Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1242/23 (LJ.F. i drugi)
Odluka donesena 27. 06. 2025.
- Procesna odluka
- Revizija
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1242/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 06. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i suci Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 27. lipnja 2025. godine, u predmetu broj AP-1242/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli LJ. F. i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je:
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli: LJ. F. protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 65 0 P 501223 22 Rev od 4. siječnja 2023. godine;
Centrotrans a.d. Istočno Sarajevo protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 61 0 Ps 008383 22 Rev 2 od 16. veljače 2023. godine;
Draško Stakić protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 Rs 312533 22 Rev od 15. ožujka 2023. godine;
Marko Ristanić i Aco Ristanić protiv Rješenja Apelacijskog suda Brčko distrikta BiH broj 96 0 P 108162 22 Gž od 26. svibnja 2023. godine i
Hotel Mostar d.o.o. Mostar protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Ps 211313 23 Rev od 31. kolovoza 2023. godine,zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-1242/23
1. LJ. F. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Ešref Gracić odvjetnik iz Sarajeva, podnijela je 14. ožujka 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 65 0 P 501223 22 Rev od 4. siječnja 2023. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu od 27. veljače 2017. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda u Sarajevu od 2. veljače 2022. godine, utvrđeno je da je tužitelj (P. J.) stekao pravo da u svojstvo nositelja stanarskog prava otkupi stan, koji je bliže označen u izreci presude. Sijedom toga, apelantica je dužna priznati i trpjeti da tužitelj upiše svoje pravo vlasništva na spornom stanu sa dijelom 1/1.
3. Vrhovni sud F BiH je osporenim rješenjem od 4. siječnja 2023. godine odbacio apelantičinu reviziju, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije u smislu članka 237. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH (u daljnjem tekstu: ZPP F BiH).
2. AP-2458/23
4. Centrotrans a.d. Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zoran Jovanović odvjetnik iz Pala, podnio je 19. svibnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud RS) broj 61 0 Ps 008383 22 Rev 2 od 16. veljače 2023. godine.
5. Presudom Okružnog privrednog suda u Istočnom Sarajevu od 17. prosinca 2021. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (Almanis Tours d.o.o. Beograd) kojim je tražio da mu apelant, na ime stečenog bez pravnog osnova, isplati potraživani novčani iznos. Presudom Više privrednog suda u Banjaluci od 17. svibnja 2022. godine djelomično je uvažena žalba tužitelja, pa je obvezan apelant da mu isplati novčani iznos koji je naveden u izreci presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena.
6. Vrhovni sud RS je osporenim rješenjem od 16. veljače 2023. godine odbacio apelantovu reviziju, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije u smislu članka 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP RS).
3. AP-3214/23
7. Draško Stakić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dragan Tolimir odvjetnik iz Banjaluke, podnio je 14. srpnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda RS broj 71 0 Rs 312533 22 Rev od 15. ožujka 2023. godine.
8. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci od 1. veljače 2021. godine poništene su kao nezakonite odluke tuženog („Jelšingrad Livar Livnica čelika“ a.d. Banjaluka), te je obvezan tuženi da apelantu uspostavi radnopravni status, isplati naknadu na ime izgubljene zarade i da uplati obvezne doprinose. Presudom Okružnog suda u Banjaluci od 18. veljače 2022. godine uvažena je žalba tuženog, prvostupanjska presuda je preinačena tako da što je odbijen apelantov tužbeni zahtjev.
9. Vrhovni sud RS je osporenim rješenjem od 15. ožujka 2023. godine odbacio apelantovu reviziju, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije u smislu članka 237. ZPP RS.
4. AP-4064/23
10. Marko Ristanić i Aco Ristanić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Živan Blagojević odvjetnik iz Šamca, podnijeli su 13. rujna 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Apelacijskog suda Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Apelacijski sud) broj 96 0 P 108162 22 Gž od 26. svibnja 2023. godine.
11. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 20. travnja 2022. godine, koja je potvrđena presudom Apelacijskog suda od 11. studenog 2022. godine, obvezani su apelanti da izvrše svoju ugovornu obvezu prema tužiteljima (K. D. i drugi), na način pobliže opisan u izreci presude.
12. Apelacijski sud je osporenim rješenjem od 26. svibnja 2023. godine odbacio reviziju apelanata, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije u smislu članka 346. stavak (2) Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH.
5. AP-4384/23
13. Hotel Mostar d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zajednički odvjetnički ured Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar iz Mostara, podnio je 17. listopada 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 58 0 Ps 211313 23 Rev od 31. kolovoza 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio provođenje presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) od 20. svibnja 2022. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) od 14. prosinca 2022. godine do donošenja odluke Ustavnog suda.
14. Presudom Općinskog suda od 20. svibnja 2022. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 14. prosinca 2022. godine, obvezan je apelant da tužitelju (J.P. „Parkovi“ Mostar), na ime izvršenih usluga odvoza smeća, isplati novčani iznos koji je određen u izreci presude.
15. Vrhovni sud F BiH je osporenim rješenjem od 31. kolovoza 2023. godine odbacio apelantovu reviziju, ocijenivši da nisu ispunjeni uvjeti za dopuštenost revizije u smislu članka 237. ZPP F BiH.
16. S obzirom to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa člankom 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1242/23.
17. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), te pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju (izuzev apelanata u premetima AP-2458/23 i AP-3214/23). Pored toga, apelanti u predmetima br. AP-
4064/23 i AP-4384/23 ukazuju na povredu prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, dok apelant u predmetu AP-4384/23 ukazuje na zabranu kršenja diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom;
19. U vezi s navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obvezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obveza“ (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti broj AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da su osporenim odlukama Vrhovnog suda F BiH, Vrhovnog suda RS, odnosno Apelacijskog suda odbačene kao nedopuštene revizije apelanata, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti revizije. Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupcima po izjavljenim revizijama apelanata nije odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanata u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, već samo o tome jesu li ispunjeni formalni zakonski uvjeti za izjavljivanje revizije. Stoga, takvi postupci ne ulazi u obim prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, niti pokreću pitanje prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. S obzirom na to, navedene apelacije su ratione materiae inkompatibilne s Ustavom Bosne i Hercegovine.
20. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da su i navodi o kršenju prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, odnosno o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije (kao akcesornih prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, koje su istakli pojedini apelanti (vidi točka 17. Odluke), također, ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
21. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev za donošenje privremene mjere koji je podnio apelant u predmetu AP-4384/23.
23. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman