Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1175/23 (S.M. i drugi)

Odluka donesena 19. 09. 2024.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Stečaj
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1175/23

Apelacija

Odluka o dopustivosti

19. 09. 2024.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 19. septembra 2024. godine, u predmetu broj AP-1175/23, rješavajući apelacije S. M. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

S. M. protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136374 22 Pž od 23. novembra 2022. godine;

Igor Ivanković protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136417 23 Pž od 19. jula 2023. godine;

Radmila Serdar protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136373 23 Pž od 26. jula 2023. godine;

Miladin Škrbo protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136372 23 Pž od 10. augusta 2023. godine;

Gordana Gajić protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136364 23 Pž od 23. augusta 2023. godine;

Slavica Novaković protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136361 23 Pž od 25. augusta 2023. godine i Davor Soldat protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136377 23 Pž od 25. augusta 2023. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-1175/23

1. S. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnio je 8. marta 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Mals 136374 22 Pž od 23. novembra 2022. godine. Apelant je 17. oktobra 2023. godine dopunio apelaciju, tako što je dostavio rješenje Vrhovnog suda RS od 6. septembra 2023. godine kojim je odbačena njegova revizija izjavljena protiv osporene presude Višeg privrednog suda.

2. Imajući u vidu da je rješenjem Vrhovnog suda RS apelantova revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Višeg privrednog suda konačna odluka u konkretnom postupku.

2. AP-4258/23

3. Igor Ivanković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136417 23 Pž od 19. jula 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Mals 136417 23 Mals 2 od 25. aprila 2023. godine.

3. AP-4383/23

4. Radmila Serdar (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnijela je 17. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136373 23 Pž od 26. jula 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136373 23 Mals 2 od 19. maja 2023. godine.

4. AP-4448/23

5. Miladin Škrbo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Mals 136372 23 Pž od 10. augusta 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136372 23 Mals 2 od 26. maja 2023. godine.

5. AP-4449/23

6. Gordana Gajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136364 23 Pž od 23. augusta 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136364 22 Mals 2 od 29. juna 2023. godine.

6. AP-4450/23

7. Slavica Novaković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136361 23 Pž od 25. augusta 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136361 23 Mals 2 od 26. maja 2023. godine.

7. AP-4451/23

8. Davor Soldat (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Marijana Blagojević, advokat iz Banjaluke, podnio je 23. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Mals 136377 23 Pž od 25. augusta 2023. godine i Presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Mals 136377 21 Mals od 29. juna 2023. godine. Spajanje predmeta

9. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1175/23.

Činjenice

10. U postupcima, koji su okončani osporenim presudama Višeg privrednog suda, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojim su tražili da im tuženi („Kosmos“ a.d. Banjaluka), na ime zakonske zatezne kamate, isplati novčane iznose navedene u izreci presuda.

11. U obrazloženju osporenih presuda Viši privredni sud je naveo da je rješenjem prvostepenog suda od 28. februara 2017. godine prihvaćen Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja tuženog. Pri tome je ukazao da su tim planom potvrđena poravnanja u postupku restrukturiranja zaključena između tuženog i apelanata, te utvrđena visina potraživanja, rokovi ispunjenja i način otplate utvrđenih dugovanja tuženog u 36 mjesečnih rata. Također, naveo je da iz nalaza i mišljenja vještaka finansijske struke proizlazi da potraživanja apelanata po osnovu zakonske zatezne kamate na isplaćene rate, od 14. do 36. rate, iznose određene novčane iznose navedene u obrazloženju presude. U vezi s tim, Viši privredni sud je naveo da je u konkretnom slučaju Zakon o stečaju jedini mjerodavan propis za rješavanje sporova, budući da je postupak restrukturiranja pokrenut na osnovu tog zakona. S obzirom na to, naveo je da, suprotno žalbenim navodima apelanata, nema mjesta primjeni Zakona o obligacionim odnosima. Pri tome, ukazao je da od dana otvaranja postupka restrukturiranja do njegovog okončanja kamate ne teku u smislu odredbe člana 51. Zakona o stečaju, te da apelanti nisu proveli nijedan dokaz da je Plan finansijskog i operativnog restrukturiranja okončan. Imajući u vidu navedeno, Viši privredni sud je primjenom relevantnih odredbi Zakona o stečaju odlučio kao u izreci osporenih presuda.

Apelacioni navodi

12. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti, u suštini, ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupaka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, točka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Europski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi, Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije (kojem korespondira član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine) dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili „očigledno nerazumnim“ (vidi, Europski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, predstavka broj 52871/13, tačka 23. sa daljnjim referencama). Ovakvu praksu dosljedno slijedi i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42. do 45. sa daljnjim referencama objavljena na www.ustavnisud.ba).

16. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Viši privredni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelanti ponavljaju navode koje su isticali u toku postupaka pred Višim privrednim sudom, te da je taj sud ispitao te navode i jasno obrazložio zašto ne mogu uticati na drugačije odlučenje u konkretnim slučajevima. Osim toga, apelanti ne navode, niti Ustavni sud zapaža da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnim slučajevima ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava na pravično suđenje.

17. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda, kao i stavove navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda koji bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ti navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1175/23 (S.M. i drugi) | Sudska praksa | Aktio