Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-186/23 („Mozzart BH Play“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-186/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. juna 2025. godine, u predmetu broj AP-186/23, rješavajući apelaciju „Mozzart BH Play“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „Mozzart BH Play“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Ip 088238 22 Pž od 30. septembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. „Mozzart BH Play“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Đorđe Jugović, advokat iz Sarajeva, podnio je 12. januara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 41 0 Ip 088238 22 Pž od 30. septembra 2022. godine.
2. Rješenjem o izvršenju prvostepenog suda od 27. maja 2021. godine, po prijedlogu tražitelja izvršenja (Grad Cazin) protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu izvršne isprave-rješenja nadležne službe Grada Cazina od 18. decembra 2019. godine, određeno je izvršenje na apelantovim novčanim sredstvima pobliže označenim u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem prvostepenog suda od 9. juna 2022. godine, u relevantnom dijelu, izmijenjeno je rješenje o izvršenju u odnosu na naziv apelanta, sve bliže označeno u dispozitivu rješenja. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda od 30. septembra 2022. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv navedenog rješenja.
4. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je ukazao da je tražitelj izvršenja dostavio prijedlog sudu za ispravku rješenja o izvršenju, na način da se apelant označi kao „Mozzart BH Play“ d.o.o. Sarajevo, u koje ime je promijenjen naziv društva „BH Play“ d.o.o. Visoko. U vezi s tim je ukazao da to jasno proizlazi iz rješenja o izmjenama podataka Općinskog suda u Sarajevu od 6. jula 2021. godine. Također, Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud ispravno zaključio da promjena njegovog naziva u rješenju o izvršenju ne oslobađa apelanta utvrđene obaveze u konkretnom slučaju. Apelant je u žalbi naveo da je Odluka o komunalnim taksama na osnovu koje je donesena izvršna isprava neustavna, pri čemu se pozvao na odluke Ustavnog suda FBiH. U odnosu na te navode, Kantonalni sud je istakao da se iz datuma donošenja i pravosnažnosti navedene izvršne isprave može zaključiti da je donesena znatno ranije od odluke Ustavnog suda Federacije BiH od 24. septembra 2020. godine na koju se apelant poziva i koja nema retroaktivno dejstvo. Također, ukazao je da se apelant neosnovano poziva i na Odluku Ustavnog suda broj U-12/18 od 27. septembra 2018. godine, jer se u konkretnom postupku ne odlučuje o pravu stranke, nego se provodi izvršenje u cilju ostvarenja prava o kome su nadležni organi već pravosnažno odlučili. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je donio odluku kao u dispozitivu rješenja.
5. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U konkretnom slučaju, osporenim rješenjem Kantonalnog suda se odlučivalo o žalbi koju je podnio apelant kao izvršenik protiv rješenja kojim je izmijenjeno rješenje o izvršenju u pogledu apelantovog naziva, u izvršnom postupku koji je protiv njega pokrenut na osnovu izvršne isprave. Ustavni sud ukazuje da u tom izvršnom postupku nisu utvrđivana „nova građanska prava ili obaveze“ apelanta, već da su ona utvrđena izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, apelant ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da se osporenim rješenjima nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman