Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-905/23 (M. J.)
Odluka donesena 24. 10. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-905/23
Apelacija
Odluka o dopustivosti
24. 10. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Helen Keller, Ledi Bianku, Marin Vukoja i Larisa Velić, na sjednici održanoj 24. oktobra 2025. godine, u predmetu broj AP-905/23, rješavajući apelaciju Mile Jevđenića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mile Jevđenića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 027759 22 Uvp od 1. decembra 2022. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mile Jevđenić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Dejan Miletić, advokat iz Banjaluke, podnio je 22. februara 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 027759 22 Uvp od 1. decembra 2022. godine.
2. Rješenjem prvostepenog organa uprave od 25. decembra 2019. godine dozvoljen je u C listu određenog zk uloška, upis zabilježbe spora koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci između apelanta, kao tužitelja i tuženih M. P., K. J., B. K. i M. T., radi utvrđenja ništavosti ugovora o kupoprodaji. Naime, ukazano je da su taj ugovor 11. jula 2006. godine zaključili K. J., kao prodavac te B. K. i M. T. kao kupci, sve bliže naznačeno u dispozitivu rješenja.
3. Rješenjem tužene (Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove) od 28. augusta 2020. godine, poništeno je prvostepeno rješenje od 25. decembra 2019. godine i upravna stvar riješena na način da je odbijen apelantov zahtjev za upis zabilježbe spora.
4. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) od 30. novembra 2021. godine apelantova tužba protiv navedenog rješenja tužene je odbijena kao neosnovana.
5. Presudom Vrhovnog suda od 1. decembra 2022. godine apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 30. novembra 2011. godine je odbijen. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud je naveo da je uvidom u relevantnu dokumentaciju utvrđeno da se u navedenom parničnom postupku tužbom traži utvrđenje ništavosti ugovora o kupoprodaji. Također, utvrđeno je da se tužbom traži i utvrđenje da je apelant vlasnik, posjednik i korisnik nepokretnosti na kojima nije upisan sa nekim od zemljišnoknjižnih prava. Dalje, utvrđeno je da apelant uz zahtjev nije priložio dokumentaciju kojom dokazuje da ima upisano neko knjižno pravo, niti dokumenti koje je dostavio predstavljaju pravni osnov koji podrazumijeva relevantna odredba Zakona o zemljišnim knjigama. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno zaključio da nisu ispunjeni uslovi iz odredbi čl. 42. i 43. navedenog zakona da se udovolji zahtjevu. Pri tome, istakao je da se zabilježba spora vrši onda kada je povrijeđeno neko pravo, koje je tužitelj imao upisano, pa tužbom u parničnom postupku traži da se otkloni ta nepravilnost i izvrši povraćaj upisanog knjižnog prava. Dakle, Vrhovni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju radi o sporu obligacionopravne prirode zbog čega nije bilo osnova da se izvrši zabilježba tog spora saglasno članu 2. stav 4. Zakona o zemljišnim knjigama.
6. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
8. S obzirom na to da apelant smatra da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud prvo odgovori na pitanje da li konkretni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Primjenjivost se određuje odgovorom na pitanje da li se u postupku donošenja pobijane presude odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, odnosno da li je ishod postupka bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za upis zabilježbe spora nije postupak kojim se određuju građanska prava i obaveze, jer zabilježba spora u zemljišnim knjigama u pogledu određenih nekretnina, čak i kada se ostvare uslovi za upis, ne daje nosiocu prava upisa bilo kakva vlasnička prava na nekretninama (vidi, Ustavni sud, između ostalih, Odluka o dopustivosti broj AP-1278/20 od 6. maja 2020. godine, točka dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud smatra da se ova praksa može primijeniti i na okolnosti apelantovog slučaja, jer se u konkretnomu postupku nisu utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, niti je ishod postupka bio odlučujući za njegova građanska prava i obaveze. Iz navedenog proizlazi da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjivi na konkretan slučaj, te da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Osim toga, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman