Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-882/23 (B. K. i drugi)
Odluka donesena 21. 03. 2024.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Kolektivni ugovor
- Radni spor
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-882/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
21. 03. 2024.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Helen Keller i sudije Seada Palavrić, Angelika Nußberger i Ledi Bianku, na sjednici održanoj 21. marta 2024. godine, u predmetu broj AP-882/23, rješavajući apelacije koje su podnijeli Belma Kunalić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Belma Kunalić, Amra Softić, Edvina Karić, Mirela Šuman, Zineta Perenda, Berislav Levarda i Azra Karić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 557116 18 Rsž od 10.
januara 2023. godine, A. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 548817 18 Rsž od 17. januara 2023. godine, Dudija Huseinović, Senada Avdić, Sabina Junuzović, Vesna Omerović i Jakov Konjicija protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558058 19 Rsž od 4. aprila 2023. godine, Ibrahim Vukojević, Amra Filipović, Vlado Zeko, Sead Frlj, Zrinka Matan i Zora Kustura protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558066 19 Rsž od 30. maja 2023. godine, Emina Karić, Hajrudin Hodžić, Jasna Tojaga, Zahida Kalajdžić i Nada Omanović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 558051 18 Rsž od 12. aprila 2023. godine i Samir Herco, Faruk Čelik, Alen Kusturica i Džemal Imamović protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 560605 18 Rsž od 18. januara 2023. godine zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-882/23
1. Belma Kunalić, Amra Softić, Edvina Karić, Mirela Šuman, Zineta Perenda, Berislav Levarda i Azra Karić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 23. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 557116 18 Rsž od 10. januara 2023. godine. Apelanti su 6. jula 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili Rješenje Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 557116 23 Rev od 16. maja 2023. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
2. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
2. AP-1693/23
3. A. H. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Ibro Nezić, advokat iz Konjica, podnijela je 10. aprila 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 548817 18 Rsž od 17. januara 2023. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 548817 16 Rs od 18. septembra 2018. godine. Apelantica je 13. oktobra 2023. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 548817 23 Rev od 11. jula 2023. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelanticina revizija izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
4. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda apelanticina revizija odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
3. AP-2579/23
5. Dudija Huseinović, Senada Avdić, Sabina Junuzović, Vesna Omerović i Jakov Konjicija (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 31. maja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 558058 19 Rsž od 4. aprila 2023. godine. Apelanti su 9. oktobra 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 558058 23 Rev od 8. augusta 2023. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
6. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
4. AP-3052/23
7. Ibrahim Vukojević, Amra Filipović, Vlado Zeko, Sead Frlj, Zrinka Matan i Zora Kustura (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 6. jula 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 558066 19 Rsž od 30. maja 2023. godine. Apelanti su 9. oktobra 2023. godine dopunili apelaciju tako što su dostavili Rješenje Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 558066 23 Rev od 29. augusta 2023. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv navedene presude Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda revizija apelanata odbačena kao nedopuštena, te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
5. AP-4280/23
9. Emina Karić, Hajrudin Hodžić, Jasna Tojaga, Zahida Kalajdžić i Nada Omanović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 558051 23 Rev od 28. augusta 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 558051 18 Rsž od 12. aprila 2023. godine.
10. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-2618/23 od 28. septembra 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 28. augusta 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
6. AP-4396/23
11. Samir Herco, Faruk Čelik, Alen Kusturica i Džemal Imamović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nedim Muhić, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 20. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 560605 23 Rev od 15. augusta 2023. godine i Presude Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 560605 18 Rsž od 18. januara 2023. godine.
12. Ustavni sud je prethodno, Odlukom o dopustivosti broj AP-1010/23 od 13. jula 2023. godine, odbacio kao preuranjenu apelaciju koju su apelanti podnijeli protiv presude Kantonalnog suda. Imajući u vidu da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda od 15. augusta 2023. godine odbačena kao nedopuštena revizija apelanata te da kao takva ne predstavlja djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud ukazuje da je navedena presuda Kantonalnog suda konačna odluka u konkretnom postupku.
Spajanje predmeta
13. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-882/23.
Činjenice
14. U postupcima koji su okončani osporenim presudama Kantonalnog suda odbijeni su tužbeni zahtjevi svih apelanata kojima su tražili da se obaveže tužena (Federacija BiH, Federalno ministarstvo finansija, Porezna uprava FBiH) da im, na ime razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad, isplati novčane iznose koji su navedeni u izrekama prvostepenih presuda. Također, u predmetu AP-1693/23 odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj tužena, na ime razlike plaće na osnovu usklađivanja s bruto satnicom zbog povećanja troškova života za 5% i razlike naknade za ishranu u toku rada, isplati novčani iznos koji je naveden u izreci prvostepene presude.
15. U obrazloženju osporenih presuda Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno ukazao da se plaće državnih službenika i namještenika utvrđuju isključivo prema parametrima iz istog izvora radnog zakonodavstva, tj. Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon). Slijedom toga, zaključio je da nema mjesta primjeni odredbi Općeg kolektivnog ugovora za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor). Naime, kako je naveo taj sud, u tom slučaju bi se radilo o nedozvoljenoj primjeni parametara za obračun plaće iz dva različita izvora radnog zakonodavstva. Također, Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pravilno zaključio da se navedeno primjenjuje i na zahtjev apelanata da im se naknada za minuli rad računa po stopi od 0,6%, budući da je relevantnim odredbama Zakona propisana stopa od 0,5%. U prilog takvom odlučenju Kantonalni sud se pozvao na odluku Vrhovnog suda o spornom pravnom pitanju broj 65 0 Rs 539250 16 od 17. marta 2017. godine.
16. Dalje, u predmetu AP-1639/23 Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelanticin zahtjev kojim je tražila povećanje najniže bruto satnice u skladu s odredbom člana 9. Općeg kolektivnog ugovora. U vezi s tim, ukazao je da usklađivanje najniže bruto satnice u skladu s povećanjem indeksa troškova života vrši Vlada Federacije BiH, na osnovu službenih podataka Federalnog zavoda za statistiku. S obzirom na to, Kantonalni sud je zaključio da sud nema ovlaštenje da u redovnom postupku, prostom računicom, vrši usklađivanje najniže bruto satnice. Također, u predmetu AP-1693/23 Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno primijenio odredbu člana 31. Kolektivnog ugovora za službenike uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: GKU) iz 2000. godine kada je odbio apelanticin tužbeni zahtjev za isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada. Naime, Kantonalni sud je istakao da su ovlašteni pregovarači u spornom periodu zaključili sporazume prema kojima se nastavlja primjena Kolektivnog ugovora o izmjenama i dopunama GKU-a iz 2013. godine (kojim je član 31. GKU-a, koji se odnosi na visinu iznosa naknade za ishranu tokom rada, izmijenjen tako da se broj „2%“ zamjenjuje brojem „1%“). Zbog toga, Kantonalni sud je ukazao da apelantici ne pripada pravo na isplatu razlike naknade za ishranu u toku rada.
Apelacioni navodi
17. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti u suštini ponavljaju navode koje su iznosili i tokom postupka pred redovnim sudovima, te smatraju da su redovni sudovi pri donošenju osporenih odluka pogrešno primijenili relevantne propise. Naročito ističu da im se isplata razlike plaće zbog primjene različite osnovice i razlike naknade za minuli rad trebala obračunati primjenom odredbi Općeg kolektivnog ugovora. Pored toga, apelantica u predmetu AP-1693/23 ističe da je Vlada Federacije BiH bila dužna povećati najmanju bruto satnicu u smislu člana 9. Općeg kolektivnog ugovora. Apelantica također navodi da je Kolektivni ugovor o izmjenama i dopunama GKU-a prestao važiti 7. decembra 2015. godine, te da prije njegovog isteka nisu zaključene bilo kakve izmjene kolektivnog ugovora koje bi bile pravno punovažne. Osim toga, apelantica ukazuje i na povredu prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije te na zabranu kršenja diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
19. U fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, Ustavni sud, između ostalog, mora utvrditi jesu li ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud cijeni prilikom ispitivanja ustavnih prava, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji s dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Abedin Smajić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 16. januara 2018. godine, predstavka broj 48657/16, tačka 43, i Khudunts protiv Azerbajdžana, presuda od 26. februara 2019. godine, tačka 32, te Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, predstavka broj 5503/02, tačka 21. i Dumlu protiv Turske, odluka od 20. aprila 2021. godine, predstavka broj 65159/17, tačka 27), kao i kada se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava (vidi Evropski sud, Spasoje Lukić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, odluka o dopustivosti od 18. novembra 2008. godine, predstavka broj 34379/03).
20. Ustavni sud ukazuje da se navodi o povredi prava na pravično suđenje odnose isključivo na način na koji su sudovi primijenili relevantne propise. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je, prema praksi Evropskog suda, prvenstveno na domaćim organima, naročito sudovima, da rješavaju probleme tumačenja domaćih zakona. Evropski sud ističe da ne treba postupati kao sud „četvrte instance“ te da stoga neće, prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, dovoditi u pitanje ocjenu domaćih sudova, osim ako se njihova utvrđenja mogu smatrati proizvoljnim ili očigledno nerazumnim (vidi Evropski sud, Ašćerić protiv Bosne i Hercegovine, odluka od 17. decembra 2019. godine, tačka 23). Ovakvu praksu dosljedno prati i Ustavni sud u odnosu na odluke redovnih sudova (vidi, između ostalih, Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-4033/20 od 22. juna 2022. godine, tač. 42−45. s daljnjim referencama, objavljena na www.ustavnisud.ba).
21. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz navoda apelanata, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporenih odluka dao relevantne razloge za svoje odlučenje, kako u pogledu utvrđenih činjenica tako i u pogledu primjene prava, zbog čega se ne može reći da su takva utvrđenja proizvoljna ili očigledno nerazumna. Ustavni sud naročito ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim navodima apelanata, dao jasne razloge o neosnovanosti tih navoda, čime je dao odgovor na sva pitanja koja su bila ključna za odlučenje. Osim toga, Ustavni sud ne primjećuje da je u provedenim postupcima prekršena neka procesna garancija iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije na njihovu štetu. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da ne postoji bilo šta što bi ukazalo na kršenje prava apelanata na pravično suđenje. Apelanti su se pozvali i na kršenje prava na imovinu. Međutim, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je njihovo pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao isto ili slično činjenično i pravno pitanje, te da u vezi s tim također nije utvrdio kršenje navedenih ustavnih prava (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-2649/21 od 7. septembra 2022. godine i AP- 4623/22 od 28. septembra 2023. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
22. Također, imajući u vidu da je apelantica u predmetu AP-1693/23 imala i koristila mogućnost podnošenja zakonom propisanog pravnog lijeka, Ustavni sud ukazuje da činjenica da korišteni pravni lijek nije rezultirao apelanticinim uspjehom u postupku ne pokreće pitanje kršenja prava na djelotvoran pravni lijek. Osim toga, apelantica se pozvala i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud ukazuje da član 14. Evropske konvencije nije nezavisan, nego da ima važnu ulogu u nadopunjavanju ostalih odredbi Evropske konvencije i njenih protokola (vidi Evropski sud, Oreščanin protiv Hrvatske, odluka od 7. februara 2023. godine, predstavke br. 19544/15 i 44792/16, tačka 21). Imajući u vidu prethodna razmatranja Ustavnog suda, kao i činjenicu da apelantica nije dostavila bilo kakav dokaz koji bi mogao učiniti vjerovatnim da je u postupku diskriminirana po nekom od zabranjenih osnova u vezi s uživanjem prava iz Evropske konvencije niti da to proizlazi iz predočenih dokumenata, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
23. Imajući u vidu sve navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ničega što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ničega što ukazuje da imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
24. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić