Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2642/23 (S. V.)
Odluka donesena 23. 01. 2025.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2642/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
23. 01. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 23. januara 2025. godine, u predmetu broj AP-2642/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Sehad Vejo i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Sehad Vejo protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 351999 22 Rsž 2 od 12. travnja 2023. godine;
Ramiza Prašević protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 393546 23 Rsž 2 od 29. ožujka 2023. godine;
Selim Kahrović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 545134 18 Rsž od 30. ožujka 2023. godine;
Azem Raonić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 527792 18 Rsž od 30. ožujka 2023. godine;
Almin Bečiragić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 552357 18 Rsž od 10. travnja 2023. godine;
Ismet Duharkić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557875 18 Rsž od 15. ožujka 2023. godine;
Emin Palalija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 564070 18 Rsž od 16. ožujka 2023. godine;
Nijaz Mehmedić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 546712 19 Rsž od 6. travnja 2023. godine i Hasan Selimović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 528011 17 Rsž od 30. ožujka 2023. godine,zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2642/23
1. Sehad Vejo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 351999 22 Rsž 2 od 12. travnja 2023. godine.
2. AP-2643/23
2. Ramiza Prašević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 393546 23 Rsž 2 od 29. ožujka 2023. godine.
3. AP-2644/23
3. Selim Kahrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 545134 18 Rsž od 30. ožujka 2023. godine.
4. AP-2645/23
4. Azem Raonić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ilidže, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 527792 18 Rsž od 30. ožujka 2023. godine.
5. AP-2648/23
5. Almin Bečiragić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 552357 18 Rsž od 10. travnja 2023. godine.
6. AP-2649/23
6. Ismet Duharkić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kiseljaka, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 557875 18 Rsž od 15. ožujka 2023. godine.
7. AP-2650/23
7. Emin Palalija (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 564070 18 Rsž od 16. ožujka 2023. godine.
8. AP-2651/23
8. Nijaz Mehmedić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 546712 19 Rsž od 6. travnja 2023. godine.
9. AP-3088/23
9. Hasan Selimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 5. lipnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 528011 17 Rsž od 30. ožujka 2023. godine. Spajanje apelacija
10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2642/23.
Činjenice
11. U konkretnim slučajevima, obvezan je tuženik (KJKP „Gradski saobraćaj“ d.o.o. Sarajevo) da apelantima, na ime potraživanja iz radnih odnosa, isplati novčane iznose, dok su u preostalom dijelu tužbeni zahtjevi odbijeni, sve preciznije navedeno u izrekama presuda.
Apelacioni navodi
12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tijekom postupka pred redovitim sudovima, te smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili relevantne propise.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
14. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine,odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
15. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su redoviti sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).
16. Na temelju činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
17. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-563/16 od 10. listopada 2016. godine, AP-726/17 od 15. lipnja 2017. godine, AP-399/18 od 10. travnja 2018. godine, AP-2309/18 od 6. lipnja 2018. godine i AP-
4027/22 od 19. siječnja 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
18. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.
19. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić