Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4282/22 (A. H. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Radni spor
- Kolektivni ugovor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4282/22
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-4282/22, rješavajući apelacije koje su podnijeli Azra Hadžiomerović i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Azra Hadžiomerović, Senad Balihodžić, Štefan Molnar, Muhamed Lušija, Jozo Jerković, Marinko Vujica, Begzudin Bektaš, Slavica Ančić, Fahrudin Čerim, Mirnes Trako, Dario Tomić, Ana Krstović, Slavica Stojak, Ružica Batinić, Nusret Mulić, Enver Džaferović, Hikmet Brkić, Osman Paralović, Nermin Svraka, Bahro Šatrović, Gordana Vujović, Branko Tomić, Zijad Ahbabović i Mirjana Lalić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 556858 18 Rsž od 6.
oktobra 2022. godine, Vildan Pjano, Sabira Cviko, Mevla Terović, Almina Hodžić i Muzafer Tirović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 596970 18 Rsž od 14. novembra 2022. godine, N. N. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551906 18 Rsž od 8. novembra 2022. godine, Sonja Rastoder, Dževada Obuća, Muhidin Pleh i Samir Šapčanin protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 596971 18 Rsž od 7. oktobra 2022. godine, Nijaz Lihovac, Fahira Mulaosmanović, Amira Čović, Vesna Brekalo i Suada Mulaosmanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558047 18 Rsž od 25. januara 2023. godine, Emira Delić, Fatima Ljucević, Šemsa Muslić i Emina Mahmutović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558033 19 Rsž od 11. januara 2023. godine, Jela Šušnja, Zemina Hodžić, Vesna Čivčija, Ivana Vrhovac i Ljupko Cvitanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 556871 18 Rsž od 13. februara 2023. godine i Emira Omeragić, Mirsad Durek, Abdulah Alibegović i Igor Pavlović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 556866 19 Rsž od 8. februara 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4282/22
1. Azra Hadžiomerović, Senad Balihodžić, Štefan Molnar, Muhamed Lušija, Jozo Jerković, Marinko Vujica, Begzudin Bektaš, Slavica Ančić, Fahrudin Čerim, Mirnes Trako, Dario Tomić, Ana Krstović, Slavica Stojak, Ružica Batinić, Nusret Mulić, Enver Džaferović, Hikmet Brkić, Osman Paralović, Nermin Svraka, Bahro Šatrović, Gordana Vujović, Branko Tomić, Zijad Ahbabović i Mirjana Lalić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 14. novembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 556858 18 Rsž od 6. oktobra 2022. godine. Apelanti su 30. juna 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) od 13. aprila 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
2. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
2. AP-4816/22
3. Vildan Pjano, Sabira Cviko, Mevla Terović, Almina Hodžić i Muzafer Tirović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 16. decembra 2022. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 596970 18 Rsž od 14. novembra 2022. godine. Apelanti su 30. juna 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda od 6. aprila 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
4. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
3. AP-432/23
5. N. N. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 26. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 551906 18 Rsž od 8. novembra 2022. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 551906 16 Rs od 11. maja 2018. godine. Apelantica je 1. juna 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila rješenje Vrhovnog suda od 7. marta 2023. godine kojim je odbačena apelanticina revizija izjavljena protiv drugostepene presude.
6. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
4. AP-530/23
7. Sonja Rastoder, Dževada Obuća, Muhidin Pleh i Samir Šapčanin (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Goražda, koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 2. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 596971 18 Rsž od 7. oktobra 2022. godine. Apelanti su 5. juna 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda od 21. marta 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
8. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
5. AP-1009/23
9. Nijaz Lihovac, Fahira Mulaosmanović, Amira Čović, Vesna Brekalo i Suada Mulaosmanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 558047 18 Rsž od 25. januara 2023. godine. Apelanti su 28. jula 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda od 18. maja 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
10. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
6. AP-1011/23
11. Emira Delić, Fatima Ljucević, Šemsa Muslić i Emina Mahmutović (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijele su 28. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 558033 19 Rsž od 11. januara 2023. godine. Apelantice su 8. septembra 2023. godine dopunile apelaciju tako što su dostavile rješenje Vrhovnog suda od 12. jula 2023. godine kojim je odbačena revizija apelantica izjavljena protiv drugostepene presude.
12. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelantica odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
7. AP-1463/23
13. Jela Šušnja, Zemina Hodžić, Vesna Čivčija, Ivana Vrhovac i Ljupko Cvitanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 556871 18 Rsž od 13. februara 2023. godine. Apelanti su 28. jula 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda od 30. maja 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
14. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
8. AP-1464/23
15. Emira Omeragić, Mirsad Durek, Abdulah Alibegović i Igor Pavlović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bugojna, koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 556866 19 Rsž od 8. februara 2023. godine. Apelanti su 8. septembra 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili rješenje Vrhovnog suda od 3. jula 2023. godine kojim je odbačena revizija apelanata izjavljena protiv drugostepene presude.
16. Imajući u vidu da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnoj pravnoj stvari.
Spajanje predmeta
17. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4282/22.
Činjenice
18. Prvostepenim presudama odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da se obaveže tužena (Federacija BiH, Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava FBiH) da im isplati razlike plaća na osnovu usklađivanja s bruto satnicom zbog povećanja troškova života više od 5%, razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad. Nadalje, u predmetu broj AP-432/23 odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev i u dijelu kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime razlike naknade za ishranu u toku rada isplati novčani iznos koji je naveden u izreci prvostepene presude.
19. Osporenim presudama Kantonalnog suda odbijene su žalbe apelanata i potvrđene prvostepene presude. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da se plaće državnih službenika i namještenika utvrđuju isključivo prema parametrima iz istog izvora radnog zakonodavstva, tj. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon). Slijedom toga, zaključio je da nema mjesta primjeni odredbi Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor). Naime, kako je naveo taj sud, u tom slučaju bi se radilo o nedozvoljenoj primjeni parametara za obračun plaće iz dva različita izvora radnog zakonodavstva. Također, naveo je da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se navedeno primjenjuje i na zahtjev apelanata da im se naknada za minuli rad računa po stopi od 0,6%, budući da je relevantnim odredbama Zakona propisana stopa od 0,5%. Pri tome, Kantonalni sud je istakao da je navedeni pravni stav potvrdio i Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 539250 16 Spp od 17. marta 2017. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio zahtjeve apelanata kojim su tražili povećanje najniže bruto satnice prema odredbama člana 9. Općeg kolektivnog ugovora. U vezi s tim, ukazao je da usklađivanje najniže bruto satnice u skladu s povećanjem indeksa troškova života vrši Vlada FBiH na osnovu službenih podataka Federalnog zavoda za statistiku. Kantonalni sud je ukazao da je navedeni pravni stav potvrdio Vrhovni sud u Odluci o spornom pravnom pitanju broj 65 0 P 496860 16 Spp 2 od 27. januara 2017. godine. S obzirom na to, zaključio je da sud nema ovlaštenje da u redovnom postupku, prostom računicom, vrši usklađivanje najniže bruto satnice.
20. Dalje, u predmetu AP-432/23, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odbio apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu razlike toplog obroka. Naime, ukazao je da su ovlašteni pregovarači u spornom periodu zaključili sporazume prema kojima se nastavlja primjena Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU-a iz 2013. godine (kojim je član 31. GKU-a, koji se odnosi na visinu iznosa naknade za ishranu tokom rada, izmijenjen tako da se broj „2%“ zamjenjuje brojem „1%“). Slijedom navedenog, Kantonalni sud je zaključio da apelantici ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada.
Apelacioni navodi
21. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da im se isplata na ime razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad trebala obračunati primjenom odredbi Općeg kolektivnog ugovora. Također, pojedini apelanti ističu da je Vlada FBiH bila dužna povećati najmanju bruto satnicu u smislu člana 9. Općeg kolektivnog ugovora. Apelanti ističu da je Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama GKU-a prestao važiti 7. decembra 2015. godine te da prije njegovog isteka nisu zaključene bilo kakve izmjene kolektivnog ugovora koje bi bile pravno punovažne. Osim toga, apelantica u predmetu broj AP-432/23 se pozvala i na zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i opće zabrane diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
23. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbejdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
24. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
25. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju svojih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva ključna pitanja za donošenje odluke. Osim toga, apelanti ne navode niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u odnosu na navedene apelacije ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju niti su u apelacijama pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-136/19 od 28. oktobra 2020. godine i odluke o dopustivosti br. AP-1659/22 od 7. septembra 2022. godine i AP-2649/21 od 7. septembra 2022. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
26. U odnosu na apelanticine navode u predmetu broj AP-432/23 kojima ukazuje na kršenje zabrane diskriminacije, Ustavni sud ukazuje da apelantica, osim paušalnih navoda, nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u navedenom postupku diskriminirana niti to proizlazi iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu.
27. Imajući u vidu sve navedeno te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničeg što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ničeg što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić