Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4518/23 (J. O.)
Odluka donesena 30. 11. 2023.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4518/23
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
30. 11. 2023.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić i potpredsjednici Mirsad Ćeman i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 30. novembra 2023. godine, u predmetu broj AP-4518/23, rješavajući zahtjev Jasmina Osmanovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14 i 47/23), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Jasmina Osmanovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jasmin Osmanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nemile, kojeg zastupa Boban Savić, advokat iz Doboja, podnio je 25. oktobra 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 K 117618 23 Kž od 19. septembra 2023. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 K 117618 23 Kv od 12. septembra 2023. godine. Također, apelant je podnio zahtjev Ustavnom sudu da donese privremenu mjeru kojom će naložiti da se “apelant odmah pusti iz pritvora.“
2. Rješenjem Osnovnog suda broj 85 0 K 117618 23 Kv od 12. septembra 2023. godine, apelantu je produžen pritvor, koji je određen rješenjem tog suda broj 85 0 K 117618 23 Kpp od 21. avgusta 2023. godine, za dva mjeseca. Apelantu je pritvor produžen zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio produžena krivična djela teške krađe iz člana 226. stav (2) u vezi sa stavom (1) Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZRS) i neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav (1) KZRS a sve u vezi sa članom 57. KZRS i postojanja naročitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će ponoviti krivično djelo na osnovu člana 197. stav (1) tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS). Određeno je da pritvor može trajati najduže do 17. novembra 2023. godine.
3. Osnovni sud je naveo da je, nakon održanog ročišta u prisustvu apelanta i njegovog branioca i izjašnjenja u vezi prijedloga tužioca, utvrdio da postoji osnovana sumnja da je apelant počinio krivična djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga i produženog krivičnog djela teške krađe. Navedeno je da to proizlazi iz dokaza koji su prikupljeni u dosadašnjem toku istrage i koji su interpretirani u rješenju. Dalje, Osnovni sud je utvrdio da je za određivanje pritvora po osnovu iz tačke 197. stav 1. tačka v) ZKPRS ispunjen i objektivni uvjet s obzirom na to da je za krivična djela, za koja se apelant sumnjiči, propisana kazna zatvora od jedne do 10 godina, odnosno od dvije do 10 godina. Osnovni sud je zaključio da postoje i naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će apelant boravkom na slobodi ponoviti krivično djelo. Te okolnost se ogledaju u apelantovoj upornosti da čini krivična djela te činjenici da je apelant djela za koja se sumnjiči uradio u svega nekoliko dana na područjima Doboja i Teslića.
4. Rješenjem Okružnog suda broj 85 0 K 117618 23 Kž od 19. septembra 2023. godine, odbijena je žalba apelantovog branitelja protiv prvostepenog rješenja.
5. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 5., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Apelant osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio krivična djela. Zatim, apelant osporava i postojanje posebnog uvjeta za pritvor. U vezi s tim, apelant ističe da nema naročitih okolnosti koje bi predstavljale bojazan da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti krivična djela, što u apelaciji dodatno elaborira. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da se apelacija usvoji i „donese privremena mjera da se apelant odmah pusti iz pritvora.“
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
7. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
8. Apelant je tražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio [Osnovnom sudu] da ga odmah pusti iz pritvora. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Ustavni sud zapaža da apelant nije posebno obrazložio zahtjev za donošenje privremene mjere, već smatra da njegovi navodi o kršenju prava na ličnu slobodu i sigurnost, prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek, predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da iako takvi navodi eventualno mogu pokrenuti ozbiljna ustavna pitanja, oni sami po sebi ne mogu predstavljati argument za donošenje privremene mjere. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema ništa što bi ukazivalo da je donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud smatra neosnovanim apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
9. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić