Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3491/21 (F. V.)

Odluka donesena 27. 02. 2025.

  • Član 3. EK – zabrana mučenja, nehumanog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja - općenito
  • Mobing
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3491/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

27. 02. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-3491/21, rješavajući apelaciju Fuada Velića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fuada Velića podnesena protiv obavijesti Federalnog Tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005815 21 od 9. avgusta 2021. godine, u odnosu na navode o kršenju prava iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Fuad Velić iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 12. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Federalnog Tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine broj T11 0 KTA 0005815 21 od 9. avgusta 2021. godine.

2. Federalno tužilaštvo je aktom broj T11 0 KTA 0005815 21 od 9. avgusta 2021. godine obavijestilo apelanta da je njegova pritužba neosnovana i da su pravilno donijete odluke Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) od 27. decembra 2018. godine i Ureda tužiteljice KT Kantona Sarajevo od 30. aprila 2019. godine.

3. Naime, Tužilaštvo je apelanta obavijestilo da je donijelo naredbu o neprovođenju istrage protiv Dž. N. i ostalih prijavljenih lica zbog krivičnih djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlaštenja, nesavjesnog rad u službi, povrede prava iz radnog odnosa i nedozvoljenog korištenja ličnih podataka, jer ne postoji ni jedna okolnost koja bi ukazivala na postojanje osnova sumnje da su prijavljene osobe počinile krivična djela. Najveći dio apelantove prijave odnosio se na nezakonito postupanje DŽ. N., zbog čega apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz radnog odnosa, kao i niz okolnosti i događaja za koje apelant smatra da se radi i o mobingu, u čemu su, kako je naveo, Dž. N. pomagala i druga prijavljena lica. Međutim, Tužilaštvo je ukazalo, između ostalog, da je pravni lijek naveden u rješenjima o neprovođenju istrage i to podnošenje žalbe nadležnim institucijama i podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa. Također, u odnosu na navode o ponašanju DŽ. N. prema apelantu i navodnom mobingu naglašeno je da je o tome već pokrenut postupak pred nadležnim sudom. Kako je Federalno tužilaštvo navelo, apelant nije osporio da su potpuno utvrđene odlučne činjenice, ali je osporio zaključak Tužilaštva da nema osnova za provođenje istrage. Federalno tužilaštvo je ocijenilo da su pravilni zaključci Tužilaštva i Ureda glavne tužiteljice Kantona Sarajevo o tome da iz priloženih dokaza ne proizlazi da postoje elementi za provođenje istrage da su počinjena krivična djela na koja je apelant ukazao u krivičnoj prijavi protiv DŽ. N. i ostalih.

4. Apelant ukazuje na povredu prava iz čl. II/3.b) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno čl. 3. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ukazuje i na povredu prava iz Ustava Federacije BiH, kao i povredu principa Evropske socijalne povelje i Konvencije broj 111 Međunarodne organizacije rada. Apelant navodi da je odluka tužilaštava paušalna. Ukazuje na neke prethodne događaje, te smatra da je DŽ. N. poziciju apelantovog neposrednog rukovodioca iskoristio za osvetu. Stoga je apelantu onemogućeno korištenje godišnjeg odmora, nad njim vršen mobing, diskriminacija, poniženje i uskraćivana druga prava iz radnog odnosa, kako apelant navodi, sve suprotno zakonskim odredbama.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.

8. Razmatrajući pitanje da li su u konkretnom slučaju na apelante primjenjive garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud zapaža da se postupci u kojima su donijete osporene odluke, odnose na „osnovanost krivične optužbe“ protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuju u svojstvu podnosioca krivične prijave. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da, u krivičnim postupcima, član 6. Evropske konvencije garantuje pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“, zato što se samo takva osoba može smatrati „žrtvom“ u smislu tog člana. Obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluke o dopustivosti br. AP-19/02 od 17. marta 2004. godine, AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine i AP-3809/20 od 12. januara 2021. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U vezi sa apelantovim navodima o povredi prava da ne bude podvrgnut mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

3. Evropske konvencije, Ustavni sud najprije ukazuje da je u svojoj dosadašnjoj praksi naveo da član

3. Evropske konvencije štiti neke od osnovnih vrijednosti demokratskog društva. To je jedno od „apsolutnih prava“ Evropske konvencije, od čijeg poštovanja države nikada ne mogu odstupati, čak ni u periodu rata. U vezi procesnih garancija člana 3. Evropske konvencije, zabrana mučenja i nečovječnog postupanja nameće državi obavezu da efikasno istraži sve tvrdnje o takvom postupanju i da, prema potrebi, krivično goni navodne počinioce. Međutim, Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja smatra kako se apelacioni navodi ni na koji način ne mogu dovesti u vezu sa povredom navedenog prava, naročito u odnosu na konkretni postupak u kojem je odlučeno da se protiv prijavljenih lica neće provoditi istraga zbog krivičnih djela za koja ih je apelant prijavio. Stoga apelantovi navodi ne ulaze u opseg člana 3. Evropske konvencije, pa je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud AP-1102/22 Odluka o dopustivosti, od 6. jula 2022. godine dostupna na www.ustavnisud.ba).

10. Apelant je ukazao i na povredu prava na diskriminaciju, koju nije na adekvatan način obrazložio, te na povrede međunarodnih dokumenta i članova Ustava Federacije BiH, za čije ispitivanje Ustavni sud nije nadležan, stoga, Ustavni sud ne nalazi za potrebno ove navode posebno ispitati.

11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h), prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3491/21 (F. V.) | Sudska praksa | Aktio