Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/21 („RO-KUT“ d.o.o. iiz Tomislavgrada)

Odluka donesena 24. 10. 2025.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4397/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

24. 10. 2025.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-4397/21, rješavajući apelaciju „RO-KUT“ d.o.o Tomislavgrad, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „RO-

KUT“ d.o.o. Tomislavgrad, protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 205630 20 Pž od 18. novembra 2021. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. „RO-KUT“ d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Goran Marić advokat iz Banja Luke, podnio je 8. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 205630 20 Pž od 18. novembra 2021. godine i presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 Ps 205630 18 Ps od 30. oktobra 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 58 0 Ps 205630 18 Ps od 30. oktobra 2020. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 205630 20 Pž od 18. novembra 2021. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio da se utvrdi da je JP „Elektroprivreda HZ HB“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) povrijedio apelantovo pravo na žig pod nazivom „Vjetropark Mesihovina“. Naime, kako je apelant naveo, tuženi koristi sličan naziv - „Vjetroelektrane Mesihovina“ (u daljnjem tekstu: sporni naziv) za svoja postrojenja u određenim naseljima općine Tomislavgrad. Apelant je tražio da se tuženom zabrani svaka daljnja upotreba spornog ili drugog sličnog naziva koji asocira na apelantov znak, te da se tuženi obaveže da o svom trošku objavi presudu u „Nezavisnim novinama“ i „Dnevnom Avazu“. Redovni sudovi su u obje presude istakli da je utvrđeno da se i apelant i tuženi bave sličnom privrednom djelatnošću koja, između ostalog, obuhvata i proizvodnju i isporuku električne energije. Navedeno je da je apelantu priznat i upisan u registar žig crne boje sa znakom „Vjetropark Mesihovina“ bez ikakvog simboličkog znaka, ilustracije ili bilo kakvog drugog teksta. Utvrđeno je i da je tuženi podnio prijavu za priznanje žiga koji ima znak – tekst ispisan u tri reda, dekurzivno sa različitom veličinom slova. Tekst se nalazi u gornjem dijelu znaka dok se ispod nalazi stilizirani znak vjetroelektrane, a ispod nje tekst velikim štampanim slovima „VE Mesihovina“ koji je izrađen u tri boje.

3. U vezi s tim, redovni sudovi su istakli da je članom 1. st. 2. i 3. Zakona o žigu propisano da je žig pravo kojim se štiti znak koji u privrednom prometu služi za razlikovanje roba i usluga jednog fizičkog ili pravnog lica od iste ili slične robe ili usluga drugog fizičkog ili pravnog lica. Registrirani žig predstavlja samostalno imovinsko dobro i svome nositelju daje isključiva prava predviđena tim zakonom. Sud je naveo da ako žig bude naknadno priznat, onda se prema članu 81. st. 1. i 2. istog zakona povredom žiga ili prava iz prijave smatra svaka neovlaštena upotreba zaštićenog znaka u smislu člana 49. ovog zakona. Osim toga, povredom se smatra i podražavanje, transkripcija i transliteracija zaštićenog znaka. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, redovni sudovi su istakli da je utvrđeno da apelantov žig i žig tuženog nemaju iste karakteristike i da se razlikuju u svemu osim u spornom natpisu. U vezi s tim redovni sudovi su istakli da činjenica da su natpisi slični ne predstavlja imitiranje ili podražavanje žiga, jer svaki privredni subjekt koji se bavi istom proizvodnjom električne energije u svom nazivu može imati takav natpis. Ono što razlikuje ova dva žiga je činjenica da apelantov žig ima samo crni slovni natpis od dvije riječi, dok se žig tuženog u potpunosti razlikuje s obzirom na svoje natpise, ilustraciju i izradu u više boja. Prema zaključku redovnih sudova ovakav izgled žigova ne može dovesti do zabune o imatelju žiga, zbog čega je zaključio da tuženi nije prekršio odredbe Zakona o žigu.

4. Apelant se pozvao na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Navodi da smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporene odluke proizvoljno primijenili relevantne propise. Apelant navodi da je pogrešan zaključak sudova da žigovi ne stvaraju zabunu jer je nesporno da imaju isti naziv koji ne zadovoljava standarde razlikovanja robe. Također navodi da činjenica da je za razliku od žiga tuženog, apelantov žig crne boje i sa dvije riječi također ne znači da ne može stvoriti zabunu. Apelant navodi i da je tuženi prilikom prijave žiga trebao postupati u skladu sa načelima savjesnosti i poštenja ali da se on nije tako ponašao. Osim toga, citira odredbe Zakona o žigu i pravilnika i priručnika vezanih za žigove i njihovu prijavu i sadržaj te ističe da redovni sudovi nisu vodili računa o tim odredbama. Apelant smatra i da presude nemaju adekvatno obrazloženje.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda.

6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

7. Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi: (4)Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud podsjeća da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj praksi i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, Khudunts protiv Azerbajdžana, odluka od 26. februara 2019. godine, predstavka broj 74628/16, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27.), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

9. Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-

4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. s daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

10. Na osnovu činjenica koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i apelantovih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi dali detaljne, jasne i relevantne razloge i obrazloženja kako o činjeničnim, tako i o pravnim zaključcima, zbog čega se ne može zaključiti da su takva utvrđenja i obrazloženja proizvoljna ili „očigledno nerazumna“. Naročito, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi detaljno opisali izgled oba žiga i napravili njihovu uporedbu u skladu a Zakonom o žigu. Sudovi su obrazložili zbog čega nema kršenja odredbi Zakona o žigu a Ustavni sud smatra da u ovakvim obrazloženjima nema proizvoljnosti. Također, apelant ne navodi, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenom postupku prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na apelantovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

11. Apelant se pozvao i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelant te navode zasniva na istim tvrdnjama na kojima je zasnivao i navode o kršenju prava na pravično suđenje, o čemu je Ustavni sud već odlučio. Stoga Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.

12. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4397/21 („RO-KUT“ d.o.o. iiz Tomislavgrada) | Sudska praksa | Aktio