Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1357/23 (R. Đ. i drugi)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1357/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-1357/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Ranko Đogo i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: Ranko Đogo protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 117558 22 Rsvlž 2 od 23. veljače 2023. godine;
Mišo Rađenović i Pere Rađenović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 045010 22 Gvlž od 17. veljače 2023. godine;
S. A. protiv Rješenja Kantonalnog suda Bihaću broj 17 0 Rs 091584 22 Rsvlž od 23. lipnja 2022. godine;
J. B. protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 298724 23 Gvlž od 28. ožujka 2023. godine i
Pero Daković protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 15 0 U 005092 22 Uvp od 6. rujna 2023. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavnom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1357/23
1. Ranko Đogo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat odvjetnica iz Vogošće, podnio je 20. ožujka 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 117558 22 Rsvlž 2 od 23. veljače 2023. godine.
2. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Kantonalnog suda od 11. siječnja 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani člankom 255. stavak (1) toč. 8) i 9) Zakona o parničnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZPP F BiH), o čemu je dao detaljno obrazloženje.
2. AP-1771/23
3. Mišo Rađenović i Pere Rađenović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Emira Imširević odvjetnica iz Bihaća, podnijeli su 12. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog sud u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 045010 22 Gvlž od 17. veljače 2023. godine.
4. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda u Bihaću od 2. ožujka 2016. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani člankom 255. stavak (1) toč. 2), 4) i 9) ZPP F BiH, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
3. AP-1885/23
5. S. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 18. travnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 091584 22 Rsvlž od 23. lipnja 2022. godine.
6. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Kantonalnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Općinskog suda u Bihaću od 8. veljače 2019. godine. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani člankom 255. stavak (1) toč. 4), 5) i 6) ZPP F BiH, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
4. AP-2538/23
7. J. B. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Violeta Popović odvjetnica iz Banjaluke, podnijela je 26. svibnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 298724 23 Gvlž od 28. ožujka 2023. godine.
8. U postupku, u kojem je doneseno osporeno rješenje Okružnog suda, odbijen je apelantičin prijedlog za ponavljanje postupka okončanog presudom Okružnog suda od 24. rujna 2021. godine. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani člankom 255. stavak (1) toč. 4) i 5) Zakona o parničnom postupku Republike Srpske, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
5. AP-4469/23
9. Pero Daković (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 20. listopada 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 15 0 U 005092 22 Uvp od 6. rujna 2023. godine. Apelant je podneskom od 20. studenog 2023. godine dopunio apelaciju.
10. U postupku, u kojem je donesena osporena presuda Vrhovnog suda, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog rješenjem Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske od 17. prosinca 2014. godine. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je ukazao da nisu ispunjeni uvjeti za ponavljanje postupka propisani člankom 234. Zakona o općem upravnom postupku, o čemu je dao detaljno obrazloženje.
11. S obzirom na to da sve navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, shodno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1357/23.
12. Apelanti (izuzev apelanta u predmetu AP-4469/23) se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Pored toga, svi apelanti se pozivaju na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Također, apelant u predmetu broj AP-1357/23 ukazuje na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, dok apelanti u predmetima br. AP-1771/23 i AP-4469/23 ukazuju na zabranu kršenja diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
14. Ustavni sud ukazuje da se navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje odnose na odluke donesene u postupcima u kojima se odlučivalo o prijedlozima za ponavljanje pravomoćno okončanih postupaka. Ustavni sud je, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju „građanska prava i obveze“, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe, nego samo o postojanju uvjeta da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 2 6. lipnja 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Samo kada se u takvom postupku, s obzirom na okolnosti svakog konkretnog slučaja, radi o utvrđivanju apelantovih „građanskih prava i obveza“, može se utvrditi da su takve apelacije dopustive.
15. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupcima po prijedlozima apelanata za ponavljanje postupaka nije odlučivalo o njihovim „građanskim pravima i obvezama“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti za ponavljanje postupaka. Stoga, takvi postupci ne ulaze u obim prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti pokreću pitanje prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga su apelacije u konkretnom slučaju ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, odnosno o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti (vidi točka 12. Odluke), također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman