Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1415/23 (B. B. i drugi)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Neovlašteno lice
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1415/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-1415/23, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Boro Brestovac i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. d) i e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Drago Jurić protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 000011 17 Rev od 18. decembra 2017. godine, zato što ju je podnijela neovlaštena osoba.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Boro Brestovac i Nusret Hadžiibrišević protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 32 0 P 000011 17 Rev od 18. decembra 2017. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Boro Brestovac, Nusret Hadžiibrišević i Drago Jurić (u daljnjem tekstu: prvoapelant, drugoapelant i trećeapelant i/ili apelanti), podnijeli su 22. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 000011 17 Rev od 18. decembra 2017. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 000011 16 Gž od 16. maja 2017. godine i presude Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 000011 14 P 2 od 28. septembra 2016. godine.
2. U postupku, koji je okončan osporenom presudom Vrhovnog suda, odbijen je kao neosnovan prvoapelantov i drugoapelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tuženi (Tuzlanski kanton) da im na ime naknade štete isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom. U obrazloženju presude prvostepeni sud je naveo da je trećeapelant tokom postupka povukao tužbu.
3. Prvoapelant i drugoapelant su, prije podnošenja ove apelacije, 4. maja 2018. godine podnijeli apelaciju Ustavnom sudu protiv navedenih presuda. Ustavni sud je na sjednici od 22. aprila 2020. godine, odlučujući o toj apelaciji, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-2613/18 kojom je apelaciju podnesenu protiv navedenih presuda odbio kao neosnovanu.
4. Apelant smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u suštini smatraju da su osporene odluke utemeljene na proizvoljnoj ocjeni dokaza, te pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni procesnog i materijalnog prava. S tim u vezi ukazuju da redovni sudovi nisu s dovoljnom pažnjom cijenili dokaze koje su u toku postupka izveli. Smatraju da im kao dioničarima srazmjerno visini uloženog kapitala pripada naknada štete, jer su radnjama tuženog onemogućeni u naplati potraživanja od društva kojim je upravljao tuženi.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tač. d) i e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
b) Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. d) i e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijela neovlaštena osoba;
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje; U odnosu na trećeapelanta-neovlašteno lice
6. Ustavni sud zapaža da je trećeapelant podnio apelaciju u svoje ime, iako iz stanja spisa proizlazi da je on tokom prvostepenog postupka povukao tužbu, odnosno da se u postupku u kojem su donesene osporene odluke odlučivalo o tužbenom zahtjevu prvoapelanta i drugoapelanta. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o trećeapelantovim pravima ili obavezama, niti su navedene odluke donesene na njegovu štetu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da trećeapelantapelant nije ovlašten da u svoje ime apelacijom osporava navedene odluke.
U odnosu na prvoapelanta i drugoapelanta-radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje
7. Prvoapelant i drugoapelant ovom apelacijom pokreću ista pitanja kao i u ranijoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio odluku. Imajući to u vidu, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
8. U skladu s navedenim i imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. d) i e) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman