Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/23 (T.M. i R.Č.)

Odluka donesena 21. 03. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pristup sudu
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Disciplinski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-777/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

21. 03. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. ožujka 2024. godine, u predmetu broj AP-777/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli T. M. i R. Č., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

T. M. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 55 0 Rs 007320 23 Rev od 18. srpnja 2023. godine i R. Č. protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 55 0 Rs 007322 22 Rsž od 28. prosinca 2022. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neutemeljene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-777/23

1. T. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 18. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 55 0 Rs 007320 22 Rsž od 21. prosinca 2022. godine i Rješenja Općinskog suda u Čitluku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 55 0 Rs 007320 21 Rs od 25. veljače 2022. godine. Apelant je 25. rujna 2023. godine dopunio apelaciju, te osporio Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 55 0 Rs 007320 23 Rev od 18. srpnja 2023. godine kojim je odbijena apelantova revizija izjavljena protiv drugostupanjske presude.

2. AP-778/23

2. R. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 18. veljače 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 55 0 Rs 007322 22 Rsž od 28. prosinca 2022. godine i Rješenja Općinskog suda broj 55 0 Rs 007322 21 Rs od 25. veljače 2022. godine. Apelant je 25. rujna 2023. godine dopunio apelaciju, te osporio Rješenje Vrhovnog suda broj 55 0 Rs 007322 23 Rev od 18. srpnja 2023. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv navedenog rješenja Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja učinkovit pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je rješenje Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.

3. U postupcima koji su okončani osporenim rješenjima Vrhovnog suda od 18. srpnja 2023. godine i Kantonalnog suda od 28. prosinca 2022. godine odbačene su kao nepravovremene tužbe apelanata.

Spajanje predmeta

4. S obzirom na to da se navedene apelacije temelje na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-777/23.

Činjenice

5. U obrazloženju osporenih rješenja redovni sudovi su naveli da je tijekom postupaka utvrđeno da je tuženik („Globtour“ d.o.o. Međugorje) 22. ožujka 2021. godine donio odluku o disciplinskoj odgovornosti i odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu apelanata. Zatim, utvrđeno je da su navedene odluke u predmetu broj AP-777/23 apelantu dostavljene 25. ožujka 2021. godine, a apelantu u predmetu AP-778/23 26. ožujka 2021. godine, te da su apelanti 6. travnja 2021. godine podnijeli zahtjeve za zaštitu prava iz radnog odnosa. Također, utvrđeno je da su navedeni zahtjevi 9. travnja 2021. godine dostavljeni tuženiku na odgovor, te da tuženik nije odgovorio na zahtjeve u roku od 30 dana u smislu članka 114. stavak (2) Zakona o radu. Konačno, utvrđeno je da su apelanti 11. listopada 2021. godine podnijeli tužbe kojima su osporili navedene odluke tuženika. U svezi s tim, naveli su da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su apelanti podnijeli tužbu nakon isteka roka propisanog odredbom članka 114. stavak (2) Zakona o radu. Navedenom odredbom je propisano da ako poslodavac u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za zaštitu prava ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 90 dana podnijeti tužbu pred nadležnim sudom. Pri tome su naveli da su neutemeljeni navodi apelanata da su pobijana rješenja suprotna Presudi Ustavnog suda FBiH broj 16/18 od 26. veljače 2020. godine kojom je utvrđeno da članak 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu kojim su izmijenjeni st. (1) i (3) članka 114. Zakona o radu nije suglasan s Ustavom FBiH. Naime, ukazali su da se navedena presuda Ustavnog suda FBiH ne odnosi na stavak 2. navedenog članka kojim je propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe.

Apelacijski navodi

6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelanti naročito ističu da odredbom Zakona o radu na koji se sud pozvao nije jasno propisan prekluzivni rok.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

b)Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

(4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Europski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. siječnja 2018. godine, predstavka broj 48657/16, točka 43., Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. veljače 2019. godine, točka 32., te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine, točka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, predstavka broj 5503/02, točka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. travnja 2021. godine, predstavka broj 65159/17, točka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. studenog 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pristup sudu kao element prava na pravično suđenje te pravo na imovinu. U svezi s tim, Ustavni sud, prije svega, podsjeća na tumačenje Europskog suda prema kojem je u članak 6. stavak 1. Europske konvencije ugrađeno „pravo na sud“, a jedan vid tog prava je pravo na pristup sudu, to jest pravo pokretanja postupka pred sudom u građanskim stvarima. Europski sud je ukazao da to pravo ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, već i pravo da sud „riješi“ spor. Također, Europski sud je ukazao da pravo na pristup sudu nije apsolutno već može podlijegati ograničenjima. Podrazumijeva se kako su ona dopuštena jer pravo na pristup sudu po samoj svojoj prirodi zahtijeva da ga uredi država. U tom pogledu države ugovornice uživaju određenu slobodu procjene, iako konačnu odluku o poštovanju zahtjeva iz Europske konvencije donosi sud. Sud se mora uvjeriti da primijenjena ograničenja ne ograničavaju niti smanjuju pristup koji je pojedincu ostavljen na takav način ili u tolikoj mjeri da bi bila narušena sama bit prava. Nadalje, ograničenje neće biti sukladno članku 6. stavak 1. ako ne teži legitimnom cilju i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji ostvariti (vidi Europski sud, mutatis mutandis, Zubac protiv Hrvatske [VV], presuda od 5. travnja 2018. godine, predstavka broj 40160/12, toč. 76–78.).

10. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju nesporno radi o ograničenju prava apelanata na pristup sudu koje je propisano „zakonom“. Ustavni sud napominje da zakonom propisani postupovni uvjeti za dopustivost tužbe, koji su primijenjeni na konkretan slučaj, služe legitimnom cilju pravilnog funkcioniranja pravosuđa te naročito svrsi poštovanja načela pravne sigurnosti. Također, Ustavni sud zapaža da je ograničenjem prava apelanata na pristup sudu uspostavljena pravična ravnoteža između općeg interesa i prava apelanata „na sud“, odnosno da na apelante nije prebačen pretežak teret. Naime, redovni sudovi su u obrazloženju osporenih odluka, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o radu, dali detaljne i jasne razloge zbog kojih su prihvatili kao pravilno odlučenje prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje o tužbama apelanata. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji bilo šta što bi ukazalo da je došlo do nerazmjernog ograničenja prava apelanata na pristup sudu. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka

1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

11. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Europskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

12. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-777/23 (T.M. i R.Č.) | Sudska praksa | Aktio