Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4181/21 (V.Ć.)
Odluka donesena 27. 02. 2025.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Određivanje privremene mjere / mjere obezbjeđenja
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Seada Palavrić, Ledi Bianku, Helen Keller, Marin Vukoja, Angelika Nußberger
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4181/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
27. 02. 2025.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednice Valerija Galić i Angelika Nussberger i sudije Mirsad Ćeman, Helen Keller, Ledi Bianku i Marin Vukoja, na sjednici održanoj 27. februara 2025. godine, u predmetu broj AP-4181/21 , rješavajući apelaciju V. Ć., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14, 47/23 i 41/24), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. Ć. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 113211 21 Mož od 5. oktobra 2021. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. V. Ć. iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Šerif Nadarević, advokat iz Cazina, podnio je 7. decembra 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Rs 113211 21 Mož od 5. oktobra 2021. godine. Apelant je 16. februara 2022. godine i 9. juna 2023. godine dopunio apelaciju. Uvodne napomene
2. Apelant je obavljao dužnost kantonalnog pravobranioca u Kantonalnom pravobranilaštvu Bihać dva mandata. Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: protivnik osiguranja) je u decembru 2020. godine raspisao javni oglas za izbor pravobranioca na koji se apelant prijavio. Nakon što je javni oglas poništen, protivnik osiguranja je 2021. godine objavio novi javni oglas na koji se apelant prijavio, a koji postupak još nije okončan. Apelant je protiv protivnika osiguranja pokrenuo postupak radi poništenja odluke kojom je poništen javni oglas, koji postupak se vodi pod poslovnim brojem 17 0 Rs 113514 21 Rs
Postupak u kojem je donesena osporena odluka
3. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 Rs 113211 21 Mo od 25. augusta 2021. godine određena je privremena mjera osiguranja/mjera osiguranja i zabranjeno je protivniku osiguranja (Unsko-sanskom kantonu) da poduzima daljnje pravne radnje u ponovnom postupku imenovanja na poziciju kantonalnog pravobranioca po javnom oglasu iz 2021. godine. Određeno je da će zabrana trajati sve do konačnog okončanja postupka po javnom oglasu koji je objavljen u decembru 2020. godine ili do pravosnažnog okončanja parničnog postupka (stav I izreke). Konstatovano je da rješenje ima snagu izvršnog naslova (stav II izreke), te da privremena mjera/mjera osiguranja važi do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod tog suda pod brojem 17 0 Rs 113514 21 Rs (stav III izreke).
4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 17 0 Rs 113211 21 Mož od 5. oktobra 2021. godine uvažena je žalba protivnika predlagača, ukinuto je prvostepeno rješenje i apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere/mjere osiguranja je odbačen zbog apsolutne nenadležnosti. U obrazloženju rješenja sud je ukazao da apelant tužbenim zahtjevom traži poništenje odluke Vlade USK-a, dok privremenom mjerom traži zabranu svih radnji u vezi sa postupkom imenovanja po odluci Vlade USK-a po javnom oglasu iz 2021. godine. Kantonalni sud je u vezi s tim naveo da kantonalne pravobranioce i zamjenike imenuju i smjenjuje Vlada Kantona, na prijedlog ministra uz suglasnost Skupštine Kantona, te da se radi o apsolutnoj nenadležnosti suda u smislu člana 16. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Naime, postupak osporavanja odluke o imenovanju je regulisan čl. 16. i 17. Zakona o ministarskim, vladinim i drugim imenovanjima FBiH (u daljnjem tekstu: Zakon o imenovanjima) koji je lex specialis i kojim je propisana nadležnost drugih organa za odlučivanje povodom prigovora zainteresiranog lica.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi: (3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi jasno ukazao da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv kada se radi o odlučivanju o „građanskim pravima i obavezama“ ili kada je odluka koja je u postupku donesena odlučujuća za utvrđivanje „građanskih prava i obaveza“ (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-2618/22 od 2. novembra 2022. godine, tačka 7. sa daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenom odlukom Kantonalnog suda odbačen apelantov prijedlog za određivanje privremene mjere/mjere osiguranja zbog apsolutne nenadležnosti suda za odlučivanje. Dakle u postupku okončanim osporenim odlukama je odlučivano isključivo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti apelantovog prijedloga. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije raspravljano o apelantovim „građanskim pravima ili obavezama“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Kolomiyets protiv Ukrajine, odluka od 21. septembra 2023. godine, predstavka broj 31195/13, tač. 13. i 14). Također, Ustavni sud zaključuje da se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već samo o procesnom pitanju, kako je to već navedeno.
8. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, te član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu primjenjivi u konkretnom slučaju, pa slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje i prava na imovinu ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, i navodi o kršenju zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, kao akcesornog prava, u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić