Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1166/23 (M. Đ.)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Revizija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1166/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman , potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-1166/23, rješavajući apelaciju Mirka Đorđića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirko Đorđić protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 609865 22 Rev od 7. februara 2023. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Đorđić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 8. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 P 609865 22 Rev od 7. februara 2023. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv tužene (Općina Novi Grad Sarajevo) zbog diskriminacije. Rješenjem Općinskog suda od 15. januara 2018. godine određeno je da se tužba smatra povučenom, jer apelant nije pristupio za zakazano ročište. Rješenjem Općinskog suda od 8. oktobra 2018. godine odbijen je apelantov prijedlog za povrat u prijašnje stanje navedenog postupka. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu od 4. oktobra 2022. godine utvrđeno je da je apelant odustao od žalbe podnesene protiv rješenja Općinskog suda od 8. oktobra 2018. godine.
3. Rješenjem Vrhovnog suda od 7. februara 2023. godine odbačena je apelantova revizija kao nedopuštena. U obrazloženju osporenog rješenja Vrhovni sud je ukazao da je reviziju izjavio apelant lično, ali da je dopisom obavijestio sud da nema položen pravosudni ispit u smislu odredbe člana 301b. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). S obzirom na to, Vrhovni sud je zaključio da je apelantova revizija nedopuštena, bez obzira što se radi o sporu zbog zabrane diskriminacije, slijedom čega je odlučio kao u izreci shodno odredbi člana 247. stav (2) ZPP.
4. Apelant se pozvao na povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te ističe da je u postupku došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispunio formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da postupi u skladu sa odredbama člana 237. stav (1) u vezi sa članom 301b. ZPP-a, zbog čega je njegova revizija odbačena kao nedopuštena. Dakle, apelantova revizija je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da apelant nije postupio u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, čime je propustio da iscrpi djelotvorne pravne lijekove (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-451/23 od 23. marta 2023. godine i AP-3079/22 od 2. novembra 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već zaključio da zakonskim ograničenjem propisanim odredbom člana 247. stav (2) ZPP-a nije dovedeno u pitanje pravo na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-382/17 od 10. maja 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman