Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3502/21 (M. Z.)

Odluka donesena 22. 01. 2026.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Dokazni postupak
  • Nasilje u porodici
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Reformatio in peius
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3502/21

Apelacija

Odluka o meritumu

22. 01. 2026.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-3502/21, rješavajući apelaciju Mustafe Zolote, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik

Valerija Galić, potpredsjednica

Angelika Nußberger, potpredsjednica

Helen Keller, sutkinja

Ledi Bianku, sudija

Marin Vukoja, sudija

Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 22. januara 2026. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Mustafe Zolote podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 K 749192 21 Kž 2 od 12. augusta 2021. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mustafa Zolota (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija advokat Dženita Homarac i advokat Amer Homarac, podnio je 15. oktobra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 749192 21 Kž 2 od 12. augusta 2021. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 K 749192 19 K 2 od 16. marta 2021. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 12. aprila 2022. godine da dostave odgovore na apelaciju. Pozvani su dostavili tražene odgovore, koji su 29. maja 2023. godine dostavljeni apelantovom punomoćniku na izjašnjenje. Izjašnjenje nije dostavljeno Ustavnom sudu u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

3. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Uvodne napomene

4. Presudom Općinskog suda broj 65 0 K 749192 K od 15. juna 2020. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo nasilja u porodici iz člana 222. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ), pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Istom presudom apelant je oslobođen optužbe da je počinio krivično djelo ugrožavanja sigurnosti.

5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 K 749192 20 Kž od 4. septembra 2020. godine uvažene su žalbe koje su podnijeli apelant i Tužilaštvo, presuda Općinskog suda od 15. juna 2020. godine je ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Kantonalni sud je ocijenio osnovanim apelantov prigovor da iskaz koji je M. Z. (u daljnjem tekstu: oštećena) dala u istrazi nije mogao biti pročitan na glavnom pretresu s obzirom na to da se radi o svjedoku koji spada u krug osoba koje mogu odbiti svjedočenje. Za zakonito čitanje iskaza privilegiranih svjedoka, kako je obrazloženo, uvijek je potrebna njihova izričita saglasnost, koja je u konkretnom slučaju izostala. Kantonalni sud je također ocijenio djelimično osnovanim apelantov žalbeni navod da prvostepeni sud nije odlučio o mjeri sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja, čije je izricanje Tužilaštvo predložilo optužnicom. Naime, Kantonalni sud je utvrdio da je prvostepeni sud propuštanjem da odluči o predloženoj mjeri sigurnosti počinio bitnu povredu odredbi krivičnog postupka iz člana 312. stav 1. tačka k) Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:

ZKPFBiH).

Osporene presude

6. Presudom Općinskog suda od 16. marta 2021. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio krivično djelo nasilja u porodici, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Apelantu je, na osnovu člana 74. KZFBiH, izrečena mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati sve dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora. Istom presudom odbijena je optužba kojom je Tužilaštvo teretilo apelanta za počinjenje krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti.

7. U ponovnom postupku prvostepeni sud je preuzeo ranije izvedene dokaze, osim iskaza oštećene. Kao dokaz optužbe na glavnom pretresu saslušana je oštećena, cijenjeni su iskazi vještaka neuropsihijatra i specijaliste sudske medicine, te je pročitana medicinska dokumentacija, odnosno specijalistički nalaz KCUS-a za oštećenu. Kao dokaz odbrane saslušan je apelant, uloženi su zapisnici o saslušanju oštećene iz istrage te je uložena određena materijalna dokumentacija. Ocjenom provedenih dokaza sud je zaključio da je dokazano da je apelant počinio krivično djelo za koje se tereti i da je postupao s direktnim umišljajem. Takav zaključak sud je zasnovao na nesumnjivo utvrđenim činjenicama da je apelant u više navrata oštećenoj zadavao udarce stisnutim pesnicama, i to u kući, u vozilu i ispred hitne pomoći. Pri tome je sud ocijenio da brojnost lokacija na kojima je apelant napadao oštećenu, te udaraca i uvredljivih riječi koje joj je uputio dokazuju njegov direktni umišljaj. Uslijed tih udaraca oštećena je zadobila lake tjelesne povrede u vidu nagnječenja u predjelu glave, grudnog koša i lijeve nadlaktice. Takve povrede, prema ocjeni suda, ukazuju na kontinuitet i apelantovu upornost prilikom izvršenja krivičnog djela. Osim toga, apelant nije preduzeo jednokratnu radnju u kraćem vremenskom periodu, nego je preduzeo niz radnji – od upućivanja psovki, čupanja oštećene za kosu do udaranja stisnutim pesnicama u različite dijelove tijela.

8. Odmjeravajući kaznu, sud je kao otežavajuće okolnosti cijenio kontinuitet, brojnost, kriminalnu količinu i učestalost krivičnopravnih radnji koje je apelant preduzeo. Sud je ocijenio da je apelant zadavanjem tri udarca oštećenoj stisnutim pesnicama u različite dijelove tijela iskazao značajnu dozu brutalnosti i okrutnosti. Kao naročita otežavajuća okolnost cijenjena je velika količina lakih tjelesnih povreda koje je nanio oštećenoj, pri tome psujući i čupajući je za kosu. Osim toga, cijenjena je izjava oštećene koja je navela da je dugo bila izložena apelantovom nasilju, iz čega je sud zaključio da apelantovo ponašanje nije izoliran incident, nego trajno i kontinuirano ponašanje. Sud je cijenio i činjenicu da je apelant otac dva maloljetna djeteta i da se, i pored toga, prema majci svoje djece ponašao na tako okrutan način. Mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja sud je izrekao imajući u vidu mišljenje vještaka neuropsihijatra, koji je, na osnovu ocjene apelantove ličnosti, smatrao da je izricanje te mjere neophodno.

9. Osporenom presudom Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i potvrđena je prvostepena presuda. Kantonalni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode da je osporenom presudom povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius jer u prethodnoj prvostepenoj presudi sud nije odlučio o mjeri, niti se Tužilaštvo žalilo u tom pogledu. Sud je ukazao da je prvostepeni sud u ponovljenom postupku, po uputama iz rješenja Kantonalnog suda od 4. septembra 2020. godine, otklonio povredu počinjenu u presudi koja je ukinuta i donio odluku u pogledu izricanja mjere sigurnosti, te da stoga nema povrede bilo kakvih apelantovih prava. Nadalje, ocijenjeni su neosnovanim apelantovi žalbeni navodi da je iskaz oštećene, na kojem je zasnovana prvostepena presuda, nezakonit dokaz jer je oštećena prisustvovala pretresu prilikom čitanja optužnice. Naime, sud je, uvidom u spis, utvrdio da je oštećena udaljena iz sudnice za vrijeme čitanja optužnice u ponovljenom postupku, a zatim pozvana u vrijeme kada je otvoren dokazni postupak. Ocijenjeni su neosnovanim apelantovi žalbeni navodi da su precijenjene otežavajuće okolnosti, pri čemu je posebno problematiziran zaključak prvostepenog suda da oštećena trpi nasilje duže vrijeme, a o tome nisu priloženi nikakvi dokazi, nego je nekritički poklonjena vjera iskazu oštećene. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud utvrdio da su otežavajuće i olakšavajuće okolnosti pravilno cijenjene prilikom izbora sankcije i da je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine adekvatna i težini krivičnog djela i okolnostima pod kojima je izvršeno.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navodi da su redovni sudovi povrijedili načelo zabrane reformatio in peius jer je prvostepeni sud u ponovljenom postupku apelantu izrekao mjeru sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja. Nadalje, apelant smatra da je iskaz oštećene nezakonit dokaz na kojem nije mogla biti zasnovana presuda jer je svjedokinja slušala čitanje optužnice prije nego što je saslušana pred sudom, čime se prethodno upoznala sa sadržajem optužnog akta protiv apelanta. Apelant, također, navodi da drugostepeni sud nije odgovorio na njegove žalbene navode. U vezi s odlukom o sankciji, apelant je problematizirao ocjenu otežavajućih i olakšavajućih okolnosti. U vezi s tim, ukazao je da je sud kao otežavajuću okolnost cijenio „nepostojeće otežavajuće okolnosti“, što je utjecalo na visinu kazne.b)Odgovori na apelaciju

11. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da nisu povrijeđena apelantova prava na koja se ukazuje u apelaciji, te je predloženo da se apelacija odbije kao neosnovana.

12. Općinski sud smatra da u ovom krivičnom postupku nije došlo do povrede apelantovih prava garantiranih Evropskom konvencijom i Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Tužilaštvo smatra da je Kantonalni sud odgovorio na sve žalbene navode i donio pravilnu odluku kada je odbio apelantovu žalbu podnesenu protiv prvostepene presude.

V.Relevantni propisi

14. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03

– ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16, 75/17 i 31/23)

U konkretnom slučaju primjenjuje se neslužbeni prečišćeni tekst Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH” br. 36/03, 37/03 – ispravka, 21/04 – ispravka, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14, 46/16 i 75/17) sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 74.

Obavezno psihijatrijsko liječenje (1) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja izriče se učinitelju krivičnog djela koji je krivično djelo učinio u stanju bitno smanjene ili smanjene uračunljivosti ako postoji opasnost da bi uzroci takvog stanja mogli i ubuduće djelovati na učinitelja da učini novo krivično djelo. (2) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja može se izvršiti pod uvjetima iz stava 1. ovog člana, uz izdržavanje kazne zatvora ili uz rad za opće dobro na slobodi ili uz uvjetnu osudu. (3) Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja traje dok ne prestanu razlozi zbog kojih je izrečena, ali najduže do isteka izdržavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uvjetnu osudu.

Član 222.

Nasilje u porodici (1) Ko nasiljem, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava mir, tjelesnu cjelovitost ili psihičko zdravlje člana svoje porodice, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Ko krivično djelo iz stava 1. ovog člana učini prema članu porodice s kojim živi u zajedničkom kućanstvu, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

15. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/03, 37/03 – ispravka, 56/03 – ispravka, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13, 59/14 i 74/20)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Član 17.

Princip akuzatornosti

Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu nadležnog tužioca.

Član 18.

Princip legaliteta krivičnog gonjenja

Tužilac je dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo, osim ako zakonom nije drugačije propisano. Član 254.

Obaveze sudije odnosno predsjednika vijeća (1) Sudija odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom. (2) Dužnost sudije odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta, i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari. (3) Ukoliko ovim zakonom nije drugačije propisano, o prijedlozima stranaka i branioca odlučuje sudija odnosno predsjednik vijeća. (4) Odluke sudije odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i, sa kratkim obrazloženjem razmatranih činjenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu.

Član 296.

Dokazi na kojima se zasniva presuda (1) Sud zasniva presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na glavnom pretresu. (2) Sud je dužan da savjesno ocijeni svaki dokaz pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvede zaključak da li je neka činjenica dokazana.

Član 312.

Bitne povrede odredaba krivičnog postupka (1) Bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji

k) ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopšte ne sadrži razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o relevantnim činjenicama.

Član 322.

Zabrana reformatio in peius

Ako je podnesena žalba samo u korist optuženog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu.

VI.Dopustivost i meritum

16. Ustavni sud utvrđuje da apelacija ispunjava uvjete propisane članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, kao i da je podnesena u roku, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz člana 18. stav (3) Pravila Ustavnog suda te da nije očigledno (prima facie ) neosnovana u smislu odredbe člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

17. Apelant smatra da su mu povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

6. Evropske konvencije.

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

20. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje svode se na ponovljene tvrdnje o upotrebi nezakonitih dokaza, nedostatku obrazloženja, pogrešno utvrđenim odlučnim činjenicama, pogrešnoj odluci o kazni te povredi načela zabrane reformatio in peius.

21. U vezi s apelacionim navodima kojima se ukazuje na nezakonitost određenih dokaza i na proizvoljnu ocjenu provedenih dokaza, Ustavni sud podsjeća da, prema praksi Evropskog suda, u članu 6. Evropske konvencije nisu utvrđena nikakva pravila o prihvatljivosti dokaza ili načinu na koji bi se oni trebali ocjenjivati, nego je to zadatak redovnih sudova. Evropski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) procjenjuje samo to da li je postupak u cjelini, uključujući i način na koji su prikupljeni dokazi, bio pravičan te da li je uključio ispitivanje njihove navodne „nezakonitosti” (vidi Evropski sud, Sorokins i Sorokina protiv Latvije, presuda od 28. maja 2013. godine, predstavka broj 45476/04, tačka 110). Osim toga, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda nije njegova uloga da odredi, u načelu, mogu li određene vrste dokaza biti prihvatljive ako su ti dokazi pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava. Pitanje na koje se mora odgovoriti jest da li je postupak u cjelini, uključujući i način na koji su pribavljeni dokazi, bio pravičan. Ovo pitanje se ispituje uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta, uključujući i poštovanje prava na odbranu podnosioca predstavke i kvalitet i važnost dokaza o kojima je riječ. Posebno se mora ispitati da li je podnosiocu predstavke data prilika da ospori autentičnost dokaza i da se usprotivi njihovoj upotrebi (vidi Evropski sud, López Ribalda i dr. protiv Španije, presuda od 17. oktobra 2019. godine, predstavke br. 1874/13 i dr., tač. 150. i 151. s daljnjim referencama).

22. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“, te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine), dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. s daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. od 42. do 45. s daljnjim referencama, objavljenu na www.ustavnisud.ba).

23. U vezi s apelacionim navodima koji se odnose na nezakonitost dokaza, Ustavni sud zapaža da je apelant identične tvrdnje iznosio i u postupku pred redovnim sudovima. U vezi s tim, Kantonalni sud je te navode ocijenio neosnovanim, ustvrdivši da je dokazni postupak proveden u skladu sa zakonom. Za taj zaključak redovni sudovi su dali uvjerljiva obrazloženja, pozivajući se na relevantne odredbe ZKPBiH. Stoga, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi na zadovoljavajući način odgovorili na apelantov prigovor o nezakonitosti dokaza i da se ne može utvrditi da je pribavljanjem ili korištenjem tih dokaza dovedeno u pitanje apelantovo pravo na pravično suđenje.

24. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Kantonalni sud ocijenio neosnovanim apelantove prigovore o povredi načela zabrane reformatio in peius. Naime, apelant smatra da Općinski sud, nakon žalbe koju je zbog nedostatka odluke o mjeri sigurnosti podnio samo apelant, nije mogao presudom izreći mjeru sigurnosti koja u ranijoj presudi nije bila izrečena. Ustavni sud podsjeća da je u ovom postupku prvostepena presuda bila ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, između ostalog, i zbog toga što je Kantonalni sud prihvatio apelantov žalbeni prigovor da prvostepeni sud nije odlučio o mjeri sigurnosti čije je izricanje predloženo u optužnici. U ponovnom postupku Općinski sud je ispravio propust na koji je sam apelant ukazao u žalbi i zbog kojeg je, uz ostalo, prvostepena presuda i ukinuta. Dakle, apelant u ponovnom postupku nije, kako tvrdi, „teže kažnjen“. O težoj kazni bi se, u smislu odredbe 322. ZKPFBiH, radilo da je ranijom presudom prijedlog za izricanje mjere sigurnosti bio odbijen, a da je presudom donesenom u ponovnom postupku usvojen, što ovdje nije slučaj. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi načela zabrane reformatio in peius neosnovani.

25. Slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema ništa što bi uputilo na zaključak da krivični postupak protiv apelanta, sagledan u cjelini, nije bio pravičan. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su neosnovane apelantove tvrdnje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije kada su redovni sudovi dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje u pogledu ocjene izvedenih dokaza i primjene prava. Osporena presuda je zasnovana na dokazima o čijoj zakonitosti je odlučio redovni sud i o tome dao jasno obrazloženje koje ne ostavlja utisak proizvoljnosti, te nema elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na apelantovu štetu.

27. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3502/21 (M. Z.) | Sudska praksa | Aktio