Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-98/23 (L. R.)
Odluka donesena 16. 04. 2026.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Larisa Velić, Angelika Nußberger
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjeni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o dopuni pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-98/23
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 04. 2026.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu, u predmetu broj AP-98/23, rješavajući apelaciju Ljiljane Rašo, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik
Valerija Galić, dopredsjednica Angelika Nußberger, dopredsjednica
Helen Keller, sutkinja Ledi Bianku, sudac
Marin Vukoja, sudac
Larisa Velić, sutkinjana sjednici održanoj 16. travnja 2026. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnijela Ljiljana Rašo zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 I 125961 17 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljiljana Rašo (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 9. siječnja 2023. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 51 0 I 125961 17 I. Apelantica je 2. svibnja 2023. godine dopunila apelaciju. U dopuni apelacije je ukazivala Ustavnom sudu o izvršenim radnjama nakon podnošenja apelacije.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 17. ožujka 2023. godine dostavio odgovor na apelaciju, koji je 18. srpnja 2023. godine dostavljen apelantici na izjašnjenje. Apelantica je 25. srpnja i 10. kolovoza 2023. godine dostavila izjašnjenja.
4. Općinski sud je 30. listopada 2023. godine i 25. lipnja 2025. godine obavijestio Ustavni sud o tijeku postupka pred tim sudom. Ustavni sud je od apelantice 2. srpnja 2025. godine zatražio izjašnjenje u odnosu na navode Općinskog suda iz dopisa koji je dostavio 25. lipnja 2025. godine. Međutim, apelantica nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku.
5. Na temelju članka 34. Pravila Ustavnog suda, od Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje – Kantonalna administrativna služba Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) zatraženo je da dostavi informacije i dokaze o statusu predmeta u tom momentu. Kantonalna služba je dostavila izjašnjenje 14. kolovoza 2025. godine, te je Ustavni sud od apelantice 18. kolovoza 2025. godine zatražio da se eventualno izjasni na navode koje je dostavila Kantonalna služba. Međutim, apelantica nije dostavila izjašnjenje u ostavljenom roku.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice koje su relevantne za odlučivanje o apelaciji navedene su kako slijedi.
7. Apelantica je 26. svibnja 2017. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje, na temelju izvršne isprave – presude Općinskog suda u Sarajevu od 9. ožujka 2017. godine radi namirenja novčanog potraživanja sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka. Predloženo je da se izvršenje provede pljenidbom ½ dijela mirovine koju izvršenik (F. E.) ostvaruje kod Kantonalne službe i prijenosom na apelantičin bankovni račun.
8. Općinski sud je donio rješenje o izvršenju od 25. kolovoza 2017. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje te dostavio navedeno rješenje Kantonalnoj službi radi provođenja.
9. Kantonalna služba je 17. lipnja 2021. godine, na zahtjev Općinskog suda, obavijestila taj sud da se rješenje o izvršenju i dalje provodi te da je ostalo još osam mjesečnih rata. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju, u odnosu na isplatu glavnog duga i troškova postupka, provedeno je u veljači 2022. godine.
10. Kantonalna služba je 22. listopada 2022. godine obavijestila Općinski sud da nisu u mogućnosti nastaviti izvršenje u odnosu na zakonske zatezne kamate budući da je izvršenikova mirovina opterećena preko ½ dijela od ukupnog primanja, u smislu odredaba članka 138. st. (1) i (2) Zakona o izvršnom postupku. Također su ukazali da su rješenje o izvršenju stavili na listu prioriteta.
11. Općinski sud je zaključkom od 10. ožujka 2023. godine pozvao Kantonalnu službu da obavijesti sud o ukupno naplaćenom potraživanju s ciljem obračunavanja zakonske zatezne kamate i nastavku izvršenja. U daljnjem tijeku postupka Općinski sud je proveo vještačenje posredstvom vještaka financijske struke, te je nalaz i mišljenje, zajedno s dopunom, dostavio strankama na izjašnjenje.
12. Rješenjem Općinskog suda od 30. lipnja 2023. godine naloženo je Kantonalnoj službi da provede rješenje o izvršenju od 25. kolovoza 2017. godine pljenidbom i prijenosom ½ dijela izvršenikove mirovine radi namirenja apelantičinog potraživanja na ime zakonskih zateznih kamata.
13. Kantonalna služba je obavijestila Općinski sud da je u tijeku provođenje izvršenja po rješenju od 30. lipnja 2023. godine i da će apelantica naplatiti potraživanje u narednih 18 mjesečnih rata.
14. Prema obavještenju Kantonalne službe od 14. kolovoza 2025. godine, dug je izmiren u cijelosti. IV.Apelacijaa)Navodi iz apelacije
15. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvencije. Naročito ukazuje da je Općinski sud mogao kazniti Kantonalnu službu budući da nije postupila po rješenju o izvršenju.
b) Odgovor na apelaciju i izjašnjenje
16. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo tijek postupka pred tim sudom te istaknuo da nisu povrijeđena apelantičina prava na koja se pozvala u apelaciji.
