Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2999/23 (A. M.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Priznavanje strane sudske odluke
- Procesna odluka
- Krivični postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2999/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, dopredsjednici Mirsad Ćeman, Zlatko M. Knežević i Helen Keller i suci Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 30. studenog 2023. godine, u predmetu broj AP-2999/23, rješavajući apelaciju koju je podnio Ante Madunić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka
58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Ante Madunić protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 K 074366 23 Kž 2 od 25. svibnja 2023. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ante Madunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Marko Medarević, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 3. srpnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 K 074366 23 Kž 2 od 25. svibnja 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio poduzimanje bilo kakvih pravnih ili fizičkih radnji u smislu realizacije osporene odluke do donošenja odluke o apelaciji“. Apelant je podneskom od 17. srpnja 2023. godine urgirao postupanje u predmetu.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 23. siječnja 2023. godine odbijen je zahtjev Republike Hrvatske za preuzimanje pravomoćne presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2020. godine kojom je preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 23. svibnja 2017. godine u odluci o kazni. U obrazloženju presude Općinski sud je naveo da je apelant presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. studenog 2020. godine proglašen krivim zbog četiri kaznena djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. st. 1. i 2. Kaznenog zakona R Hrvatske (u daljnjem tekstu: KZRH) i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci.
3. Presudom Kantonalnog suda od 25. svibnja 2023. godine odbijene su kao neutemeljene žalbe apelantovog branitelja i kantonalnog tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda od 23. siječnja 2023. godine. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud odbio zahtjev za priznavanje strane presude jer u Kaznenom zakonu FBiH nema kaznenog djela koje odgovara biću kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. st. 1. i 2. KZRH. Kantonalni sud je naveo da su tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom apelant i tužitelj predlagali da se apelantove radnje okarakteriziraju kao kazneno djelo zlouporabe povjerenja iz članka 297. Kaznenog zakona FBiH ili, alternativno, kao kazneno djelo nesavjesnog gospodarskog poslovanja iz članka 242. Kaznenog zakona FBiH. U svezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se kazneno djelo iz članka 297. Kaznenog zakona FBiH odnosi na kaznena djela kod kojih je objekt zaštite imovina, odnosno kojima je imovina primarni odnosno jedini objekt zaštite. Kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, za koje je apelant osuđen, djelo je iz glave 24. KZRH u kojoj su smještena kaznena djela protiv gospodarstva. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je istaknuo da se u konkretnom slučaju „radi o sličnim djelima ali ne i istovrsnim bićima kaznenog djela“. Za djelo za koje je apelant pravomoćno osuđen u R Hrvatskoj je propisano „tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu“. Iz navedenog proizlazi da se povreda dužnosti zaštite tuđih imovinskih interesa mora dogoditi u gospodarskom poslovanju. Kod kaznenog djela iz članka 297. Kaznenog zakona FBiH ne radi se o gospodarskim interesima. Dalje, Kantonalni sud je naveo da kazneno djelo iz članka 246. KZRH može počiniti bilo koja osoba kojoj je povjerena zaštita tuđih imovinskih interesa, a kod kaznenog djela iz članka 242. Kaznenog zakona FBiH počinitelj može biti samo odgovorna osoba u pravnoj osobi koja kršenjem zakona ili drugog propisa u Federaciji očito nesavjesno posluje pa time prouzroči znatnu imovinsku štetu toj pravnoj osobi. Kod kaznenog djela iz članka 242. Kaznenog zakona Federacije radnja djela je kršenje zakona ili drugog propisa, očito nesavjesno poslovanje i time prouzrokovanje štete, dok je kod kaznenog djela iz članka 246. KZHR radnja izvršenja pribavljanje sebi ili drugome protupravne imovinske koristi, te na taj ili drugi način činjenje štete onome o čijim interesima je dužan brinuti.
4. Iz navedenog je Kantonalni sud zaključio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio zahtjev za priznanje i izvršenje pravomoćne strane presude jer kazneno djelo na koje je apelant pravomoćno osuđen u Republici Hrvatskoj ne odgovara navedenim kaznenim djelima, a ni bilo kojem drugom kaznenom djelu koje je propisano odredbama Kaznenog zakona FBiH.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). S obzirom na to da, kako apelant navodi, postoji „ozbiljna opasnost da bi mu sama primjena osporene odluke mogla izazvati nenadoknadivu štetu“, kao i okolnost da bi „ta primjena mogla dovesti i do povrede njegovog prava na slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije“. Apelant predlaže da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kako je to navedeno u točki 1. ove odluke.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
7. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
8. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. Budući da apelant navodi da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, Ustavni sud će najprije ispitati jesu li u konkretnom slučaju primjenjive garancije članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u konkretnom postupku odlučivalo o apelantovim građanskim pravima ili obvezama, odnosno je li se odlučivalo o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se u ovom postupku odlučivalo samo o tome postoje li pretpostavke za preuzimanje inozemne presude, što znači da se nije odlučivalo ni o apelantovim građanskim pravima i obvezama, niti o utemeljenosti kaznene optužbe protiv njega. Iz toga slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-927/13 od 25. travnja 2013. godine s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju pa slijedi da su apelantovi navodi u svezi s povredom prava na pravično suđenje ratione materie inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu s navedenim, imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
13. Na temelju članka 43. Pravila Ustavnog suda, predsjednica Valerija Galić je dala izjavu o neslaganju s odlukom većine.
14. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić