Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3514/21 (M. J.)

Odluka donesena 23. 01. 2025.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Upravni spor
  • Apelacija preuranjena
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3514/21

Apelacija

Odluka o meritumu

23. 01. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3514/21, rješavajući apelaciju Milke Jurišić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Mirsad Ćeman, sudija

Helen Keller, sudija

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudijana sjednici održanoj 23. januara 2025. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija koju je podnijela Milka Jurišić.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji su okončani presudama Vrhovnog suda Republike Srpske br. 16 0 U 000629 22 Uvp 2 i 16 0 U 000629 22 Uvp 3 od 6. aprila 2022. godine.

Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantkinji Milki Jurišić u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantkinji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Milka Jurišić protiv presuda Okružnog suda u Prijedoru br. 16 0 U 000629 21 U 2 od 7. septembra 2021. godine i 16 0 U 000629 21 U 3 od 8. septembra 2021. godine, zbog toga što je apelacija u vrijeme podnošenja bila preuranjena, a apelantkinja nije osporila u međuvremenu donesene presude Vrhovnog suda Republike Srpske br. 16 0 U 000629 22 Uvp 2 i 16 0 U 000629 22 Uvp 3 od 6. aprila 2022. godine, koje su u konkretnom slučaju konačne odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Milka Jurišić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora, podnijela je 14. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 16 0 U 000629 21 U 2 od 7. septembra 2021. godine i 16 0 U 000629 21 U 3 od 8. septembra 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje RS (u daljnjem tekstu: Fond PIO) i Fonda PIO – Filijala Prijedor (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju.

3. Okružni sud i Fond PIO su dostavili odgovore na apelaciju. Prvostepeni organ u ostavljenom roku nije dostavio svoj odgovor.

4. Odgovori na apelaciju su dostavljeni apelantkinji na eventualno izjašnjenje. Apelantkinja u ostavljenom roku nije dostavila izjašnjenje.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodna napomena

6. Apelantkinjinom suprugu M. J. je rješenjem prvostepenog organa od 23. juna 2008. godine priznato pravo na srazmjerni dio starosne penzije.

7. Rješenjem prvostepenog organa od 31. oktobra 2008. godine apelantkinji je priznato pravo na srazmjerni dio porodične penzije kao supruzi M. J., koji je umro 21. oktobra 2008. godine. Tok postupka u kojem su donesene osporene presude

8. Podneskom od 23. februara 2009. godine apelantkinja je od prvostepenog organa zatražila ponovno određivanje porodične penzije ostvarene iza njenog supruga.

9. Nakon toga, prvostepeni organ je donosio više rješenja, protiv kojih je apelantkinja podnosila žalbe Fondu PIO te pokretala upravne sporove protiv rješenja Fonda PIO, pa je predmet vraćan na ponovni postupak.

10. Nakon što je predmet više puta vraćen na ponovni postupak, Rješenjem prvostepenog organa broj 3074520940 od 1. marta 2018. godine apelantkinji kao supruzi umrlog M. J. priznato je pravo na srazmjerni dio porodične penzije u određenom novčanom iznosu. Navedeno rješenje je poništeno Rješenjem Fonda PIO broj 3074520940 od 23. maja 2018. godine i ostavljeno na snazi rješenje prvostepenog organa od 31. oktobra 2008. godine (kojim je apelantkinji prvi put priznato pravo na srazmjerni dio porodične penzije).

11. Takođe, Rješenjem prvostepenog organa broj 3074520940 od 5. marta 2018. godine apelantkinji je utvrđen novi iznos srazmjernog dijela porodične penzije. Navedeno rješenje je poništeno Rješenjem Fonda PIO broj 3074520940 od 25. maja 2018. godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

12. Apelantkinja je protiv rješenja Fonda PIO od 23. i 25. maja 2018. godine podnijela tužbu Okružnom sudu.

13. Presudama Okružnog suda br. 16 0 U 000629 21 U 2 od 7. septembra 2021. godine i 16 0 U 000629 21 U 3 od 8. septembra 2021. godine odbijena je apelantkinjina tužba podnesena protiv navedenih drugostepenih rješenja. U obrazloženju navedenih presuda Okružni sud je ukazao da je nakon apelantkinjinog podneska od 23. februara 2009. godine prvostepeni organ donosio više odluka, protiv kojih je apelantkinja podnosila žalbe (tražeći da se odluči o njenom zahtjevu od 23. februara 2009. godine), koje je Fond PIO odbijao, zbog čega je apelantkinja vodila i više upravnih sporova. Pored toga, Okružni sud je ukazao da je u vrijeme priznavanja prava na srazmjerni dio penzije apelantkinjinom predniku, kao i apelantkinji, bio u toku parnični postupak u kojem je odlučivano o tužbenom zahtjevu apelantkinjinog supruga za vraćanje na posao i uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Okružni sud je istakao da bi uspjeh u tom parničnom postupku uticao i na upravni postupak kojim je apelantkinji priznato pravo na srazmjerni dio porodične penzije. U vezi s tim, Okružni sud je ukazao da je zbog toga, nakon što je prvostepenom i drugostepenom presudom uvažen tužbeni zahtjev apelantkinjinog supruga, dozvoljeno i ponavljanje postupka u kojem je apelantkinji priznato pravo na srazmjerni dio penzije. Međutim, kako je obrazloženo, s obzirom na to da je presudom Vrhovnog suda od 16. avgusta 2010. godine (donesenom u navedenom parničnom postupku) pravosnažno odbijen tužbeni zahtjev apelantkinjinog supruga, jasno je da je apelantkinjinom suprugu pravilno utvrđeno pravo na srazmjerni dio starosne penzije, pa shodno tome, i apelantkinji pravo na srazmjerni dio porodične penzije.

14. Presudama Vrhovnog suda br. 16 0 U 000629 22 Uvp 2 i 16 0 U 000629 22 Uvp 3 od 6. aprila 2022. godine odbijeni su apelantkinjini zahtjevi za vanredno preispitivanje presuda Okružnog suda od 7. i 8. septembra 2021. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

15. Apelantkinja smatra da joj je osporenim odlukama Okružnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pored toga, apelantkinja je istakla da postupak za priznavanje prava na porodičnu penziju traje više od 12 godina, te da je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, „zbog čega je osnovan apelantkinjin zahtjev za naknadu nematerijalne štete“.

b) Odgovori na apelaciju

16. Okružni sud je obrazložio zašto je osporenim presudama odbio apelantkinjine tužbe.

17. Fond PIO je, u suštini, istakao da je konkretna apelacija neosnovana. Pored toga, Fond PIO je predložio da se apelacija odbaci kao nedopuštena jer je apelantkinja protiv osporenih presuda Okružnog suda podnijela zahtjeve za vanredno preispitivanje sudske odluke.

V.Relevantni propisi

18. Zakon o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 13/02, 87/07 – ispravka, 50/10 i 66/18)

Za potrebe ove odluke koristi se tekst propisa koji je u službenom glasilu objavljen samo na srpskom jeziku, ali lektorisan na službene jezike u Bosni i Hercegovini. Neslužbeni prečišćeni tekst propisa sačinjen u Ustavnom sudu BiH u relevantnom dijelu glasi:

Načelo efikasnosti

Član 7.

Kad organi rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da obezbijede uspješno i kvalitetno ostvarivanje i zaštitu prava i pravnih interesa pojedinaca, pravnih lica i drugih stranaka.

Načelo ekonomičnosti postupka

Član 14.

Postupak se vodi brzo i sa što manje troškova za stranku i druge učesnike u postupku, ali tako da se pribave svi dokazi potrebni za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

19. Zakon o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11) u relevantnom dijelu glasi:

Član 48.

Sud će primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku za pitanja koja nisu regulisana ovim zakonom.

20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09, 61/13 i 109/21 – odluka

USRS)

U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka USRS, 45/09 – odluka USRS, 49/09 i 61/13) koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost i meritum

Dopustivost apelacije u odnosu na osporene presude Okružnog suda br. 16 0 U 000629 21 U 2 od 7. septembra 2021. godine i 16 0 U 000629 21 U 3 od 8. septembra 2021. godine

21. Prilikom ispitivanja dopustivosti apelacije u odnosu na osporene presude Okružnog suda Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi: (1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

22. Apelantkinja je apelacijom osporila presude Okružnog suda od 7. i 8. septembra 2021. godine protiv kojih je u vrijeme podnošenja apelacije podnijela i zahtjeve za vanredno preispitivanje sudske odluke Vrhovnom sudu. Dakle, predmeti u vrijeme podnošenja apelacije nisu bili okončani. Ustavni sud je uvidom u Sistem za upravljanje predmetima (CMS) utvrdio da su postupci u međuvremenu okončani, te da su konačne odluke u konkretnom slučaju presude Vrhovnog suda br. 16 0 U 000629 22 Uvp 2 i 16 0 U 000629 22 Uvp 3 od 6. aprila 2022. godine.

23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 31 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud prilikom odlučivanja ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji, te ukazuje da su apelanti u smislu člana 21 stav (6) Pravila Ustavnog suda dužni da obavijeste Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa svojom apelacijom, a koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uslova njene dopustivosti. U konkretnom slučaju apelantkinja nije obavijestila Ustavni sud ni da je podnijela zahtjeve za vanredno preispitivanje sudske odluke niti da je Vrhovni sud odlučio o njima (Ustavni sud je za tu činjenicu saznao iz odgovora na apelaciju Fonda PIO i uvidom u CMS), niti je osporila presude Vrhovnog suda, koje su konačne odluke u osporenim postupcima. Stoga je apelacija u vrijeme podnošenja u odnosu na tadašnje stanje postupka preuranjena.

24. Imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelacione navode o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku

25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelantkinja apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan, pa je u vrijeme podnošenja konkretna apelacija u tom dijelu bila dopustiva u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda.

26. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija u ovom dijelu nije dopustiva. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija u ovom dijelu ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

27. Apelantkinja smatra da joj je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.a)Pravo na suđenje u razumnom roku

28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi: Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

30. Ustavni sud ponavlja da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, dužina trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, presuda od 7. februara 2002. godine, predstavka broj 53176/99, tačka 38, i Delić protiv Bosne i Hercegovine, presuda od 2. marta 2021. godine, predstavka broj 59181/18, tačka 18).

31. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka analizirati period od 23. februara 2009. godine, kada je apelantkinja od prvostepenog organa zatražila ponovno određivanje porodične penzije, pa do donošenja konačnih odluka Vrhovnog suda od 6. aprila 2022. godine. Dakle, period od 13 godina i nešto više od jednog mjeseca je relevantni period koji će Ustavni sud ispitati u odnosu na standard „razumnog roka“.

32. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenijem činjeničnom i pravnom pitanju, pa s obzirom na to da se radilo o apelantkinjinom zahtjevu za ponovno određivanje porodične penzije, radi se o pitanju koje je bilo značajno za apelantkinju. Takođe, Ustavni sud zapaža da apelantkinja nije doprinijela dužini trajanja konkretnog postupka.

33. S druge strane, Ustavni sud zapaža da su u konkretnom postupku organi uprave i redovni sudovi donijeli više odluka, te da je predmet više puta vraćan na ponovni postupak. Međutim, Ustavni sud smatra da je ukupna dužina trajanja postupka od 13 godina i više od jednog mjeseca a priori suprotna standardu „razumnog roka“, te da bi mogla da se opravda postojanjem samo izuzetnih okolnosti. Međutim, kako organi uprave i Okružni sud nisu ukazali na postojanje takvih okolnosti, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije.

34. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je povrijeđeno apelantkinjino pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu i na svoju dosadašnju praksu (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2975/21 od 7. septembra 2022. godine, tač. 32 −34), Ustavni sud smatra da apelantkinji, u smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, na ime naknade štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku treba isplatiti iznos od 1.100,00 KM.

36. Tu naknadu dužna je da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je konkretni postupak trajao 13 godina i jedan mjesec, pri čemu organi uprave i Okružni sud nisu ukazali na neke naročite okolnosti koje bi eventualno mogle da opravdaju takvu dužinu postupka.

38. Na osnovu člana 18 stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3514/21 (M. J.) | Sudska praksa | Aktio