17. Apelantica je u izjašnjenju navela da je od donošenja rješenja o izvršenju prošlo šest godina te da navedeno rješenje još uvijek nije u cijelosti provedeno.
V.Relevantni propisi
18. U Zakonu o ovršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravak, 33/06, 39/06 – ispravak, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH, 25/20 – odluka USBiH i 19/25) relevantne odredbe glase:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja (1) U postupku ovrhe sud je dužan postupati žurno. (2) Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je zaprimio, osim ako priroda tražbine ili posebne okolnosti zahtijevaju drugačije postupanje. Članak 8. st. (1) i (3)
Ograničenje sredstava i predmeta ovrhe (1) Sud rješenjem određuje ovrhu onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu. (3) Ako se ovršno rješenje o ovrsi na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražitelj ovrhe može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Članak 64.
Dovršenje ovrhe Postupak ovrhe smatra se okončanim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, sprovedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Članak 138. st. (1) i (2)
Ograničenje ovrhe (1) Ovrha nad plaćom, naknadom umjesto plaće, naknadom za skraćeno radno vrijeme i naknadom uslijed umanjenja plaće i mirovine, primanjima na temelju naknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima na temelju socijalne pomoći, primanjima na temelju privremene neuposlenosti, primanjima na temelju dodatka na djecu, primanjima na temelju stipendije i pomoći učenicima i studentima i naknadama za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovice. (2) Ograničenja ovrhe nad novčanim tražbinama ovršenika iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se samo ako tražbine ne prijelaze 1.000,00 KM mjesečno. Na dijelu tražbine koja prijelazi 1.000,00 KM mjesečno, ovrha se može provesti do iznosa od dvije trećine tražbine.
VI.Dopustivost i meritum
19. Ustavni sud zapaža da apelacija ispunjava uvjete propisane člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, da ispunjava i ostale uvjete dopustivosti iz članka 18. stavak (3) Pravila Ustavnog suda, te da nije očigledno (prima facie) neutemeljena, u smislu odredbe članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda.
20. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja izvršnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
a) Pravo na pravično suđenje
21. Članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
22. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
23. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, duljina trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Jakovljević i drugi protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 51227/16, presuda od 23. srpnja 2019. godine, stavak 82.).
24. Također, Ustavni sud podsjeća da se, prema praksi Europskog suda, u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ, uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Europski sud, Fuklev protiv Ukrajine, aplikacija 71186/01 od 7. lipnja 2005. godine, st. 84–86.). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
25. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju i naložio Kantonalnoj službi provođenje tog rješenja. Također, taj sud je tijekom postupka tražio informacije od Kantonalne službe o provođenju rješenja te poduzimao daljnje procesne radnje s ciljem okončanja postupka. Pri tome, Ustavni sud ima u vidu da se izvršenje provodi na izvršenikovoj mirovini, u više mjesečnih rata, što je nesporno utjecalo na duljinu trajanja postupka. Također, Ustavni sud ima u vidu da je Kantonalna služba obavijestila Općinski sud da nisu u mogućnosti provesti rješenje o izvršenju u odnosu na zakonske zatezne kamate budući da je u tom trenutku izvršenikova mirovina bila opterećena preko ½ dijela od ukupnog primanja. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se radilo o objektivnim okolnostima koje su nesumnjivo utjecale na duljinu trajanja postupka, ali koje se ne mogu staviti na teret redovnom sudu. Osim toga, Ustavni sud ima u vidu da je apelantica predložila da se izvršenje provede na izvršenikovoj mirovini, te da je znala da će provođenje tog rješenja, koje je određeno u mjesečnim iznosima utvrđenim do ½ dijela mirovine, trajati dulje vrijeme, tj. da neće moći u kratkom roku naplatiti svoje potraživanje u izvršnom postupku. Pri tome, apelantica je imala mogućnost predložiti drugi predmet i sredstvo izvršenja, u smislu odredbe članka 8. stavak (3) Zakona o izvršnom postupku ukoliko nije bila zadovoljna dinamikom naplate potraživanja. Imajući u vidu navedeno, iako se radi o izvršnom postupku, koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da nema odgovornosti Općinskog suda u smislu postojanja neopravdane neaktivnosti i odugovlačenja postupka. Naime, kako je već navedeno, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje ili pravovremeno namirenje potraživanja tražitelja izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje izvršnog postupka, što je u ovom predmetu nesumnjivo ispoštovano.
26. Na temelju navedenog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
b) Pravo na imovinu
27. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja postupka povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da apelantica tvrdnje o povredi tog prava temelji na istim tvrdnjama koje je isticala u svezi s pravom na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim točkama ove odluke i zaključio da su neutemeljeni. Osim toga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ništa ne ukazuje da je apelantičino pravo na imovinu došlo u pitanje na način koji bi vodio potrebi da Ustavni sud to pravo posebno ispita prema standardima iz članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, niti su u apelaciji pruženi dokazi iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno.
VII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantičinog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je Općinski sud poduzimao procesne radnje s ciljem provođenja izvršenja određenog nad izvršenikovom mirovinom, pri čemu u toj situaciji ne može biti odgovoran za pravovremeno namirenje apelantičinog potraživanja.
29. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman