužilaštvo je ukazalo da spornom presudom nije naloženo Opštini Čajniče da apelantici uspostavi radnopravni status. S obzirom na to, zaključilo je da se prijavljenom ne može staviti na teret da svjesno onemogućava uspostavljanje apelantičinog radnopravnog statusa. Pri tome, ukazalo je da je načelnik ovlašten da, ukoliko je u administrativnoj službi jedinice lokale samouprave, došlo do smanjenja obima poslova, ili ukidanja radnog mjesta, rasporedi službenika na odgovarajuće radno mjesto, a ukoliko to nije moguće, da donese rješenje kojim mu utvrđuje prestanak radnog odnosa. Imajuću u vidu navedeno, zaključilo je da kod prijavljenog ne postoji umišljaj da se svjesno ne pridržava zakonskih i drugih propisa u konkretnom slučaju.

3. Rješenjem Okružnog javnog tužilaštva, Glavnog okružnog tužioca od 26. decembra 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina pritužba protiv naredbe o neprovođenju istrage. Rješenjem Republičkog javnog tužilaštva od 13. februara 2023. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin prigovor protiv navedenog rješenja.

4. Apelantica se pozvala na povredu prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica ističe da G. K. svjesno i umišljano nije postupio po pravosnažnoj presudi niti joj je uspostavio radnopravni status, a što je bio obavezan.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

6. U odnosu na navode apelanta o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član

3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava. Naime, apelantičini navodi da G. K. svjesno neće da postupi po pravosnažnim presudama i apelanticu vrati na posao, i to u situaciji kada iz osporenih odluka proizlazi da navedena obaveza nije ni naložena, ne mogu dovesti u vezu da povredom prava lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1512/23 (D. K.) | Sudska praksa | Aktio